Führer njemačkog naroda Adolf Hitler imao je prilično nategnute odnose sa svojim polubratom Aloisom Hitlerom mlađim. Međutim, prema njegovom sinu Heinrichu (Heinzu) gajio je srdačan i pažljiv odnos.
San predanog nacionalsocijalista Heinza Hitlera bio je nalikovati na svog strica. Uz njegovu se pomoć on s velikim oduševljenjem u gradu Ballenstedtu upisao u elitnu školu za pripremu rukovodećih kadrova za nacističku stranku i njezinu glavnu paravojnu formaciju SS, uključivši se tako u sustav nacionalnih političkih obrazovnih ustanova poznat kao NAPOLAS. Tu se Führerova pomoć zaustavljala, jer je Hitler želio da se njegov nećak sam potrudi, a ne da se koristi rodbinskom vezom na najvišoj razini.
Dvadesetogodišnji Heinz, dočasnik za vezu 23. postdamske artiljerijske pukovnije, sudjelovao je u napadu na Sovjetski Savez i čak bio nagrađen Željeznim križem druge klase.
Međutim, borbeni put mlađeg Hitlera nije bio dugog vijeka. 20. siječnja 1942. godine u tijeku velike kontraofenzive Crvene armije kod Moskve on je zarobljen na području Vjazme. Daljnja sudbina mladog nacista bila je praktički nepoznata. Identificiran kao rođak ključnog neprijatelja SSSR-a, Heinz Hitler odveden je u zatvor Butirku u Moskvi, gdje je i okončao život 21. veljače. U Njemačkoj se o njemu ništa nije znalo i vodio se kao nestala osoba.
Daleko je više sreće imao Führerov nećak Leo Rudolf Raubal, sin njegove polusestre Angele Raubal.
Za razliku od Heinza, Leo, iako član nacističke stranke od 1932. godine, držao se na pristojnoj udaljenosti od politike. Ipak, Adolf ga je smatrao najomiljenijim među nećacima i često je s njim provodio vrijeme.
Neposredno po izbijanju Drugog svjetskog rata tridesetdvogodišnji Leo, koji je radio kao upravnik čeličane u austrijskom gradu Linzu, dobio je poziv za vojsku. Tako se našao u redovima Luftwaffea, kao lajtnant, u inženjerskim jedinicama.
Krajem 1942. godine Raubal se našao u Staljingradu zajedno s odsječenom od glavnih snaga Šestom armijom. Njegov zapovjednik Friedrich Paulus predlagao je Hitleru da pošalje ranjenog Lea kući zračnim putem. Führer je, međutim, to odbio, rekavši da kao časnik ima obvezu ostati sa svojim vojnicima.
Lea Raubala sovjetska je vojska zarobila 2. siječnja 1943. godine. U početku nikome na pamet nisu padale njegove rodbinske veze. Leo je sam to otkrio, a drugi zarobljeni časnici potvrdili. Lajtnant Raubel odveden je u Moskvu gdje je saslušan. On je napisao detaljne informacije o rođacima svoga strica, njegovim navikama, dnevnom rasporedu, krugu zanimanja, dao karakteristike najbližeg Führerovog okruženja, odredivši stupanj pojedinačnih utjecaja na Hitlera. Ovi podaci bili su od velike koristi nakon rata, kada su se neki od njih našli u sovjetskom zarobljeništvu.
Hitler je preko posrednika ponudio sovjetskoj strani svog omiljenog nećaka u zamjenu za zapovjednika artiljerijske baterije Jakova Džugašvilija, Staljinovog sina, kojega su Nijemci zarobili u srpnju 1941. godine. Vođa SSSR-a kategorički je odbio ponudu.
Staljinov sin Jakov Džugašvili
Global Look PressBez obzira na to što dokaza za njegovu krivicu nije bilo, Leo Raubal je 1949. godine osuđen kao ratni zločinac. Sud ga je osudio na 25 godina dugu kaznu logora zato što je kao njegov nećak podržavao zločinačku agresivnu politiku Hitlera i osim toga bio umiješan u zločine Šeste armije na sovjetskom teritoriju.
Nürnberški proces
Global Look PressPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
