Gospodin Njet: Pet činjenica o najkarizmatičnijem sovjetskom ministru vanjskih poslova

Lav Ivanov/Sputnik
Bolje deset godina pregovora nego jedan dan rata, znao je govoriti Andrej Gromiko. Svojih se riječi i držao te su ga zbog toga poštovali i u SSSR-u i na Zapadu.

1. Gromiko je diplomat postao igrom slučaja

Legenda kaže da je Josif Staljin osobno odobrio kandidaturu Andreja Gromika za rad u Ministarstvu vanjskih poslova Sovjetskog Saveza, jer je diktatoru za oko zapelo njegovo zvučno prezime.

"Gromiko. Dobro prezime!", navodno je rekao Staljin.

Andrej Gromiko, sovjetski veleposlanik u Sjedinjenim Državama, sa suprugom i djecom u diplomatskom stanu u Washingtonu, 1944.

Ova priča može, ali i ne mora biti istinita, no diktator Sovjetskog Saveza je zaista igrao veliku ulogu u dovođenju Andreja Gromika na mjesto ministra vanjskih poslova, iako na nešto neizravniji i mračniji način.

Tridesetih godina prošlog stoljeća, Staljinove su represije opustošile Narodni komesarijat za vanjske poslove. Mnogi su obrazovani diplomati izgubili posao, a upražnjena su se radna mjesta morala popuniti novim kadrovima. Novi kandidati su morali zadovoljiti dva kriterija: morali su znati engleski jezik i biti "proleterskog" ili "seljačkog" porijekla.

Mladi je Andrej Gromiko odrastao u seljačkoj obitelji, a engleski je naučio od oca koji je kratko radio u Kanadi kao drvosječa. Budući je prvi diplomat zemlje tako dolazio iz pravog društvenog sloja, znao engleski, bio visok 185 cm i imao zvučno prezime. Zbog svih je tih čimbenika bio idealan kandidat za rad u Narodnom komesarijatu za vanjske poslove.

"Diplomat sam postao igrom slučaja. Izbor je mogao pasti na nekog drugog iz redova radnika i seljaka", rekao je Gromiko kasnije.

Čak i ako Staljin nije osobno odabrao Gromika s liste kandidata, njegova je uloga na drugačiji način bila ključna za Gromikov uspon.

2. Gromiko je namjerno iscrpljivao svoje inozemne kolege

Ponekad su ga uspoređivali s buldogom koji ne pušta svoj plijen ili s teškom lokomotivom koja se polako, ali sigurno kreće prema svome cilju. I to nisu bile puke metafore.

Gromiko se rukuje s britanskim premijerom Winstonom Churchillom u Downing Streetu 10.

Jedan je od mnogih Gromikovih talenata bilo naizgled beskrajno strpljenje. Stranim je diplomatima bilo vrlo teško telefonski pregovarati s Gromikom, jer je sovjetski ministar vanjskih poslova bez problema satima raspravljao oko najmanjih detalja.

Unatoč tome, njegova je osobnost šarmirala mnoge njegove kolege. Američki diplomat Henry Kissinger je jednom izjavio da cijeni Gromikove manire: "Andrej Gromiko je ostavljao dojam strogog čovjeka, vrlo profesionalnog i vrlo korektnog, što je i istina. Bio je takav. No tome bih dodao i da je bio izuzetno inteligentan, uvijek pripremljen, nikada nije gubio živce. Imao je sjajan smisao za humor, što nije bilo odmah očito, no kada ste ga bolje upoznali, bio je odneprocjenjive pomoći u vođenju dijaloga."

3. Gromikova je osobna tragedija definirala njegov beskompromisni stav

Strani kolege su mu nadjenuli nadimak "Gospodin Njet". Znao je na to reći da je "njihovo 'ne' čuo puno češće nego što su oni čuli njegovo 'njet'". Ipak, u tadašnjim je diplomatskim krugovima bilo dobro poznato da je Gromiko često zauzimao beskompromisni stav o mnogim međunarodnim pitanjima u koja je bio uključen.

Na njegovu je željeznu volju i ustrajnost utjecaj mogla imati i osobna tragična priča. Tijekom Drugog svjetskog rata, kada je Gromiko tek počeo raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, njegova su se tri brata borila u rovovima na frontu. Dva su brata poginula u borbama, a treći je podlegao ozljedama nakon završetka rata.

U pregovorima koji su uključivali Njemačku, bivšeg sovjetskog neprijatelja, ili poslijeratni međunarodni poredak, sovjetski se diplomat uvijek prisjećao doprinosa svoje obitelji pobjedi u ratu.

Gromiko je jednom priznao da mu je sjećanje na njegovu preminulu braću uvijek tijekom pregovora ulijevalo osjećaj presudne važnosti i osobne uključenosti.

Ministar vanjskih poslova Gromiko na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.

"Nećemo promijeniti ishod rata. Ako popustimo, proklet će nas svi koji su mučeni i ubijeni. Kada pregovaram s Nijemcima, ponekad čujem kako mi braća šapuću iza leđa: 'Andrej, ne popuštaj, ne daj se, to nije njihovo, nego naše!'", ovim je riječima Gromiko jednom prilikom objasnio što se krije iza njegovih beskompromisnih pregovaračkih metoda.

4. Gromiko je pomogao oblikovati poslijeratni svjetski poredak

Andrej Gromiko je imao ključnu ulogu u oblikovanju poratnog svijeta, kao i u stvaranju sigurnijeg svijeta, u mjeri u kojoj je to bilo moguće tijekom hladnog rata.

U svojoj je dugoj diplomatskoj karijeri - 28 godina je bio ministar vanjskih poslova SSSR-a, a niz godina je proveo u diplomatskoj službi na drugim funkcijama - Gromiko imao ključnu ulogu u gotovo svim važnijim političkim događajima 20. stoljeća.

Američki državni tajnik Henry Kissinger (lijevo) i ministar vanjskih poslova SSSR-a Andrej Gromiko (desno).

Pomogao je u organizaciji Teheranske konferencije, na kojoj su se 1943. godine sastali Staljin, Roosevelt i Churchill. Aktivno je sudjelovao i u pripremi Potsdamske konferencije, na kojoj je "Velika trojka" 1945. godine utvrdila konture poslijeratnog svjetskog poretka.

Gromiko je u ime Sovjetskog Saveza potpisao i osnivačku povelju Ujedinjenih naroda, organizacije koja je kasnije postala simbol globaliziranog svijeta.

John Kennedy i Andrej Gromiko u Ovalnom uredu u Bijeloj kući u Washingtonu.

Prvi je sovjetski diplomat imao važnu zaslugu i pri potpisivanju Ugovora o djelomičnoj zabrani nuklearnih proba 1963. godine, dokumenta kojim zabranjeno ispitivanje nuklearnog oružja u atmosferi, u svemiru i pod vodom.

Sam je Gromiko od svih svojih doprinosa svijetu posebno bio ponosan na jedan: "Najvećim osobnim uspjehom smatram sporazumno učvršćivanje poslijeratnih granica u Europi. Ako europske zemlje odbiju te sporazume i počnu ih kršiti, u Europi će opet zavladati rat."

5. Gromiko je pomogao Gorbačovu da dođe na vlast

Gromiko je 1985. mogao postati de facto vođa Sovjetskog Saveza, s obzirom na to da je bio najizgledniji kandidat za generalnog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza, najviše političke pozicije u Sovjetskom Savezu.

Unatoč očitim ambicijama da napusti diplomaciju i natječe se za najvišu dužnost u zemlji, u ključnom je trenutku odustao od tog plana. Nakon smrti generalnog tajnika Konstantina Černenka 1985. godine, Andrej Gromiko je put prema vrahu prokrčio Mihailu Gorbačovu.

Andrej Gromiko

Razlozi za odluku o povlačenju kandidature nisu jasni, posebno s obzirom na njegovo pomalo skeptično mišljenje o Gorbačovu i, kasnije, njegovoj politici. Međutim, Gromiko je bio jedan od članova Politbiroa koji su podržali Gorbačovljevu kandidaturu na račun drugih potencijalnih kandidata za najvišu funkciju u Sovjetskom Savezu.

Kako je vrijeme prolazilo, Gromiko se pokajao zbog svog izbora i doveo u pitanje Gorbačovljeve metode upravljanja državom. Međutim, Gromiko više nije bio toliko utjecajan, jer je premješten na manje ili više simbolično mjesto predsjedatelja Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta SSSR-a, odnosno predsjednika SSSR-a. Za razliku od američkog sustava, sovjetski predsjednik nije imao najveću moć u zemlji - ona je bila u rukama generalnog sekretara.

Mihail Gorbačov i Andrej Gromiko na plenumu Centralnog komiteta SSSR-a, 1987.

"Ne mogu reći da se Gorbačov prema Gromiku odnosio s pretjeranom zahvalnošću. Gromiko mu je pomogao da postane generalni sekretar, a zatim je smijenjen s mjesta ministra vanjskih poslova te je postao predsjednik Sovjetskog Saveza. Predsjednik Sovjetskog Saveza nije bio izuzetno vremenski zahtjevan posao, pa bih ga, kada sam privatno dolazio u Moskvu, redovito zvao te bismo se zajedno prisjećali, poput veterana iz Tridesetogodišnjeg rata, koji su se ponovno sastali nakon mnogih bitaka", rekao je poznati američki diplomat Henry Kissinger o svom protivniku, kolegi i prijatelju.

Andrej Gromiko se od politike oprostio 1. listopada 1988. Do danas ostaje jedan od najcjenjenijih diplomata na svijetu, kao i ministar vanjskih poslova s najdužim stažem u povijesti Sovjetskog Saveza i moderne Rusije.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće