Kako su Britanci greškom pobili dvije tisuće sovjetskih vojnika

U jutarnjim satovima 27. studenog 1944. godine opažački avion s britanskog nosača aviona Implacable otkrio je njemački morski konvoj između otoka Tjøtta i Rosøya na sjeveru Norveške. Veliki transportni brod Rigel u pratnji nekoliko patrolnih čamaca plovio je duž obale na jug prema Trondheimu.

Takav se plijen nije smio ispustiti, pa su s palube nosača aviona poletjeli lovci naoružani torpedima i bombarderi za obrušavanje Fairey Barracuda. Britanski vojnici tada nisu mogli ni zamisliti koliko je užasna greška koju čine.

Fatalna greška 

Prije Drugog svjetskog rata Rigel je u Norveškoj služio kao teretni brod. Kada su Nijemci 1940. okupirali zemlju, iskorišten je za potrebe njemačke vojske, tj. za prijevoz trupa i vojne opreme.

Međutim, u ovu zlokobnu studenačku plovidbu Rigel se otisnuo s potpuno drugačijim teretom. Na njemu se pod nadzorom 400 vojnika nalazilo 95 njemačkih dezertera i preko 2200 ratnih zarobljenika, većinom vojnika Crvene armije, uz manji broj Jugoslavena i Poljaka. 

Brod nije bio prilagođen ulozi plovećeg zatvora koja mu je privremeno dodijeljena. Ljudi su držani u teretnim komorama ispod palube kao stoka: bilo im je tijesno, nisu imali ventilaciju ni elementarne sanitarne i higijenske uvjete.

Britanski piloti koji su otkrili brod nisu to znali. Oni su bili uvjereni da je u pitanju njemački vojni transport koji prevozi pojačanje njemačkim trupama u Središnjoj Europi.

Tragedija

Konvoj je bio mnogo slabiji i nije imao nikakve šanse protiv britanske avijacije. Rigel je nekoliko puta precizno pogođen i počeo je brzo tonuti. Bombe su uništile brodske stepenice u teretnim komorama i samim su tim stotine ljudi bile osuđene na sigurnu smrt.

Oni koji su se nekako uspjeli izvući i izaći na palubu grabili su se oko malobrojnih spasilačkih sredstava na brodu. "To je bila borba za goli život. Ja sam bio mlad i snažan i borio sam se za svoj život", napisao je kasnije Asbjørn Schultz. On je uhićen zbog tuče s njemačkim vojnikom i bio je jedan od osam norveških zarobljenika na Rigelu i jedini koji je preživio. 

Ljudi su izgorjeli u plamenu ili su potonuli u hladnoj vodi. "Zrak je bio leden i voda je također bila ledena. Britanci su nastavili otvarati vatru na ljude koji su bili u vodi i na spasilačkim splavima", napisao je Schultz. On je na takvoj splavi uspio stići do pustog otoka Rosøya, udaljenog nekoliko stotina metara od mjesta gdje je brod pogođen, zajedno s njemačkim vojnikom i sovjetskim zarobljenikom. Kada su stigli na otok, svatko je otišao na svoju stranu.

Greška Kraljevske ratne mornarice Velike Britanije koštala je života gotovo 2500 ljudi, od kojih su većinu činili sovjetski zarobljenici. Spasilo se 267 ljudi, prije svega zahvaljujući kapetanu Rigela Heinrichu Rhodeu, koji je nekako uspio u posljednji čas nasukati brod na plićak u blizini Rosøye. 

Leševi nesretnih putnika Rigela dugo su ostali na obali ili su zapadali u mreže lokalnih ribara. Mnogima je potopljeni brod postao zajednička grobnica. Pramac broda se desetljećima vidio iznad površine vode blizu pustog otoka. Posmrtni ostaci poginulih tek su 1969. godine izvučeni na površinu i pokopani na vojnom groblju susjednog otoka Tjøtta.