Zašto je Sovjetski Savez oborio dva švedska aviona?

Getty Images, Javna domena
Obaranje jednog aviona je izazvalo veliki međunarodni skandal, dok su incident s drugim avionom obje strane brže-bolje zataškale.

Jedan za drugim

U jutarnjim satima 13. lipnja 1952. iznad Baltičkog mora je bez traga nestao transportni avion DC-3 s osam članova posade. Avion je pripadao Švedskom ratnom zrakoplovstvu. Kako su izjavili predstavnici švedskog državnog i vojnog vrha, avion je obavljao redovni vježbovni let.

Moskva je negirala bilo kakvu umiješanost u taj incident. Međutim, već su 16. lipnja sovjetski lovci MiG-15 oborili švedski hidroavion PBY-5 "Catalina" koji je sudjelovao u potrazi za ostacima prvog oborenog aviona. "Catalina" je prislino sletjela na vodu, nakon čega je svih pet članova iz vode pokupio zapadnonjemački teretni brod koji se tu zatekao.

Skandal

Članci u švedskim novinama posvećeni

Rusija i Švedska su bile na rubu prekida diplomatskih odnosa. Šveđani su tvrdili da je "Catalina" napadnuta u međunarodnim vodama, dok je sovjetska strana smatrala da je hidroavion povrijedio zračni prostor SSSR-a.

Nije to bio običan avion

Kako se ispostavilo prilikom istrage vezane za "Catalinu", provedene nakon raspada Sovjetskog Saveza, ni jedna ni druga strana nisu govorile istinu o nestalom avionu DC-3 s osam članova posade.

DC-3 – avion švedskog ratnog zrakoplovstva Tp 79 Hugin.

DC-3 nije obavljao vježbovni let. Bio je opremljen tajnom aparaturom pomoću koje je vršio radioelektronsko opažanje novog sovjetskog radara razmještenog blizu grada Liepāje u zapadnom dijelu Latvije. Švedska je planirala te informacije proslijediti NATO-u u zamjenu za neophodnu elektronsku opremu.

Avion je imao i odgovarajući naziv. Zvao se "Hugin", po Odinovom gavranu u skandinavskoj mitologiji, koji je letio po cijelom svijetu i obavještavao svoga gospodara što se događa.

U avionu su bili stručnjaci, tehničari i časnici švedskog ministarstva obrane. Pored osam Šveđana, u avionu se mogao nalaziti i jedan Amerikanac, predstavnik Sjevernoatlantske alijanse, ali taj podatak nije potvrđen.

Švedskim vlastima je odgovaralo zataškati nestanak aviona DC-3, tako da im je incident s napadom na "Catalinu" dobro došao.

Vatreni doček

Fragment švedskog aviona DC-3 sa serijskim brojem 79001 u Švedskom muzeju zrakoplovstva u Linköpingu.

S druge strane, SSSR je negirao bilo kakvu vezu s nestankom švedskog aviona, iako su ga zapravo oborili sovjetski piloti. Zanimljivo je da je "Hugin" oboren još dok se približavao sovjetskom zračnom prostoru (fragmenti aviona su pronađeni 2003. godine sjeverno od otoka Gotlanda).

Moskva je znala za tajnu vojnu suradnju koju je nakon Drugog svjetskog rata neutralna Švedska uspostavila sa SAD-om i Velikom Britanijom, tako da su Sovjeti praktički samo čekali da "gavran" doleti.

Opažački avioni Švedske su se od 1948. godine redovno približavali sovjetskom zračnom prostoru, što je iritiralo sovjetsku vlast. Na kraju je 12. lipnja 1952. godine sovjetski pilot Grigorij Osinski u avionu MiG-15 dobio naredbu da napadne švedski avion DC-3, iako ovaj nije narušio sovjetski zračni prostor.

Detalji "slučaja Catalina" objavljeni su u Švedskoj i Rusiji tek 40 godina kasnije. Doduše, Nikita Hruščov je još 1956. godine u tajnom razgovoru s premijerom Tageom Erlanderom priznao da je sovjetski MiG oborio švedsku letjelicu, ali nije našao za shodno o tome obavijestiti sovjetsku javnost.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće