Kako je SSSR pomagao Njemačkoj da obnovi vojsku nakon Prvog svjetskog rata

Njemački savezni arhiv
Bliska i svestrana vojno-tehnička suradnja dviju država onemogućena je dolaskom nacista na vlast u Njemačkoj.

"Otpisane" zemlje

Nakon Prvog svjetskog rata njemačka vojska, nekada najjača u Europi, bila je u jadnom stanju. Prema uvjetima Versajskog mira, morala je ograničiti brojnost na 100 000 vojnika, nije smjela imati tenkovske jedinice, ratno zrakoplovstvo i podmornice, niti vršiti vojna istraživanja i raditi na vojnim projektima.

Budući da razvoj vojske nije bio moguć na njezinom teritoriju, Njemačka je ponudila Sovjetskoj Rusiji suradnju u toj sferi. Rusija je tada i sama bila iscrpljena građanskim ratom i stranom intervencijom, u okruženju neprijateljski nastrojenih država, i čak nije bila priznata od strane vodećih svjetskih sila.

Ruski i njemački vojnici se rukuju.

Zbog toga je Moskva bila zainteresirana za kontakte s Njemačkom i za modernizaciju Crvene armije, utoliko prije što su njemački vojni stručnjaci još uvijek bili visoko kvalificirani.

Tajni dogovori

Pregovori o vojnoj suradnji između Moskve i Berlina počeli su prije nego što je okončan sovjetsko-poljski rat (1919.-1921.), jer su i Rusija i Njemačka imale "neraščišćene račune" s Poljskom, ali to još uvijek nije bio vojno-politički savez.

Zarobljeni Nijemci. Prvi svjetski rat.

Tako se tijekom 1920-ih u Rusiji pojavio čitav niz njemačkih tajnih škola i centara za vojnu obuku i vojna istraživanja. Vlasti Weimarske Republike nisu štedjele sredstva – za te potrebe su godišnje izdvajale desetak posto iz vojnog proračuna.

Tajna sovjetsko-njemačka vojna suradnja je Berlinu bila daleko potrebnija nego Moskvi. Sovjetski opunomoćeni predstavnik u Njemačkoj Nikolaj Krestinski napisao je 1928. godine Staljinu: "Mi ne činimo ništa suprotno sporazumima ili normama međunarodnog prava, a Nijemci krše Versajski sporazum. Oni se trebaju plašiti raskrinkavanja i čuvati tajnu."

Objekt "Lipeck"

Njemačka zrakoplovna škola

Kod Lipecka (oko 400 km od Moskve) tajno je osnovana njemačka pilotska škola. Nijemci su snosili sve troškove. Prema dogovoru, obučavani su kako njemački, tako i sovjetski piloti, kojima su zapadne kolege prenosile svoje iskustvo.

Pored teorijske obuke testirani su novi avioni, avionska oprema i naoružanje, a uvježbavana je i taktika borbe u zraku. Njemačko ministarstvo obrane je preko posrednika kupovalo avione od trećih zemalja i dopremalo ih na teritorij SSSR-a. U prvoj je isporuci dostavljeno 50 nizozemskih lovaca Fokker D.XIII u dijelovima, koji su se zatim sklapali u lipeckom avio-centru.

Lovci Fokker D.XIII u Lipecku.

Njemački piloti su nosili tuđa imena i sovjetsku uniformu bez oznaka. Uoči dolaska u SSSR službeno bi bili otpušteni iz njemačke vojske, a po povratku su ponovo primani u ranijem činu. Piloti koji su poginuli tijekom testiranja vraćani su kući u specijalnim sanducima s natpisom "rezervni dijelovi".

Za osam godina, koliko je postojala lipecka avio-škola, u njoj je obučeno preko stotinu njemačkih pilota.

Nijemci su početkom 1930-ih već djelomično mogli obučavati vojsku na svojem teritoriju, a nakon dolaska nacista na vlast 1933. godine, Sovjeti nisu željeli nastaviti vojno-tehničku suradnju s ideološkim protivnicima, tako da je avio-škola zatvorena.

Objekt "Kama"

Njemačka tenkovska škola

Krajem 1929. godine počela je s radom njemačka tenkovska škola u SSSR-u. Škola "Kama" se nalazila blizu Kazanja (800 km od Moskve). U sovjetskim dokumentima je nosila naziv "Tehnički tečajevi ratnog zrakoplovstva".

"Kama" je funkcionirala po istom principu, tj. držana je u tajnosti, sredstva je uglavnom osiguravala njemačka strana, zajedno su obučavani sovjetski i njemački tenkisti. Na poligonima kod Kazanja testirani su tenkovsko naoružanje i sredstva za vezu, proučavana je taktika tenkovske borbe, kamuflaža i suradnja tenkovskih grupa.

Njemačka tenkovska škola

Tenkovi za testiranje, takozvani "veliki traktori" (Grosstraktoren), tajno su se po narudžbi njemačkog ministarstva obrane pravili u vodećim poduzećima (Krupp, Rheinmetall i Daimler-Benz) i u dijelovima su dopremani u SSSR. Crvena armija je sa svoje strane stavila na raspolaganje lake tenkove T-18 i tankete Carden Loyd britanske proizvodnje.

"Kama" je također zatvorena nakon 1933. godine. Za kratko vrijeme je u njoj obučeno 250 sovjetskih i njemačkih tenkista.

Objekt "Tomka"

Njemačka škola kemijskog rata

Njemačka škola kemijskog rata "Tomka" u Saratovskoj oblasti (900 km) na teritoriju SSSR-a bila je najstrože čuvana tajna. Kompleks je obuhvaćao četiri laboratorija, dva vivarija, komoru za degazaciju, elektrocentralu, garažu i stambene barake. Iz Njemačke je tajno dopremljena sva oprema, a također nekoliko aviona i topova.

U "Tomci" je stalno boravilo njemačko osoblje od 25 ljudi. Bili su to kemičari, biolozi, toksikolozi, pirotehničari i artiljerci. Školu su pohađali sovjetski stručnjaci koji nisu imali toliko bogato iskustvo u primjeni kemijskog oružja.

Od svih objekata na teritoriju SSSR-a Nijemcima je najvažnija bila "Tomka". Pored ograničenja u Versajskom sporazumu, imala je značaja i činjenica da u relativno maloj Njemačkoj nije bilo lako naći odgovarajuće poligone za testiranje kemijskog oružja. I pored toga što je sovjetskoj strani "Tomka" donosila i novac i iskustvo, ipak je i ona zatvorena u godini osnivanja Trećeg Reicha, jer je politički trenutak bio važniji.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće