Kako je 1977. godine gorjelo američko veleposlanstvo u Moskvi

Boris Prihodko/Sputnik; Viktor Budan/TASS; Russia Beyond
Američki su diplomati sumnjali da su neki sovjetski vatrogasci zapravo bili prerušeni agenti KGB-a.

Malcolm Toon, koga je Jimmy Carter izabrao za ključnu poziciju američkog veleposlanika u Sovjetskom Savezu, provodio se na svečanoj dobrotvornoj večeri u rezidenciji rumunjskog veleposlanika u Moskvi, kada je zloslutni poziv iznenada prekinuo ugodnu večer. 

Veleposlanik Malcolm Toon

Na liniji je bio mladi politički savjetnik James Schumaker, koji je u Moskvu stigao tek nedavno. "Imamo požar ovdje u..." - rekao je.

Večera je prekinuta

Bilo je to 26. kolovoza 1977. godine, a James Schumaker u Moskvu je stigao tek prije nekoliko tjedana. Te neobično hladne, ali vedre ljetne večeri, Schumaker se odmarao u svom stanu u rezidenciji američkog veleposlanika u Rusiji, poznatoj kao Spaso-haus.

Zazvonio je telefon i on je podigao slušalicu. Na vezi je bio zamjenik šefa misije Jack Matlock. Zvučao je uznemireno. Hitno je morao razgovarati s veleposlanikom i naložio je Schumakeru da ga pronađe: "Jime, molim vas, požurite", inzistirao je Matlock.

Uz pomoć Svetlane Aljohine - "naše lijepe plave telefonistice" - pronašao je Toona na svečanoj večeri u rezidenciji rumunjskog veleposlanika.

"Što se događa, Jime?" - pitao je Toon.

"Ne znam, gospodine veleposlaniče, ali zamjenik šefa misije odmah želi razgovarati s vama."

U Spaso-hausu je ponovo zazvonio telefon. Opet je bio Matlock.

"Gospodine Matlock, imam veleposlanika na drugoj liniji. Što da mu kažem?" - pitao je Schumaker.

"U Matlockovom glasu osjećala se sve veća uznemirenost: 'Jime, reci mu da imamo požar ovdje u...', ali u tom je trenutku linija iznenada prekinuta", prisjećao se kasnije Schumaker.

"Sve sam izgubio"

Kada su veleposlanik Toon i njegov podređeni James Schumaker stigli u američko veleposlanstvo, koje se nalazilo nekoliko blokova od Spaso-hausa, ugledali su zgradu koju je gutao plamen.

"Prizor koji me dočekao bio je šokantan. Veći dio sedmog kata veleposlanstva zahvatio je plamen", rekao je Schumaker, opisujući ovu scenu.

Vatra se brzo otimala kontroli i širila kroz zgradu. Veleposlanik Toon rukovodio je evakuacijom još uvijek odjeven u svečano večernje odijelo, što je izgledalo neobično u ovoj situaciji.

Mnogi zaposleni u veleposlanstvu pomagali su pri evakuaciji, neki još u stanju šoka. Schumaker se prisjećao kako je savjetnik za ekonomska pitanja Ken Skoug šetao "lijevo-desno ispred veleposlanstva, mrmljajući 'sve sam izgubio', dok je plamen kuljao kroz prozor ureda na sedmom katu".

"Neka gori"

Uskoro su na lice mjesta pristigli sovjetski vatrogasci. Dolazilo je sve više vatrogasnih kola i vatrogasci su postavili ljestve na zgradu zahvaćenu požarom.

S obzirom na to da se teritorij američkog veleposlanstva smatra američkim teritorijem, sovjetski su vatrogasci morali dobiti dozvolu od veleposlanika za ulazak u zgradu. Zapovjednik sovjetske vatrogasne brigade prišao je Toonu i tražio dozvolu da uđu na potkrovlje. 

"Neka gori", odgovorio je veleposlanik.

"Bilo je to zato što je Toon sumnjao da neki od 'profesionalnih vatrogasaca' možda zapravo rade za KGB i zato što su na tavanu držali jako osjetljivu opremu", objasnio je kasnije Schumaker.

Na kraju je sovjetskim vatrogascima dozvoljeno da uđu na najviši kat veleposlanstva pod uvjetom da ih prati američko vojno osoblje.

Kada su se vatrogasci i vojno osoblje popeli na više katove zgrade, otkrili su da neki zaposleni veleposlanstva nisu napustili zgradu, iako je bila naređena evakuacija.

"Šef odjela CIA-je pri veleposlanstvu Gus Hathaway čuvao je svoje područje odjeven u kišni ogrtač i naoružan revolverom kalibra .38 milimetara. Kada je čuo naređenje veleposlanika, Gus je Marcu odgovorio 'na prilično nediplomatski način' […] Veleposlanik Toon nije bio zadovoljan, ali nije mogao ništa učiniti i Gus je ostao na svome mjestu. Gus je, kao i Toon, bio veteran iz Drugog svjetskog rata i znao je što mu je dužnost", zapisao jeSchumaker.

Na sreću, nitko nije stradao u požaru, premda je zgrada značajno oštećena. "Sedmi kat je izgorio, a svi su katovi iznad šestog oštećeni zbog dima i vode. Zgrada je bila uništena za bilo kakvu upotrebu", opisao je Schumaker scenu koju je vidio ujutro nakon požara.

Iako je zgrada oštećena, američki diplomati bili su sigurni da su se agenti KGB-a infiltrirali u grupe sovjetskih vatrogasaca koje su kasnije pristigle na mjesto događaja. Tvrdili su da su prerušeni agenti pregledali tajne dokumente, nasilno otvorili neke sefove i petljali po opremi veleposlanstva.

Sovjetski vatrogasci odlučno su poricali sve optužbe. General Viktor Sokolov, koji je u to vrijeme bio zamjenik načelnika protupožarnog odjeljenja Ministarstva unutarnjih poslova SSSR-a, rekao je da na raspolaganju nije imao čekiste, agente tajne policije.

Amerikanci mu ipak nisu vjerovali. Kada je nekoliko mjeseci kasnije požar zahvatio privremeni objekt KGB-a u blizini veleposlanstva, marinci su popili nekoliko pića i promatrali požar uz pjesmu "Disco Inferno" grupe The Trammps.

Burn, Baby Burn

Burn that mother down

Disco inferno

Burn that mother down

(Gori, mala, gori

Zapalimo ovo mjesto

Paklena diskoteka

Zapalimo ovo mjesto)

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće