Tko je bio "treći čovjek" u međunarodnim pregovorima sovjetskih visokih dužnosnika?

Joe Biden, Viktor Prokofjev i Andrej Gromiko, 1988.

Joe Biden, Viktor Prokofjev i Andrej Gromiko, 1988.

Eduard Pesov/TASS
Profesionalni prevoditelj Viktor Prokofjev prevodio je službene razgovore šefova država, kao i ruskih oligarha.

Donja fotografija je postala vrlo popularna kada su američki mediji proglasili Bidena predsjednikom SAD-a. Na fotografiji se Joe Biden uz osmjeh rukuje sa šefom sovjetske države Andrejem Gromikom. Bilo je to daleke 1988. godine.

Joe Biden, Viktor Prokofjev i Andrej Gromiko, 1988.

Tu je još jedan čovjek između dvojice političara. Djeluje smireno i koncentrirano. U kasnijim je desetljećima Viktor Prokofjev bio prevoditelj mnogim sovjetskim i ruskim visokim dužnosnicima, kao i oligarsima poput Romana Abramoviča. Njegovi "klijenti" su, između ostalih, bili Bill Clinton i George Bush Stariji.

Uspon na političke vrhove

Svoj "put u središte hladnog rata" Prokofjev je počeo na Pravnom fakultetu Moskovskog sveučilišta za međunarodne odnose, gdje je studirao međunarodno pravo, a pored maternjeg je ruskog jezika učio engleski, francuski i španjolski. Kada je završio fakultet, prijavio se za jezički trening u UN-u.

Viktor Prokofjev

"Smatrao sam da je to vrlo zanimljiva ponuda koja će mi omogućiti da primijenim svoja četiri jezika i da ujedno naučim nešto više o međunarodnom pravu, financijama i ekonomiji", rekao je Prokofjev ekskluzivno za portal Russia Beyond.

Budući da je jezički tečaj u UN-u sufinancirala sovjetska vlast, mladi Prokofjev je bio u "vidnom polju" Ministarstva vanjskih poslova SSSR-a. U tom ministarstvu je 1984. godine dobio stalni posao prevoditelja.

Susret s Bidenom

Mladi prevoditelj je postepeno napredovao u Ministarstvu vanjskih poslova. On je 1985. godine prevodio pregovore između SAD-a i SSSR-a u Ženevi, gdje su Gorbačov i Reagan na svom prvom summitu pokušali obustaviti utrku dviju supersila u naoružavanju.

"Možda zvuči čudno, ali tamo je bilo vrlo malo konkurencije, tj. ljudi se nisu toliko borili za to radno mjesto. To je bila svojevrsna prirodna selekcija", rekao je Prokofjev.

Kada se povukla starija generacija čuvenih sovjetskih prevoditelja poput Viktora Suhodreva, Prokofjevu je bio otvoren put ka prevođenju razgovora na najvišoj razini, gdje se odlučivalo o sudbini čovječanstva.

On je 1988. godine izabran za prevoditelja grupi američkih senatora koja je doputovala u SSSR da porazgovara sa sovjetskim predsjednikom (to je bila funkcija niža od svemoćnog generalnog sekretara komunističke partije) i bivšim ministrom vanjskih poslova Andrejem Gromikom o perspektivama ratifikacije sporazuma o raketama srednjeg i malog dometa koji su Reagan i Gorbačov potpisali u prosincu prethodne godine.

"Ja sam, naravno, znao tko je senator Biden i zato sam satima proučavao informacije Ministarstva vanjskih poslova uoči tog susreta s njim", rekao je Prokofjev. "Jedan od razloga zašto su mene izabrali je taj što su znali da će tema razgovora biti Sporazum o raketama srednjeg i malog dometa, a ja sam bio jedan od rijetkih koji su imali kakvu-takvu predodžbu o odgovarajućim vojnim terminima i pojmovima."

Prokofjev nije htio iznijeti svoj dojam o Bidenu kao osobi, samo je rekao da je ovaj tada bio "izvrstan govornik". "Ostavio je na mene dojam vrlo dobrog govornika, nekoga tko je potpuno upućen u najsitnije političke detalje vezane za ratifikaciju o kojoj je razgovarao s Gromikom", kaže Prokofjev.

Mladom prevoditelju je bilo čudno što je Joe Biden poveo sina u Sovjetski Savez i dozvolio mu da prisustvuje pregovorima sa sovjetskim državnim vrhom. Doduše, Prokofjev se, kako kaže, ne sjeća je li to bio Hunter ili Beau, jer je prošlo nešto više od tri desetljeća. Ali sve, pa i najsitnije detalje vezane za profesiju, tj. same pregovore, još uvijek pamti do tančina.

"Bio sam iznenađen što on nije došao sam, nego je poveo sina. Siguran sam da je to pitanje prethodno razmotreno na razini kabineta Andreja Gromika i američkog veleposlanstva, jer je tamo bio i Jack Matlock, veleposlanik SAD-a u SSSR-u."

"Joe Biden ga je ovako predstavio Gromiku: 'Gospodine predsjedniče, ovo je moj sin. Nadam se da nemate ništa protiv da se i on pridruži. Njega zanimaju međunarodni poslovi, pitanja diplomacije i donošenja političkih odluka'. Gromiko je, razumije se, rekao: 'Naravno, bit će mi drago'", priča Prokofjev.

Prevoditeljski gen

Boris Jeljcin, Viktor Prokofjev i Ron Brown, 1994.

Iskusni prevoditelj nije bio impresioniran viješću da se Biden kandidirao za predsjedničke izbore 2020. godine. "On je samo jedan od nekoliko stotina ljudi s kojima sam radio u proteklih 40-45 godina", kaže Prokofjev, za koga je bilo uobičajeno da prevodi razgovore s Richardom Nixonom, Ronaldom Reaganom, Billom Clintonom, Georgeom Bushom Starijim, Henryjem Kissingerom, Dickom Cheneyem, Margaret Thatcher, Gandhijem i drugim visokim dužnosnicima.

Prokofjev je 1994. godine napustio Ministarstvo vanjskih poslova i počeo prevoditi za velike međunarodne odvjetničke kompanije koje su radile za novopečene ruske oligarhe. Preselio se u London 2003. godine i ponudio svoje usluge privatnim i državnim klijentima u međunarodnim sudskim sporovima. U čuvenom sudskom procesu "Berezovski protiv Abramoviča" Prokofjev je bio prevoditelj lorda Jonathana Sumptiona, glavnog odvjetnika Romana Abramoviča koji je kasnije postao sudac Vrhovnog suda Velike Britanije.

Za koga god da radi, Prokofjev se prema jeziku odnosi kao prema klijentu: "Radim radi jezika. To je uvijek sparing između mene i jezika. Čujem riječ, frazu ili šalu, nešto što trebam prevesti, i imam samo djelić sekunde da 'isporučim svoju robu'. To je uvijek izvanredan izazov i skok adrenalina."

Bivši službenik Ministarstva vanjskih poslova smatra da još uvijek ima obavezu čuvanja tajnih podataka koju je na početku karijere preuzeo pred državom, iako sovjetska država odavno više ne postoji. Pitali smo ga vrijedi li danas službeno ta stara obaveza pred sovjetskom državom. Prokofjev je malo razmislio, a onda odgovorio: "Mislim da još uvijek imam tu obavezu. Meni je kao prevoditelju ona u genima."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće