Što su Sovjeti planirali učiniti ako bi nacisti 1941. zauzeli Moskvu?

Sredinom listopada 1941. godine nacističke trupe brzo su se približavale Moskvi. Sovjetski gradovi oko ruske prijestolnice jedan su za drugim padali Nijemcima u ruke. Neprijatelj je u svakom trenutku mogao ući u Moskvu.

Staljin je bio poznat po tome što ujutro ustaje kasno, a noću dugo ostaje u radnom kabinetu. On se 15. listopada 1941. godine u 9 sati ujutro obratio svojim suborcima iz Politbiroa. Naređeno im je da organiziraju evakuaciju grada i da istoga dana do večeri napuste prijestolnicu.

Nova prijestolnica 

Bilo je planirano da otputuju u Kujbišev (danas je to Samara), 1100 km istočno od Moskve. Kujbišev je iz više razloga izabran za "rezervnu" prijestolnicu SSSR-a.

Prema ruskim mjerilima, ovaj je grad bio relativno blizu Moskve tako da evakuacija nije predstavljala veliki problem. Državnim organima, tvornicama i administrativnim ustanovama od vitalnog značaja za funkcioniranje SSSR-a nije trebalo previše vremena da se organiziraju i ponovo počnu funkcionirati na novom mjestu.

Pored toga, Kujbišev je bio relativno dobro zaštićen zahvaljujući trupama koje su tamo bile razmještene. U gradu je već bio baziran Sovjetski volški vojni okrug, a Kujbišev je bio poznat i kao industrijski centar Sovjetskog Saveza koji je imao svoje tvornice, aerodrome i željeznički čvor od vitalnog značaja.

Tog sudbonosnog jutra 15. listopada 1941. godine Državni komitet za obranu SSSR-a na čelu sa Staljinom izdao je naredbu br. 801 koja je predstavljala najstrožu državnu tajnu. U njoj je Glavnom stožeru, Narodnom komesarijatu za obranu, Narodnom komesarijatu Ratne mornarice, Diplomatskom zboru, Predsjedništvu Vrhovnog Sovjeta i Vijeću narodnih komesara SSSR-a naređeno da se hitno presele u Kujbišev.

Staljin je smatrao da će i on ubrzo morati napustiti Moskvu, ali je odlučio ostati u glavnom gradu još jedan dan. S njim su u Moskvi ostali najbliži suradnici: Berija, Mikojan i Kosigin.

Šefu NKVD-a Lavrentiju Beriji naloženo je da rukovodi miniranjem i uništavanjem tvornicaa, skladišta, važnih institucija i infrastrukture od kritične važnosti, između ostalog, i Moskovskog metroa, tj. svega što nije bilo moguće evakuirati u "rezervnu prijestolnicu".

Uznemireni žitelji Moskve doživjeli su miniranje strateške infrastrukture kao siguran znak da se sovjetsko rukovodstvo sprema napustiti glavni grad i ostaviti milijune stanovnika na milost i nemilost nacistima.

Panika u Moskvi

I pored toga što se operacija držala u strogoj tajnosti, glasine o evakuaciji prijestolnice brzo su se raširile. Ujutro 16. listopada 1941. godine Moskovski metro nije otvoren, i to se dogodilo prvi put otkako je napravljen. A nije otvoren zato što su se vršile pripreme za njegovo potpuno uništenje. To je dodatno potaknulo širenje glasina da bi glavni grad SSSR-a uskoro mogao pasti u ruke nacistima. Ubrzo je zatim stanovništvo zahvatila panika.

Mnogi su ostavljali svoje obaveze i imovinu i žurili na željezničke stanice u nadi da će napustiti grad prije nego što u njega uđe neprijateljska vojska. U cijelom je gradu nastao kaos. 

Očevidac ovih događaja Lav Larski kasnije je ovako opisao jednu epizodu užurbane evakuacije: "U tri sata je na mostu došlo do prometnog zastoja. Tamo su stajali kamioni. Umjesto da gurnu kamione s mosta i oslobode prolaz, ljudi su ulazili u njih i zauzimali mjesta. Oni koji su već sjedili unutra očajnički su tukli kovčezima po glavi ove izvana, koji su htjeli ući. A ovi su jedni preko drugih uskakali u prikolice i zbacivali odozgo ’branitelje’ kao vreće krumpira. Ali čim bi ’nova postava’ zaposjela mjesta i kamioni pokušali krenuti, nova gomila ’osvajača’ nagrnula bi na prikolice."

Glavni je grad bio obuzet strahom i panikom. Mnogi su došli na svoje radno mjesto u nadi da će dobiti plaću, ali su umjesto plaće saznali da je rukovodstvo tvornice već "otperjalo". Ozlojeđeni i prepušteni sami sebi, pojedini su se žitelji upustili u pljačku i nasilje.

"U redovima izbijaju tuče, ljudi guše starice, mlađi pljačkaju, a policajci po dva do četiri sata stoje na pločniku i puše: ‘Nismo dobili nikakve instrukcije’, kažu" – tako je paniku u Moskvi toga dana opisao sovjetski novinar Nikolaj Veržbicki.

Bile su potrebne radikalne mjere da se Moskva dovede u red. Nakon trodnevnog kaosa i panike u sovjetskoj prijestolnici, Staljin je 19. listopada 1941. godine izdao ukaz kojim je u Moskvi uvedeno opsadno stanje. U noćnim je satima zabranjeno kretanje vozila i ljudi bez specijalnih dozvola, a policija je dobila dozvolu da "provokatore" strijelja na licu mjesta. 

Možda je Staljinova odluka da on osobno ostane u Moskvi također doprinijela tome da se stanovnici umire, jer su mnogi doživjeli to kao siguran znak da će Crvena armija braniti grad po svaku cijenu.

I zaista, zahvaljujući naporima Crvene armije i onih stanovnika Moskve koji nisu otišli, nisu paničarili i nisu pribjegavali nasilju, nacistima nije pošlo za rukom zauzeti Moskvu niti uništiti sovjetske oružane snage prije zime 1941. godine. A u zimu se već nacistička Njemačka morala suočiti s činjenicom da će rat protiv SSSR-a biti dug i težak.