Vojnički pozdrav je u suštini signal da vojnik ima miroljubive namjere jer mu je desna ruka na vidiku i bez oružja. Taj pokret ima nekoliko objašnjenja. Prvo je da su u viteško doba vitezovi podizali vizir na kacigi, kako bi bolje vidjeli čoveka s kojim se pozdravljaju. Drugo objašnjenje više liči na istinu, a glasi da je to rudimentarna gesta, koja zamjenjuje podizanje kape u znak poštovanja.
Kome ili čemu se upućuje vojnički pozdrav?
Vojnički pozdrav je gesta uzajamnog priznavanja i pripadnosti istoj zajednici. To je ujedno simbol uzajamnog poštovanja među vojnim osobima. Zbog se tako pozdravljaju samo uniformirane osobe prilikom susreta. Izuzetak je kada se pozdravlja predsjednik države (i oružanih snaga). Ali kada vojnici, npr., pozdravljaju predsjednika Vladimira Putina, on (za razliku od predsjednika SAD-a) ne odgovara vojničkim pozdravom jer nije u uniformi i ne nosi kapu.
U srednjovjekovnoj Rusiji nije bilo današnjih vojničkih pozdrava. Malo je bilo časničkih činova, nije postojala jedinstvena uniforma, a visoki činovi su pripadali plemstvu i međusobno su se pozdravljali blagim naklonom.
Suvorov i njegovo nasljeđe
Nema sačuvanih podataka o vojničkom pozdravu u Carskoj Rusiji prije 1765. godine. Te godine je ruski vojskovođa Aleksandar Suvorov definirao pravila vojničkog pozdrava u svome djelu "Osnivanje puka". Tada su vojnici nosili trorogi šešir i morali su ga skinuti lijevom rukom na šest koraka od starijeg po činu i držati ga u ruci dok stariji po činu ne odmakne bar šest koraka.
U 19. stoljeću se u Rusiji počeo koristiti takozvani "poljski pozdrav". Kažiprst i srednji prst su pruženi jedan uz drugi, a mali i domali skupljeni i spojeni sa palcem. Tako je vojnik dodirivao štit na kapi. Vojnici su pozdravljali samo kada imaju vojničku kapu na glavi.
Pozdrav cijelom šakom
U drugoj polovici 19. stoljeća umjesto pozdrava "s dva prsta" uveden je pozdrav cijelom šakom, uz donji obod kape, na četiri koraka od časnika, s laktom u visini ramena i dlanom malo izokrenutim prema van, spojenih prstiju. Prilikom pozdrava vojnik je morao gledati u časnika i pratiti ga pogledom. Kada časnik odmakne jedan korak, vojnik može spustiti ruku.
Stavom "mirno" su pozdravljani zapovjednici i časnici visokog ranga. U tu kategoriju su spadali svi članovi imperatorske obitelji, generali, admirali, zapovjednici garnizona, pukova, eskadrona i stožerni časnici. Na isti način je pozdravljana državna zastava. Vojnik nikada nije skidao kapu, čak ni u carevom prisustvu.
Vojnički pozdrav u SSSR-u i Ruskoj Federaciji
Opisana pravila su uglavnom važila i za Crvenu vojsku u doba SSSR-a. Kada su vojnici u stroju, onda je pozdravljao samo zapovjednik, dok svi vojnici u stavu "mirno" prate pogledom visokog časnika kojem se upućuje pozdrav.
Prema Općem pravilniku iz 1960. godine vojnici su jedni druge pozdravljali vojničkim pozdravom. Niži čin prvi pozdravlja višeg časnika. Također su pozdravljani pojedini objekti: Lenjinov mauzolej, Grob Neznanom junaku, zajedničke grobnice vojnika izginulih u obrani domovine, sve vojničke zastave i pogrebne procesije u pratnji vojske.
Ta pravila se još uvijek primijenjuju u Oružanim snagama Ruske Federacije (izuzev pozdrava Lenjinovom mauzoleju). Danas se predsjednik države i premijer pozdravljaju vojničkim pozdravom, čak i ako su u civilu.
Još uvijek važi staro pravilo da vojnik pozdravlja samo kada mu je glava pokrivena vojničkom kapom, kapuljačom, vezenom kapom, kacigom, itd. Kada glava nije pokrivena vojnik pozdravlja samo stavom "mirno".
Je li je viši po činu dužan otpozdraviti? Evo što je o tome napisao Mihail Dragomirov (1830.-1905.), poznati general i vojni teoretičar ruske carske vojske: "Kada starijem po činu ukazujemo čast vojničkim pozdravom, mi mu izražavamo pokornost i dužnu učtivost. Ali čast je uzajamna. Časnici koji ne otpozdravljaju nižem po činu "hrđavo" postupaju, jer pokazuju da su manje učtivi od vojnika i osim toga daju vojnicima loš primjer nepoštovanja vojničkih pravila. Onaj tko nije ljubazan, ne može drugoga potaknuti na ljubaznost".