Zašto je SSSR bombardirao neutralnu Švedsku

Bombarderi za obrušavanje Pe-2 u zraku.

Bombarderi za obrušavanje Pe-2 u zraku.

Sputnik
Na švedska je naselja bačeno preko stotinu sovjetskih bombi, ali nekim čudom nitko nije poginuo.

Nije bila potpuno neutralna

U Drugom svjetskom ratu Švedska nije mogla ostati po strani kao što je željela. Pod pritiskom Trećeg Reicha morala je odobriti tranzit njemačkih trupa preko svog teritorija.

Stockholm jest bio prisiljen odstupiti od politike neutralnosti, ali je u velikoj mjeri to učinio i dobrovoljno. Naime, u vrijeme sovjetsko-finskog rata Švedska se pozicionirala kao država "koja ne ratuje" i nije se direktno miješala u konflikt, ali je ipak intenzivno opskrbljivala Fince oružjem, streljivom i dobrovoljcima.

Pored toga, Šveđani su s vremena na vreme imali priliku "omirisati barut", jer su podmornice zaraćenih strana ponekad greškom napadale i potapale švedske trgovačke brodove, a zalutali su avioni greškom bombardirali teritorij Švedske. 

Po mišljenju Šveđana, njihovu su zemlju u Drugom svjetskom ratu deset puta bombardirali Nijemci, dvanaest puta Britanci, dok je SSSR odgovoran za sedam incidenata. Moskva je, međutim, priznala samo jedan takav incident.

Prvi napad

DB-3, bombarder velikog doleta.

Sovjetski su avioni prvi put napali švedski teritorij 14. siječnja 1940. godine. Tri bombardera DB-3 proletjela su iznad sjeverne Finske i Botničkog zaljeva i stigla do velike švedske luke Luleå.

Padao je obilan snijeg i vidljivost je bila loša, tako da su oni skrenuli prema otoku Kallaxönu, južno od Luleåe, gdje su bacili desetak bombi. Srećom, nije bilo žrtava. Oštećeno je samo nekoliko kuća.

U povratku su sovjetski bombarderi zbog nedostatka goriva bili prisiljeni spustiti se na teritorij Finske, gdje su ih finske trupe zaplijenile. 

Prijestolonasljednik Švedske Gustav Adolf posjetio je izložbu vojnih trofeja u izložbenom salonu tijekom posjeta Finskoj 8. listopada 1941.

U sjevernoj Švedskoj se u to vrijeme nalazio švedski prijestolonasljednik Gustav Adolf, vojvoda od Västerbottena. On je u pratnji visokih časnika odmah stigao na lice mjesta. I odmah su u razmatranje uzeti mogući uzroci sovjetskog zračnog napada.

Prema općeprihvaćenoj verziji, avioni su ciljali na finski grad Kemi, ali su zalutali. S druge strane, izneseno je i mišljenje da je zadatak aviona DB-3 bio bombardiranje vojnog aerodroma na Kallaxönu. Možda je SSSR na taj način želio prisiliti Šveđane da odustanu od pružanja pomoći Finskoj. Moskva, međutim, nije priznala sudjelovanje svog ratnog zrakoplovstva u ovom incidentu.

Napad na Pajalu

Sovjetski avioni su 1940. godine, za vrijeme Zimskog rata, slučajno bombardirali Pajalu na sjeveru Švedske, 21. veljače 1940.

U podne 21. veljače 1940. godine sedam sovjetskih bombardera pojavilo se iznad švedskog naselja Pajala, 10 kilometara od finske granice, i odmah je počelo intenzivno bombardiranje.

Na Pajalu je bačeno više od 130 bombi, a među njima je bilo i zapaljivih. Znatno je oštećena crkva, izgorjela je pilana, kao i mnoge kuće.

Sovjetski avioni su 1940. godine, za vrijeme Zimskog rata, slučajno bombardirali Pajalu na sjeveru Švedske, 21. veljače 1940.

Jedna je bomba pala u dvoranu za tjelesnu kulturu lokalne škole, gdje su u tom trenutku bili razmješteni vojnici Norrlandske dragunske pukovnije. Srećom, bomba nije eksplodirala, tako da su švedski vojnici ostali živi.

Pravo je čudo da u ovom bombardiranju nije bilo žrtava, samo su dvije osobe ranjene. Tome je u velikoj mjeri doprinijela okolnost da je većina bombi pala na periferiju Pajale. Pored toga, mnoge su stanovnike upozorili poznanici i rođaci iz susednog naselja Kengis na samoj granici s Finskom, koji su prvi primijetili sovjetske avione. 

Sovjetski avioni su 1940. godine, za vrijeme Zimskog rata, slučajno bombardirali Pajalu na sjeveru Švedske, 21. veljače 1940.

Švedska je uputila sovjetskom rukovodstvu oštar protest, ali je Moskva odbacila optužbe vezane za napad na Pajalu. Tek 6. ožujka, kada je situacija ispitana, SSSR je priznao činjenicu da je bombardiran švedski teritorij, uz obrazloženje da je u pitanju bila greška posade u navigaciji. 

Sovjetski avioni su 1940. godine, za vrijeme Zimskog rata, slučajno bombardirali Pajalu na sjeveru Švedske, 21. veljače 1940.

Po završetku Zimskog rata, u naselje je došla sovjetska delegacija da procijeni nanesenu štetu. Na temelju te procjene Švedskoj je isplaćena kompenzacija u visini od 40 000 kruna.

Napad na glavni grad 

22. veljače 1944. godine žitelji Stockholma neočekivano su se našli u epicentru pravog rata. Sovjetska avijacija intenzivno je bombardirala grad. 

Tantolundenska protuavionska baterija u Stockholmu s protuavionskim topom M/36 kalibra 40 mm.

Švedska protuzračna obrana nije čak ni primijetila da su četiri strana bombardera stigla do glavnog grada. Samo je s jednog položaja stiglo upozorenje da se približavaju neidentificirani avioni i da se situacija trenutno provjerava, ali već je bilo kasno.

Kazalište na otvorenom poslije bombardiranja, 22. veljače 1944.

Stockholm je tada bombardiran prvi put u svojoj povijesti. Jedna bomba teška 100 kg uništila je tek otvoreno kazalište. Poslije nje je ostala jama duboka 3 i široka 5 metara. Pored švedske prijestolnice napadnut je i susjedni gradić Strängnäs.

Čudom nitko nije poginuo, kao i u drugim napadima sovjetskih bombardera na švedska naselja. Samo su dva vojnika ranjena.

Šveđani su došli do zaključka da je sovjetska avijacija greškom bombardirala Stockholm. U to vrijeme je SSSR intenzivno bombardirao južnu i jugozapadnu Finsku, pa su se njegovi bombarderi lako mogli izgubiti u tamnoj zimskoj noći. Upućen je zahtjev SSSR-u da objasni situaciju, ali je Moskva odbila priznati čak i nenamjerno sudjelovanje svojih aviona u napadu na grad.

Postoji verzija da napad na Stockholm uopće nije bio prouzrokovan greškom u navigaciji, nego je namjerno organiziran povodom slučaja sa sovjetskim obavještajcem Vasilijem Sidorenkom.

Vasilij Sidorenko

Sidorenko je uhićen u Švedskoj 1942. godine zbog špijuniranja te je osuđen na 12 godina zatvora. Sovjetsko rukovodstvo se u više navrata obraćalo Šveđanima da ga odmah puste, ali je svaki put odbijeno. Kada su diplomatske metode iscrpljene, SSSR je, po svemu sudeći, odlučio primijeniti silu.

Možda je to samo slučajna podudarnost, ali svega tri dana nakon bombardiranja Stockholma Sidorenko je pušten na slobodu zbog zdravstvenog stanja i ubrzo je zatim napustio zemlju.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće