Je li saveznička pomoć u Prvom svjetskom ratu za Rusiju bila od značaja?

"Nema dovoljno hrane. Ljudi gladuju. Mnogi vojnici nemaju čizme. Umotavaju noge u krpe... Gubici u pješaštvu i među časnicima su veliki. Ima pukovnija sa svega nekoliko časnika. Posebno zabrinjava loša opskrba artiljerijskim streljivom. Pročitao sam zapovijed zapovjednika da ne koristimo više od 3-5 atriljerijskih projektila po jednom topu. Neprijatelj zasipa projektilima naše pješaštvo, a naša artiljerija mu ne pomaže... Pristiglo je pojačanje - poslano je 14 000 vojnika, ali bez dovoljnog broja pušaka", pisao je jedan ruski časnik u svom dnevniku krajem 1914., pet mjeseci nakon početka rata.

Prvi svjetski rat (1914.-1918.). Ruski vojnici. Predah između borbi. 30. travnja 1917.

Sputnik

U proljeće 1915. postaje sve jasnije da Rusija u ratu ima velikih problema. Nijemci i Austrijanci su krenuli u veliku ofenzivu i natjerali rusku vojsku u bijeg.

Povlačeći se uz velike gubitke i ostavljajući neprijatelju veliki teritorij na zapadu, general Aleksejev, budući načelnik Glavnog stožera Rusije, navodi pet glavnih razloga te katastrofe. Prvi je bio nedostatak artiljerijskih projektila: "To je najvažniji i najalarmantniji nedostatak, koji odnosi ljudske živote". Pred toga, osjećao se nedostatak teške artiljerije, pušaka i streljiva.

Nema topova

Rusija je bila krajnje nepripremljena za Prvi svjetski rat. Svakako se može reći da nijedna velika sila u tom konfliktu nije bila dobro pripremljena, no situacija je u Rusiji bila otežana zbog ekonomskih problema. Industrijska zaostalost nije omogućila naglo i brzo povećanje proizvodnje koje bi vojsci osiguralo potrebne rezerve.

Prvi svjetski rat: Rusko pješaštvo, fotografija iz 1916. godine.

Getty Images

U tom trenutku su se trebali umiješati saveznici. Rusija se obratila Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u s molbom da joj pošalju topove, artiljerijske projektile i drugo oružje i streljivo.

Najvažniji su bili topovi, odnosno teška artiljerija. Rusi su ovo oruđe počeli proizvoditi tek 1916. godine, tj. u trećoj godini ratovanja, ali ne i haubice kalibra 8, 9, 10 i 11 inča, koje su vojsci bile potrebne u velikom broju. Rusija je zbog toga bila prisiljena uvoziti topove, ali nikada nije mogla dobiti sve što je htjela. Primjerice, kada je riječ o haubicama kalibra 11 inča, Rusija je dobila samo 3,8 posto od potrebne količine ovog oružja.

Rezultat je bio očekivan. Početkom 1917. godine Rusija je na frontu u usporedbi sa saveznicima imala pet puta manje artiljerijskih oruđa i devet puta manje teških topova. Po jednom kilometru su na ruskom frontu bila dva oruđa, a na francuskom frontu dvanaest.

Nema projektila

Drastična nestašica artiljerijskih projektila značila je da Rusija ne može osigurati svojim trupama ono što je krajnje neophodno za ratovanje.

Prvi svjetski rat: Njemački tenk A7V.

Getty Images

"Sjećam se okršaja kod Peremišlja sredinom svibnja [1915.]. Jedanaest dana žestokih borbi... Jedanaest dana užasne rike njemačke teške artiljerije koja je doslovno pustošila naše rovove. Mi gotov da nismo odgovarali na njihovu vatru, jer nismo ništa imali. Pukovnije su bili krajnje iscrpljene i istrošene. Odbijali smo jedan napad za drugim pomoću bajuneta ili pucajući u neprijatelja iz neposredne blizine. Mnogo krvi je proliveno... Bilo je mnogo novih grobova. Njemačka artiljerija je gotovo u potpunosti uništila dvije naše pukovnije", pisao je general Anton Denikin o teškom položaju ruske vojske.

Rusija je povećala proizvodnju artiljerijskih projektila, ali to nije bilo dovoljno. Saveznici su trebali nadoknaditi nedostatak. Međutim, oni su isporučili samo 30% potrebne količine. Što se tiče streljiva za tešku artiljeriju, uvezeno je 75% projektila, a ruskoj vojsci je trebalo mnogo više.

Reduciranje potreba

Saveznici su ograničavali svoju pomoć. Kada je ruska diplomatska misija u jesen 1915. godine stigla u Veliku Britaniju s ciljem da objasni koje su potrebe Rusije, britanski premijer Lloyd George izjavio je sljedeće: "Naše vlastite potrebe [za oružjem] su veće od potreba naših saveznika", aludirajući na to da Rusi moraju reducirati svoje potrebe.

Saveznici su tek krajem 1915. počeli pomagati Rusiji, ali i ta pomoć nije uvijek bila čestita. Rusija je od SAD-a naručila gotovo 4 milijuna pušaka i početkom 1917. je tu narudžbu platila zlatom. Među mnogobrojnim tvrtkama koje su u tome sudjelovale samo je "Winchester" ispunio svoju obvezu, isporučivši Rusiji 300 000 pušaka. Druge tvrtke su isporučile oko 10% posto onoga što je bilo naručeno i unaprijed plaćeno.

Ruski vojnici u rovovima na prvoj borbenoj liniji blizu Panjeveške pruge na Dvinskom frontu. Fotografija napravljena u razdoblju 1914.-1918.

Nikolaj Pašin/Sputnik

Bivši ministar obrane Mihail Beljajev je pokazao da su američke tvrtke prihvatile te narudžbe s "kriminalnom lakoćom", budući da uopće nisu imale dovoljno pogona za proizvodnju tolike količine oružja. Bilo je žalbi i na oružje naručeno od Velike Britanije. Ono je bilo skupo i loše kvalitete.

Rusija je u veljači 1917. uputila saveznicima molbe da pošalju veće količine oružja. Oni su prihvatili isporučiti samo trećinu. Može se reći da je saveznička pomoć Rusiji bila značajna, ali nedovoljna, i da je to utjecalo na odluku Rusije da u ožujku 1918. godine istupi iz rata.