Za kakvom su tajnom tragali Hitlerovi okultisti u Sovjetskom Savezu?

Getty Images, Russia Beyond
Ideja arijske rasne dominacije doživjela je u nacističkoj Njemačkoj nekoliko metamorfoza. Jedno je vrijeme SSSR bio mjesto na kojem su nacisti pokušavali pronaći (po njihovom mišljenju) najvalidnije dokaze da su viša rasa.

"Mi nemamo ništa zajedničko s onima koji nacionalizam shvaćaju samo kao skup legendi i mitova [...] Sada oni počinju vršiti istraživanja zasnovana na mitskoj kulturi Atlanta!", rekao je Adolf Hitler 1936. godine, samo godinu dana nakon osnutka strukture "Ahnenerbe" (u prijevodu:" Nasljeđe predaka "), koja je bila nalik na njemački "istraživački institut" za proučavanje okultne prakse i legendi. Kako je Führer uopće dopustio postojanje takve organizacije?

Hitler je s vremenom mijenjao stav prema okultistima. Do 1920. godine su on i njegovi suborci iz buduće Nacionalsocijalističke stranke pokazivali veliko zanimanje za mističke aspekte porijekla germanskih plemena. Pojavljivali su se u raznim društvima (poput Društva Tule), gdje su se proučavali starogermanski kultovi i poganstvo. Neopoganin je, primjerice, bio Alfred Rosenberg, kome je Hitler 1934. godine povjerio ideološko odgajanje stranke (i pored negodovanja crkve). Kasnije je to Hitlerovo zanimanje za okultiste splasnulo. On ih je u knjizi "Mein Kampf" otvoreno kritizirao.

I pored toga, organizacija "Ahnenerbe" je postojala sve do 1945. godine, jer je u njemačkoj eliti bilo dosta ljudi koji su i dalje bili zagrijani za slične ideje. Struktura "Ahnenerbe" je ubrzo po osnivanju službeno postala dio SS divizija. U okviru nje se preko 300 znanstvenih organizacija bavilo potragom za nasljeđem i tradicijama takozvane "germanske rase". Doduše, često su se tim "istraživanjima" bavili tako što su po cijelom svijetu tragali za neobičnim stvarima poput mača kralja Arthura ili Svetog grala. Okultisti su smatrali da su sve to tragovi "arijske riznice". Ponešto od toga se, po njihovom mišljenju, nalazilo u Sovjetskom Savezu, konkretno na Kavkazu.

Gdje se kriju Atlanti?

Tibetska ekspedicija SS

Tibet je, prema teoriji pojedinih nacista, mogao biti kolijevka arijske rase. Pripadnici organizacije "Ahnenerbe" su se 1938. godine pod rukovodstvom zoologa Ernsta Schäfera, čovjeka iz Hitlerovog bližeg okruženja, otisnuli u ekspediciju na Tibet, gdje su pored znanstvenih zadataka imali i zadatak pronaći tragove "arijske" prareligije, a također Atlante, za koje su vjerovali da su preci arijevaca.

Pretpostavljalo se da Atlanti još uvijek postoje i da se kriju duboko u špiljama Tibeta. Podrazumijeva se da od lokalnih lama Nijemci nisu dobili nikakve podatke o tim špiljama, no potraga se na tome nije završila. Naime, u tom trenutku se pojavila teorija da postoji "tajni ulaz" u tibetanske špilje i da se on nalazi na Kavkazu.

Njemačke jedinice se penju na Elbrus (Rusija), najveći vrh u Europi. Kolovoz 1942.

"Djelovanje organizacije 'Ahnenerbe' na Kavkazu je poznata činjenica", kaže doktor povijesti Igor Vasiljev. "Njemački okultisti su vjerojatno tretirali Kavkaz kao neku pristupačniju varijantu Tibeta, gdje su također tražili razna 'čudesa'".

U kolovozu 1942. godine elitna alpska divizija Wehrmachta s pripadnicima organizacije "Ahnenerbe" popela se na vrh Elbrusa u Kabardino-Balkariji i postavila tamo nacističku zastavu. Ta operacija pod nazivom "Runolist" (njem. Edelweiss), po mišljenju istraživača, nije imala nikakav vojni cilj. Nacistima je bilo potrebno da stignu do južnog Kavkaza, tj. do crnomorskih luka i naftnih nalazišta u Bakuu, a ne da se penju na vrh.

Štoviše, ministar Trećeg Reicha za naoružanje i streljivo Albert Speer zabilježio je da se Hitler tim povodom jako razljutio: "Čak i nekoliko dana kasnije on je pred svima i u svakoj prilici grdio 'te udarene alpiniste' koje 'treba izvesti pred vojni sud' zato što se u jeku rata povode za 'idiotskim ambicijama', osvajaju 'idiotske vrhove', a on im je naredio da sve snage usmjere na proboj prema Suhumiju."

Prva planinska streljačka divizija Wehrmachta na Kavkazu. Rusija, Drugi svjetski rat.

Bilo kako bilo, vrh je osvojen i u blizini je osnovana baza. U podnožju Elbrusa su 2015. godine ispod lavine pronađeni posmrtni ostaci čete njemačkih vojnika iz divizije "Edelweiss". Nedaleko odatle, u planinskom masivu Hara-Hora, u špilji dugačkoj 78 metara nađen je manji sivi kovčeg i u njemu simboli Ahnenerbea - lubanja i kosti čije je porijeklo vrlo teško ustanoviti.

Lubanja i kosti

Kovčeg organizacije

"Na ovom području je zaista djelovala ekipa Herberta Jankuhna [profesora i arheologa koji je u to vrijeme bio poznat u Njemačkoj] koju je uputio Ahnenerbe", potvrđuje Konstantin Zaleski, povjesničar Trećeg Reicha. "Ona je najprije bila na Krimu, a zatim je stigla do Kavkaza. Za to postoje dokumentirani dokazi. Ekspediciju su osiguravale naoružane SS jedinice. Ta ekipa se bavila isključivo nalaženjem i pljačkanjem arheoloških artefakata."

Najvjerojatnije je i lubanja bila jedan takav artefakt koji je trebalo odnijeti u Njemačku, smatra Zaleski. Sudeći po lubanji, to biće je imalo ekstremno velike oči, nosnice i dvije izrasline poput rogova, ali nije bilo otvora za usta.

Fotografija lubanje iz kovčega.

Paleontolog Nikolaj Ovodov, stariji znanstveni suradnik Instituta za arheologiju i etnografiju Sibirskog odjela Ruske akademije znanosti, kaže da su nacisti mogli pomisliti da je ta lubanja nešto mistično, a to je možda obična ovneća lubanja. "Lubanja je najvjerojatnije neko vrijeme bila u tekućoj vodi s pijeskom i šljunkom, pa se tijekom godina deformirala", pretpostavlja on.

Dolmeni

Drevni megalitski objekt dolmen, selo Pšada, Krasnodarski kraj, Rusija.

Organizaciju "Ahnenerbe" su privlačili i dolmeni, objekti od kamenih ploča s okruglim otvorom u zidu. Ima ih na jugu Rusije (pronađeni su i u Francuskoj, Španjolskoj, Koreji, Kini i Sjevernoj Africi). Nacisti su svojevremeno vjerovali da tajanstveni dolmeni imaju veze s Atlantima i da su građeni na mjestima nekakvih anomalija. "Nijemci su najvjerojatnije tražili potvrdu da su ti artefakti proizvod drevnih Arijaca ili možda Gota, koji su prošli kroz ove krajeve", pretpostavlja Igor Vasiljev.

Još uvijek se diskutira o tome na koji su način te građevine podignute. U znanstvenim krugovima je česta verzija da su dolmeni, kao i svi megaliti (građevine od teških kamenih ploča), podignuti u brončano doba na područjima s geološkim anomalijama zemljine kore, na njezinim rasjedima. Istovremeno se podizalo po nekoliko stotina takvih objekata, predviđenih za pogreb (nešto poput obiteljske grobnice). U jednom dolmenu je moglo biti po nekoliko desetaka ljudskih ostataka.

"Živa voda"

Jezero Rica.

Za ovim "nalazom" je Ahnenerbe tragao još prije Drugog svjetskog rata. Kako piše Rossijska gazeta, hidrolozi iz tajnog društva su došli do zaključka da je voda iz špilje ispod jezera Rica (Abhazija) idealna za spravljanje plazme ljudske krvi. Njemački stručnjaci za planinske ceste su, navodno, upravo iz tog razloga ponudili svoju pomoć SSSR-u kada se pravila cesta Picunda - Rica. Ta cesta je imala strateški značaj.

"'Živa voda" iz Abhazije se u srebrnim kanistrima najprije odvozila do obale mora, a zatim u podmornicama na bazu u Constanti, i na kraju avionom u Njemačku. Postojala je čak i namjera da se od mora do Rice napravi tunel za podmornice", priča Ivan Bormotov, stručnjak za ovo područje i docent Majkopskog državnog tehnološkog sveučilišta. Te planove je osujetio rat.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće