Amerikanci su nasjeli na blef: Kako je SSSR plašio Ameriku divovskim imitacijama oružja

Vojna parada na Crvenom trgu povodom 55. godišnjice Oktobarske revolucije.

Vojna parada na Crvenom trgu povodom 55. godišnjice Oktobarske revolucije.

Jurij Abramočkin/Sputnik
Utrka u naoružanju između dviju svjetskih sila tijekom 1960-ih podrazumijevala je korištenje svih mogućih elemenata zastrašivanja. Nitko, međutim, nije mogao ni pretpostaviti da Sovjeti umiju tako dobro blefirati.

Kada su 1965. godine Crvenim trgom prošle divovske rakete s nuklearnim bojevim glavama, na tribinama su među gledateljima bili i veleposlanici drugih država. Sami su razmjeri tih raketa sovjetskom gledatelji ulijevali strahopoštovanje, a stranom su promatraču unosile nemir u dušu.

Sovjetski radio-komentatori su iščitali pripremljeni tekst: "Paradu impresivne borbene moći okrunjuju divovske orbitalne rakete. Njihovo opsluživanje je u potpunosti automatizirano. Domet ovih raketa nema granica..."

Ruska interkontinentalna raketa na vojnoj paradi na Crvenom trgu u Moskvi povodom 20. godišnjice okončanja rata u Europi.

Bio je to nesumnjivo novi trijumf sovjetskog naoružanja. Bar je tako to prikazano u javnosti. Masivno oružje s ogromnim cijevima i balističkim raketama predstavljenim kao "odgovor iz svemira" koji može dohvatiti svaku točku na planetu izašlo je na kaldrmu ispred zidina Kremlja i odmah se preselilo na prve stranice stranog tiska. Rijetko kome je moglo pasti na pamet da se ne radi o pravom oružju, nego o običnoj imitaciji.

Zašto je to bilo potrebno?

Nikita Hruščov i Fidel Castro na prvomajskoj paradi na Crvenom trgu u Moskvi.

Tu tajnu je tek nakon raspada Sovjetskog Saveza otkrio Vladimir Semičastni, bivši šef KGB-a i jedan od organizatora uklanjanja Nikite Hruščova s pozicije generalnog sekretara CK KPSS-a. "Tijekom 1960-ih su rakete izazivale ogromno zanimanje. Svaki put kad se spomenu, i utoliko prije kad se pojave, svima bi zastao dah", napisao je on u svojim memoarima "Specijalne službe SSSR-a u tajnom ratu".

"Mi smo redovno, otprilike jednom u dvije ili tri godine, službeno izvještavali o tome kako smo napravili novi tip raketa. Ubrzo zatim bismo ih prikazali na paradi na Crvenom trgu. Samo mali broj ljudi je znao da su pojedini tipovi raketa obična imitacija, nešto poput 'Potemkinovih sela', i da to uopće ne može poletjeti. Modeli na tegljačima su bili makete, a ne rakete", tvrdi autor.

Na paradi interkontinentalnih balističkih raketa na Crvenom trgu povodom godišnjice boljševičke revolucije.

Na pitanje zašto je takva predstava bila potrebna, Semičastni je odgovarao da zapadne obavještajne službe nisu mogle lako procijeniti potencijal sovjetske vojske, jer je to bila strogo čuvana tajna. Najmoćnije se oružje držalo u hangarima, tako da se nije moglo vidjeti ni iz špijunskih satelita. Nitko nije znao čega ima u tim hangarima i u kojoj količini. Jedina prilika da se stekne "uvid" u trenutno stanje bile su vojne parade 1. svibnja na Međunarodni praznik rada i 7. studenog na Dan Velike oktobarske revolucije, kada su se na Crveni trg izvozila najvažnija postignuća vojne industrije (vojna parada 9. svibnja na Dan pobjede ranije se organizirala samo u jubilarnim godinama).

Časnik s vojnicima ispod rakete koja može nositi nuklearnu bojevu glavu uoči početka parade na Crvenom trgu povodom 65. godišnjice Oktobarske revolucije.

Sovjeti su vidjeli da "neprijatelj" nema nikakvu mogućnost pratiti stvarno stanje, pa su mu odlučili "bacati prašinu u oči".

Grandiozna dezinformacija

Parada na Crvenom trgu povodom 20. godišnjice pobjede nad nacističkom Njemačkom.

Sve je bilo osmišljeno do najsitnijih detalja. Prije svega, dezinformacijom se bavio osobno prvi sekretar CK KPSS-a Hruščov. On je, na primjer, 1962. godine u Kremaljskoj kongresnoj dvorani održao vatreni govor posvećen "globalnim raketama" GR-1.

Koncepcija "globalne rakete" oslanjala se na sličan američki projekt, koji nije imao dobru perspektivu pa stoga nije ni realiziran, s obzirom na to da bi do SSSR-a stigle i postojeće interkontinentalne i balističke rakete. Sovjeti nisu imali takvu prednost, pa su odlučili realizirati projekt "globalnih raketa". On se sastojao u tome da se raketa s nuklearnom bojevom glavom izbaci u orbitu, a da se zatim po potrebi na odgovarajući signal sjuri na cilj. Takva raketa nije imala ograničeni domet i pravac, s obzirom na to da je svaki objekt na planetu bio dostupan za napad.

Sovjetska balistička raketa ispred Kremlja na paradi povodom 50. godišnjice Oktobarske revolucije.

"S globalnom raketom sredstva za brzo otkrivanje zračnog napada gube značaj. Globalne rakete se ne mogu na vrijeme otkriti, tako da se ne mogu obaviti ni pripreme za zaštitu od njih", rekao je tada Hruščov. On je o raketi GR-1 govorio kao o nečemu što već postoji. A zapravo je blefirao, jer u trenutku kada je držao govor konstruktorski biro čak nije pripremio ni izvještaj o istraživanjima. Blago rečeno, bilo je još rano govoriti o tome što takva raketa može uraditi, a što ne može.

Ali javni je nastup imao efekta. Strane obavještajne službe su ozbiljno pristupile traganju za podacima o raketi GR-1, i čak su joj dale naziv SS-X-10 Scrag. A kada je 1965. godine tobožnji "primjerak" istjeran na Crveni trg, više nije bilo nikakve sumnje da su Sovjeti zaista napravili tu raketu.

Balističke rakete uoči početka vojne parade povodom 51. godišnjice Oktobarske revolucije.

Pored toga, svaka slična mistifikacija je planirana kao predstava u nekoliko činova. Nakon parade je tu maketu u prirodnoj veličini trebalo pretjerati na jednu moskovsku željezničku stanicu, jer je bilo jasno da službenici veleposlanstava prate njezino kretanje. Naime, po željezničkoj stanici se moglo zaključiti na koju će stranu raketa biti usmjerena. Kijevska željeznička stanica je značila da će odredište biti vojna baza u Istočnoj Europi.

"Prisluškujući telefonske razgovore vojnih atašea i prateći njihova službena putovanja ’tragom’ rakete shvatili smo koliko je naš pothvat bio uspješan. I naši agenti iz drugih zemalja su javljali što je uspjelo, a što ne", piše Semičastni.

Oružje koje nikada nije bilo u funkciji

Vojna parada na Crvenom trgu povodom 20. godišnjice Pobjede u Velikom domovinskom ratu 1941.-1945.

Globalna raketa je samo jedan od mnoštva primjera. Slično je bilo sa strateškim raketama RT-15 i RT-20. Samohodni tegljač je nosio raketu dugačku 18 metara. To oružje je čak i na prvi pogled djelovalo zastrašujuće. Ali na testiranju nije bilo uspješno, tako da nije ni uvršteno u arsenal sovjetske vojske.

Balističke rakete na Crvenom trgu u Moskvi za vrijeme tradicionalne prvomajske parade.

Slično je prošlo i oruđe 2B1 "Oka". To je bio divovski minobacač na gusjenicama. On je u teoriji mogao ispaliti projektil s nuklearnim punjenjem na cilj udaljen 50 kilometara. Međutim, trzaj je bio toliko jak da su od njega stradali motor i mjenjač, a gusjenice su se pod prevelikom težinom morale mijenjati na svakih 20 kilometara. Zbog svega toga je nuklearni minobacač praktički bio samo za jednu upotrebu. U svibnju 1961. godine šest takvih minobacača je prošlo Crvenim trgom, a već se u srpnju iste godine odustalo od ovog oružja.

Crveni trg u Moskvi, parada povodom 40. godišnjice komunističke vlasti.

Na paradi 1954. godine predstavljen je bombarder M-4. On je mogao nositi rakete s nuklearnim punjenjem, a konstrukcija šasije omogućavala mu je da uzleti sa zaleđenih aerodroma na Čukotki, blizu SAD-a. Međutim, imao je mnogo nedostataka, tako da je ovaj model preuređen u avion za punjenje goriva u letu.

Što se tiče rakete GR-1, došlo je do zastoja u proizvodnji motora, a pored toga je bilo i mnogo tehničkih kvarova kada je model trebao startati. Doduše, čak i da je sve funkcioniralo kako treba, nije bilo više potrebe za tim oružjem jer je blef "upalio", tj. Washington je pristao potpisati Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja, tako da je daljnji rad na faličnom projektu GR-1 obustavljen.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće