Zašto je u Wuhanu podignut spomenik sovjetskim pilotima?

Ako prošećete kroz centralni park "Oslobođenje" u gradu Wuhanu, koji je danas poznat cijelom svijetu iz sasvim drugih razloga, vidjet ćete obelisk visok osam metara, na kojem su, između ostalog, usječene sljedeće riječi: "Sjećanje na sovjetske pilote vječno će živjeti u srcima kineskog naroda." Tu se nalazi i zajednička grobnica s posmrtnim ostacima tridesetak sovjetskih vojnika.

Dobro je poznato da je Crvena armija na samom kraju Drugog svjetskog rata, u kolovozu 1945. godine, oslobodila od Japanaca Mandžuriju, sjeveroistočni dio Kine. Ali što su sovjetski piloti radili u Wuhanu, koji je daleko odatle, i čime su zaslužili zahvalnost Kineza?

Zajednički neprijatelj 

Sovjetska vojna lica obrela su se u Kini znatno ranije, još 1937. godine, ubrzo poslije velike japanske ofenzive na ovu zemlju. Moskva je u agresivnoj politici Tokija sagledala prijetnju vlastitoj sigurnosti pa je potvrdno odgovorila na molbu kineskog rukovodstva da pritekne u pomoć. Staljin je tada izjavio: "Mi možemo redovno pružati pomoć Kini ukoliko ne bude rata u Europi."

SSSR je prije svega doprinio privremenom pomirenju komunista na čelu s Mao Zedongom, inače ideoloških saveznika, i vladajuće stranke Kuomintang, tako da je formiran jedinstveni front protiv agresora.

Moskva nije bila spremna ući u otvoreni oružani konflikt s Japanom, ali je vladi Čanga Kaj-šeka dala nekoliko kredita za kupovinu sovjetskog oružja s popustom, tj. po cijenama koje su bile 20% niže od važećih na svjetskom tržištu. Od listopada 1937. do 1941. godine Sovjetski Savez je isporučio Kini 1235 lovaca i bombardera, 82 tenka, 16 000 artiljerijskih oruđa, preko 14 000 mitraljeza, 50 000 pušaka, gotovo 2000 vozila i traktora, a također streljivo, plinske maske, lijekove i mnogo toga drugog. 

Pored oružja, u zemlju su tajno počeli pristizati sovjetski vojni stručnjaci, ali su se pozicionirali kao dobrovoljci kako bi se izbjegli konflikti s Japanom. Oni su u najkraćem mogućem roku uspjeli podići borbenu spremnost 40 (od 246) pješadijskih divizija slabo obučene kineske vojske, doprinijeli su formiranju mehaniziranih divizija i intenzivno pripremali tenkovske i pilotske posade. Prije toga su kineske trupe u borbama protiv Japanaca trpjele gubitke u odnosu 5:1, a zahvaljujući sovjetskim vojnim stručnjacima ovaj pokazatelj znatno je smanjen.

Najvažniju ulogu među tim stručnjacima odigrali su sovjetski piloti. Oni nisu samo obučavali svoje kineske kolege, nego su i sami intenzivno sudjelovali u zračnim borbama. Prije njihovog dolaska ratno zrakoplovstvo Japanske carske vojske apsolutno je dominiralo na kineskom nebu.

Nalet na Tajvan

Japanci su 21. studenog 1937. godine saznali da se pojavio novi ozbiljan protivnik. Bilo je to u zračnoj borbi iznad kineske prijestolnice Nanjing. Tada se sedam sovjetskih lovaca I-16 uhvatilo u koštac s 20 japanskih aviona. Sovjeti su oborili dva lovca i jedan bombarder, a nisu izgubili nijedan svoj avion.

Japanci su bili znatno brojniji, tako da su sovjetski piloti uzlijetali i po 4-5 puta na dan kako bi branili kineske gradove. Ali ni to nije bilo sve.

Na 20. godišnjicu Crvene armije, 23. veljače 1938. godine, 28 bombardera SB preletjelo je gotovo tisuću kilometara bez pratnje lovaca. Oni su izvršili napad na jednu od najvažnijih baza japanskog ratnog zrakoplovstva na otoku Tajvanu (tada poznatom kao Formoza). Da bi potrošili što manje goriva i uvećali dolet, bombarderi su letjeli na visini od oko 5000 metara.

Piloti nisu imali maske s kisikom, pa su zbog nedostatka kisika tijekom cijelog leta bili na rubu snaga. "Srce ubrzano kuca, hvataju vrtoglavica i drijemež... Tu se čovjek može osloniti samo na vlastitu fizičku izdržljivost", napisao je kasnije u svojim memoarima "Borbene maršrute" Fjodor Polinjin, koji je predvodio ovu akciju. 

Japanci nisu očekivali napad na tajvansku zrakoplovnu bazu Matsuyama. Uništeno je 40 neprijateljskih aviona, ne računajući one koji su bili rasklopljeni u kontejnerima. Izgorjeli su hangari i rezerve goriva za tri godine. Poslije toga je guverner Tajvana smijenjen, a zapovjednik zrakoplovne baze izvršio je samoubojistvo.

"Mač pravde"

U proljeće 1938. godine japanska avijacija izvršila je masovno bombardovanje Wuhana, jer je on bio jedan od najvažnijih gradova u zemlji te je služio kao privremeno sjedište kineskog državnog i vojnog vrha poslije pada Nanjinga u prosincu 1937. godine.

Japanski piloti su 29. travnja odlučili čestitati rođendan caru Hirohitu moćnim napadom na grad. U nebo se podiglo 18 bombardera u pratnji 27 lovaca. Na prilazima Wuhanu dočekala su ih 64 sovjetska lovca I-15 i I-16.

"Visoko na plavom nebu plovili su bijeli oblaci i širili se pupoljci od eksplozija protuzračnih projektila", sjećao se očevidac zračne borbe Guo Moruo: "Tresak projektila, urlanje aviona, eksplozije bombi, neprestano štektanje mitraljeza – sve se to stapalo u jednu neprekidnu grmljavinu. Zasljepljujuće su na suncu blještala krila aviona koji čas uzlijeću, čas munjevito padaju, i naglo skreću čas ulijevo, čas udesno."

U polusatnoj borbi oboreno je 11 neprijateljskih lovaca i 10 bombardera. Procjenjuje se da je sovjetska strana izgubila 12 aviona. Japanci su bili šokirani. Oko mjesec se dana nisu pojavljivali iznad Wuhana. Ponovo su pokušali 31. svibnja, i ponovo doživeli neuspjeh. Ovoga puta su izgubili 14 aviona, i to su potučene čuvene eskadrile japanskog ratnog zrakoplovstva poput "Zračnih samuraja" i "Četiri kralja neba". Zbog doprinosa obrani grada Kinezi su s poštovanjem nazvali sovjetske pilote "mačem pravde".

Sovjetski savez je 1940. godine postepeno počeo ukidati vojnu pomoć vladi Čanga Kaj-šeka, jer su se pokvarili odnosi između Kuomintanga i Maovih komunista. Sovjetski su piloti tada prestali sudjelovati u ratnim djelovanjima protiv Japanaca.

Poginulo je 214 od ukupno 700 pilota i avionskih tehničara koje je Moskva poslala u Kinu od 1937. do 1940. godine. Njihovi posmrtni ostaci uglavnom se nalaze u desecima zajedničkih grobnica širom zemlje, koje kineska država danas brižno čuva i održava.