Ovi su sovjetski piloti ratovali bez nogu

Zahar Sorokin

Zahar Sorokin

Arhivska fotografija
Nisu se osjećali kao invalidi. Vratili su se na front i postali Heroji Sovjetskog Saveza.

Pilot koji bi izgubio noge u Drugom svjetskom ratu mogao se oprostiti od letenja i ratovanja na frontu. Međutim, bilo je i pilota koji su ostali bez nogu, ali su usprkos svemu uspjeli u namjeri da ponovo sjednu u pilotsku kabinu i vinu se u nebo.

Takav je u Velikoj Britaniji bio Douglas Bader, a u nacističkoj Njemačkoj Hans-Ulrich Rudel. U SSSR-u je bilo nekoliko takvih, a među njima je najpoznatiji Aleksej Maresjev.

Aleksej Maresjev

1. siječnja 1943. Podvig Alekseja Maresjeva se pročuo zahvaljujući publikaciji posvećenoj njegovom podvigu koju je pod nazivom

Lovac Jak-1 kojim je upravljao Aleksej Maresjev oboren je 5. travnja 1942. godine iznad šuma u Novgorodskoj oblasti. Osamnaest dana i noći se probijao u pravcu položaja sovjetskih trupa orijentirajući se po suncu. Za to vrijeme je pojeo "šaku mrava i pola guštera". Izgladnio i izmučen stalnim halucinacijama, s potpuno smrznutim nogama stigao je na kraju do nekog sela.

Kada je dospio u bolnicu, gangrena je bila već u poodmakloj fazi. "Bilo je neophodno da mi odsjeku noge. One su se već i same počele raspadati. Zglobovi su se odvajali ako bih pomaknuo nogu u krevetu", napisao je kasnije Aleksej. "Jednom je došao profesor, odnijeli su me u operacijsku salu, on je uzeo sterilne škare i na moje oči odsjekao noge tim škarama. Osjećao sam bol na pojedinim mjestima, gdje je još bilo živo tkivo, ali uglavnom me nije boljelo."

Kada je dobio proteze, Aleksej Maresjev nije gubio nadu da će se vratiti u borbu. Dugo i uporno je vježbao da bi uoči početka Kurske bitke dobio premještaj na front. Tada je imao vrlo jake bolove u nogama i rane su mu krvarile, no on se svim silama trudio to sakriti.

Suborci u prvo vrijeme nisu imali povjerenja u Maresjeva, smatrajući da će ih invalid iznevjeriti u presudnom trenutku. Međutim, sve sumnje su se raspršile kada je on pokazao visoku efikasnost na nebu i, štoviše, spasio život nekolicini pilota u zračnoj borbi.

Nagrađen je zvanjem Heroja Sovjetskog Saveza. Ime Alekseja Maresjeva se pročulo širom zemlje zahvaljujući publikaciji posvećenoj njegovom podvigu koju je pod nazivom "Priča o pravom čovjeku" objavio ratni dopisnik Boris Poljevoj. Ona je kasnije ekranizirana, i čak je opera kompozitora Sergeja Prokofjeva na temelju nje postavljena na scenu Boljšog teatra.

Georgij Kuzmin

Na nebu iznad Brjanske oblasti avion Georgija Kuzmina je pogođen protuzračnim projektilom, ali je pilot ipak uspio spustiti avion u plamenu na polje prekriveno snijegom.

Kuzmin je puzeći propadao u snijeg dok ga mještani nisu pronašli i pobrinuli se za njega. Ubrzo se oporavio i pokušao probiti do svoje jedinice, ali je usput zarobljen. Uspio je pobjeći i oko mjesec dana ratovati u partizanskom odredu.

Noge su mu bile povrijeđene još onog kobnog dana kada mu je avion pogođen, i izgledale su već prilično jadno kada se napokon dokopao svojih trupa. Liječnici su mu morali amputirati cijelo stopalo na lijevoj nozi i trećinu stopala na desnoj.

Kada je naučio hodati u specijalnoj ortopedskoj obući, izborio se za pravo da se vrati u pilotsku kabinu. Postavljen je za zapovjednika eskadrile u kojoj je ratovao na nebu iznad Staljingrada. Poslije 19 pobjeda, Georgij Kuzmin je imao velike šanse da postane jedan od najboljih sovjetskih asova Drugog svjetskog rata, ali je 18. kolovoza 1943. poginuo u zračnoj borbi iznad Ukrajine.

Leonid Belousov

Leonid Belousov i Grigorij Šulej pored aviona. SSSR, 1944.

Kada se 1938. godine lovački avion I-16 zapalio prilikom prisilnog slijetanja, Leonid Belousov je zadobio opekotine poslije kojih je podnio 35 plastičnih operacija da bi mu se lice koliko-toliko oporavilo.

Plamen je pored lica zahvatio i noge, tako da je Belousov već tijekom rata 1941. godine dobio plinsku gangrenu. Amputirane su mu obje noge, i to jedna iznad koljena.

"Četiristo dvadeset šest dana sam proveo u bolnici", napisao je on u memoarima objavljenim pod naslovom "Dužnost zove": "Ojačao sam poslije dvije teške operacije, naučio sam hodati i ’upravljati’ protezama. Iz dana u dan sam povećavao opterećenje nogu. Ponekad sam ih trljao do krvi, ali nisam prestajao s vježbama. I što sam se bolje osjećao, sve jača je bila moja želja da brže-bolje izađem iz bolnice i vratim se u jedinicu."

Belousov je tek 1944. godine ponovo bio u prilici da se bori protiv Nijemaca na nebu. Do kraja rata je izveo 40 borbenih letova i oborio jedan neprijateljski avion.

Ivan Kiseljov

U zračnoj borbi iznad Kaunasa 20. kolovoza 1944. godine Ivanu Kiseljevu je otkinuta noga. Nekim čudom je uspio doletjeti do svoje piste i spustiti avion.

"Popeo sam se na krilo i vidio u kabini onesviještenog Kiseljova. Na podu kabine je bila lokva krvi, a u njoj otkinuta noga u čizmi. Ni dan-danas mi nije jasno kako je Kiseljov s takvim krvarenjem i bez jedne noge uspio doletjeti do aerodroma i spustiti avion", napisao je zapovjednik pukovnije Jevgenij Savicki u memoarima objavljenim pod naslovom "Pola stoljeća s nebom".

U svibnju 1945. godine Ivan je dobio protezu i inzistirao da ga vrate na front. Pobjedu je dočekao na nebu progoneći preostale njemačke avione.

Zahar Sorokin

Murmanska oblast, SSSR, studeni 1941. Sovjetski pilot lovačkog aviona Zahar Sorokin.

Slučaj Zahara Sorokina je dosta sličan slučaju Alekseja Maresjeva. Braneći nebo Zapolarja, Sorokin je 25. listopada 1941. godine taranirao njemački avion, uslijed čega je njegov oštećeni MiG-3 pao u tundru.

Zračna bitka je nastavljena i na zemlji. Tristo metara od sovjetskog lovca spustio se njemački dvosjed Me-110 koji je Sorokin pogodio u zraku. Zahar je ubio jednog Nijemca i psa, a drugog je savladao u borbi prsa o prsa.

Zatim se šest dana i noći probijao do svoje jedinice, prevalivši 70 kilometara. Stalno su ga pratili vukovi dok se puzeći uspinjao na uzvišenja i kotrljao niz padinu s druge strane ili upadao u jezero kroz tanak led. Trećeg dana je uspio ubiti jednog vuka, a ostale je otjerao svijetlećom raketom. Pio je vučju krv da bi povratio snagu.

Zbog ozeblina je ostao bez oba stopala. Liječnici i zapovjedništvo nisu bili za to da se Sorokin vrati u svoju jedinicu, no on je to uspio isposlovati te je do kraja rata odnio još dvanaest pobjeda u zraku.

Za sudjelovanje u praćenju i pokrivanju arktičkih konvoja Sorokin je dobio orden Britanskog Carstva. Uručujući nagradu, vojni ataše Velike Britanije mu je rekao: "Dok u Rusiji ima takvih ljudi, ona je nepobjediva."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće