Zašto je u SSSR-u četvrtak bio "riblji" dan?

Kira Lisicka (Foto: Andrej Solomonov/Sputnik)
Država je osmišljavala razne načine kako sovjetskim građanima usaditi naviku da jedu ribu. Ali zašto je to bilo važno?

"Četvrtak je riblji dan" – ovu frazu mnogi Rusi znaju od djetinjstva. U SSSR-u su se dva puta iz različitih razloga uvodili riblji dani. A ljudi se ipak nisu navikli redovno konzumirati ribu.

Tko je smislio riblji dan?

1932. godine narodni komesar za opskrbu SSSR-a i budući ministar prehrambene industrije Anastas Mikojan ozbiljno se zabrinuo zbog deficita mesa. Kolektivizacija i agresivne mjere vlasti na prikupljanju poreza u naturi od seljaka doveli su do krize u svinjogojstvu, smanjenja broja grla stoke i masovne gladi 1930.-1933.

Sve to je potaknulo Mikojana da izda ukaz "O uvođenju ribljeg dana u poduzećima javne prehrane". To nije obavezno bio četvrtak, ali otada su jednom tjedno tvorničke i druge menze obavezno služile ribu u najrazličitijim oblicima: odresci od mljevenog ribljeg mesa, pečena riba, riblja juha. Riba je bogata bjelančevinama, fosforom, jodom i još velikim brojem korisnih vitamina i hranjivih sastojaka - bio je argument vlasti.

"Vrijeme je da svi probaju kako su rakovi ukusi i meki"

Sovjetska propaganda radila je punom parom, reklamirajući riblje proizvode na svaki mogući način: od agitacijskih plakata do izlaganja proizvoda u trgovinama. Pojavila se popularna parola koja se propagirala u svim menzama: "Za ribu na jelovniku uvijek ima mjesta! Jela od ribe čine prehranu raznovrsnijom!"

Glavna uprava za ribolov i industriju ribe

Još od početka sovjetske države pri narodnom komesarijatu za opskrbu osnovana je organizacija pod skraćenim nazivom "Glavriba", odnosno: Glavna uprava za ribolov i industriju ribe. 1939. godine odlučeno je da se ribi posveti posebna pažnja i formiran je Narodni komesarijat za riblju industriju. Na njegovom čelu našla se supruga ministra vanjskih poslova Molotova Polina Žemčužina.

Jedan od njenih glavnih zadataka bio je razvoj industrije konzervirane ribe. U to je doba konzerviranje bilo jedini način da se riba brzo nađe na trpezama svakog građanina ogromne zemlje. Skuše, losos, papaline – Žemčužina se pobrinula da se na tržištu pojavi preko 50 vrsta konzervi koje su se masovno prodavale u svim trgovinama.

Sovjetske domaćice za njih su smislile veliki broj recepata, koji su i danas popularni, uključujući sendviče s papalinama ili salate za prazničnu trpezu, od haringe "u bundi" do "mimoze" od gorbuše (ruskog lososa).

"Losos", "pastruga": Prirodne konzerve

Osim toga, sve do Staljinove smrti vrlo jeftin i pristupačan proizvod bili su i crni i crveni kavijar. Kavijar je bio jedan od najmasovnijih izvoznih artikala, a intenzivno se proizvodio na Kaspijskom jezeru. Ali dok su ljudi u carsko doba voljeli i jeli kavijar, sovjetski ga građani nisu baš preferirali. Zato su na nekim plakatima natpisi glasili: "natjeraj se da jedeš kavijar".

Za vrijeme rata riblja je propaganda utihnula, ali 50-ih je počela masovna proizvodnja popularne i jeftine konzerve "sardina u umaku od rajčice". Prema legendi, generalni sekretar Nikita Hruščov probao je konzervu i rekao da se bolje jelo teško može smisliti. "Sardine u umaku od rajčice" postale su omiljeno jelo studenata, putnika i omiljena zakuska uz piće.

60-ih godina vlasti su odlučile osvojiti ocean i SSSR je čak izbio među lidere u lovu na oceansku ribu. Ova riba je bila drugačija, obično je do kupaca stizala zamrznuta, a ljudi je nisu znali pripremati. 

"Haringa je nezamjenjiva zakuska"

Zašto baš četvrtak?

1976. godine u SSSR-u je ponovo došlo do deficita mesa i centralni komitet partije odlučio je uvesti "riblji dan", ovaj put odlučivši da to bude četvrtak. 

"Štedite vrijeme: Kupujte jela od ribe"

Službeno objašnjenje za izbor dana bilo je da je upravo četvrtak dan kada će prodaja ribe biti najefikasnija. Postoji i mišljenje da je četvrtak izabran u inat vjernicima (u zemlji je vladao ateizam), jer su u pravoslavlju posni dani srijeda i petak.

Radnici nisu voljeli takve dane, jer su jela od ribe u menzama rijetko bila ukusna. Zato se smatralo da riblji dan može utjecati na efikasnost rada, pa je stavljen bliže kraju radnog tjedna. 

"Nisam podnosio četvrtak, ni miris ni izgled te ribe iz menze! Obično sam donosio sendviče sa salamom ili uopće nisam ručao tog dana", prisjeća se Moskovljanin Sergej svoje mladosti krajem 70-ih.

Rusi su se voljeli šaliti povodom ribljeg dana i deficita mesa. U narodu su kružile brojne anegdote i vicevi. Na primjer, o tome da su četvrtkom čak i u javnim kućama radile rusalke (vodene vile).

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće