Četiri sjajne pobjede ruske vojske u Prvom svjetskom ratu

Javna domena
Sudjelovanje u svjetskom konfliktu po Rusiju je završilo fatalno. Ona nije samo doživjela poraz, nego i kaos, raspad vojske i revoluciju. Pa ipak, u tom je ratu bilo i sjajnih, trijumfalnih trenutaka.

1. Bitka za Galiciju (kolovoz–rujan 1914.)

Bitka za Galiciju je bila odlučujući okršaj u konfrontaciji između Rusije i Austro-Ugarske na početku Prvog svjetskog rata. U borbama na frontu dugačkom 400 kilometara sudjelovala su oko dva milijuna vojnika i 3500 artiljerijskih oruđa.

To je bila serija pojedinačnih sukoba u kojima su Rusi zaustavili neprijateljsku ofenzivu i prešli u silovitu kontraofenzivu, zauzeli gotovo cijelu Galiciju i dio austrijske Poljske. Austro-Ugarska je izgubila oko 350 000 vojnika, što poginulih, što ranjenih (to je bila trećina njezinih snaga na Istočnom frontu), i do kraja rata se nije oporavila od tog udarca. U svim kasnijim većim operacijama protiv Rusije Beč se oslanjao na pomoć Berlina.

Ruski vojnici s trofejnim oružjem.

Krah Austrougara je ozbiljno umanjio i značaj pobjede koju su Nijemci odnijeli u Istočnoj Pruskoj. Pored toga, omogućio je da se poboljša položaj Srbije, koja je do tog trenutka bila pod snažnim pritiskom austrougarskih trupa.

2. Bitka kod Sarikamiša (prosinac 1914.–siječanj 1915.)

Ruski rovovi u šumama Sarikamiša.

Krajem 1914. godine Treća armija Osmanskog Carstva intenzivno je pokušavala zauzeti rusku Karsku oblast (danas pripada Turskoj). Enver-paša je izveo 90 000 vojnika protiv Kavkaske armije (60 000) i armenskih dobrovoljačkih odreda.

Turska vojska je 29. prosinca stegla obruč oko Sarikamiša. Zauzimanje tog grada bi osiguralo Turcima uspjeh čitave operacije. I pored pritiska brojnijeg neprijatelja, garnizon se junački branio, i čak je uspio povratiti izgubljenu stanicu i kasarne i potisnuti Turke izvan grada.

Ruski plakat s prikazanom pobjedom ruske vojske u bitci kod Sarikamiša.

Nakon tog neuspjeha, Treća armija je imala velike gubitke. Dnevno je po nekoliko tisuća turskih vojnika umiralo od smrzavanja i gladi, a ubrzo zatim je ruska vojska krenula u kontraofenzivu. Treća armija je doživjela potpuni slom. Izgubila je 80% ljudstva (poginuli, ranjeni, zarobljeni). Iz ruskog stroja je tada izbačeno 26 000 vojnika.

Pobjedom u Sarikamiškoj bitci onemogućen je prodor Turaka na ruski Kavkaz, a ujedno je Britancima olakšana obrana Sueskog kanala u Mezopotamiji (Iraku).

3. Bitka za Erzurum (prosinac 1915.–veljača 1916.)

Zaplijenjene turske zastave u Erzurumu.

Krajem 1915. godine, nakon fijaska u Galipolju, saveznici su odlučili evakuirati svoje trupe s poluotoka. Samim tim se Turcima pružila šansa da koncentriraju sve svoje snage na borbu protiv ruske Kavkaske armije.

Rusi su, međutim, odmah krenuli u ofenzivu, ne čekajući da neprijatelj prebaci svoje rezerve iz Dardanela na Kavkaz. General Nikolaj Judenič je poveo 75 000 vojnika protiv 60 000 Turaka iz već poznate Treće armije, koja je bila obnovljena nakon sloma kod Sarikamiša.

Trofejno tursko oruđe u Erzurumu, koji su ruske trupe zauzele. Početak 1916.

Turci nisu očekivali tu ofenzivu. Oni su mislili da se Rusi pripremaju za proslavu Božića i Nove godine. Judeničevi vojnici su se probijali kroz smetove i snažne vijavice u neprohodnim planinama da bi na kraju odnijeli pobjedu i zauzeli strateški važnu tvrđavu Erzurum.

Treća armija je izgubila preko 35 000 vojnika, dok je u ruskim redovima izbačeno iz stroja nekoliko tisuća ljudi. Uspjeh erzumske operacije je omogućio Rusima da izađu na pristupačniji teren i napreduju u dubinu Anatolije.

4. Brusilovljeva ofenziva (lipanj 1916.–rujan 1916.)

Vilim II. na smotri jedinica turskog 15. korpusa u Istočnoj Galiciji, Poljska.

U proljeće i ljeto 1916. godine ruska vojska se pripremala za veliku ofenzivu u Europi. Zapadni front generala Alekseja Everta je imao gotovo dvostruko brojnije trupe od neprijatelja, pa je bilo planirano da on nanese glavni udarac, dok je Jugozapadni front Alekseja Brusilova zamišljen kao pomoćni.

Međutim, Brusilovljeve trupe su krenule prve. Nakon neočekivanog uspjeha odlučeno je da njihovo napredovanje u tom pravcu bude prioritet. Jugozapadni front je bio neznatno brojniji od neprijatelja (534 000 – 448 000 vojnika), s tim što u neprijateljskim redovima uglavnom nisu bili Nijemci, nego Austrougari koji su bili daleko slabiji vojnici.

Brusilov je odlučio ne koncentrirati snage na jedan pravac, nego ih rasporediti u nekoliko pravaca. Car Nikolaj II. je u početku strahovao da takva taktika neće uroditi plodom, ali je neprijateljska obrana na taj način probijena na nekoliko mjesta. Rusi su napravili prodor od 120 kilometara i zauzeli Volinj, dio Galicije i Bukovinu.

Prvi svjetski rat. General A. A. Brusilov.

Austro-Ugarska je bila na rubu poraza. S Balkana su joj u pomoć poslani dijelovi turske vojske. Pristigle su i svježe njemačke snage, tako da je u kolovozu ruska ofenziva počela jenjavati te se polako pretočila u krvave pozicijske borbe. Rusi su u Brusilovljevoj ofenzivi imali pola milijuna, a Središnje sile preko milijun poginulih, ranjenih i zarobljenih.

I pored uspjeha ove operacije, Rusima nije pošlo za rukom prijeći Karpate i dotući Austrougare, ali je Brusilovljeva ofenziva ipak znatno uzdrmala Njemačku, i posebno Austro-Ugarsku, a s druge je strane olakšala položaj Francuza kod Verduna. Oduševljena uspjehom Rusa, i Rumunjska je ušla u rat na strani Antante. Doduše, svojim sudjelovanjem je samo pravila probleme saveznicima.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće