Kada je gomila razjarenih Perzijanaca u Teheranu ubila ruske diplomate, svi su bili uvjereni da je rat između Rusije i Perzije neizbježan. Problem je bio u tome što je Rusko Carstvo u tom trenutku već bilo u ratu s Osmanlijama i nije si moglo priuštiti da se istodobno bori s dva neprijatelja.
Javnost je bila ogorčena mirovnim sporazumom iz Turkmančaja (1828.), koji je okončao Rusko-perzijski rat (1826.-1828.) i povukao Perziju u dugu ekonomsku i političku krizu. Zemlja je morala Rusiji prepustiti ogromne teritorije i platiti veliku odštetu.
Nezadovoljstvo ljudi je naposljetku bilo toliko da je bijesna gomila 11. veljače 1829. napala rusko veleposlanstvo u Teheranu. Ubijeno je više od 30 diplomata i kozaka koji su čuvali veleposlanstvo. Među žrtvama je bio i poznati ruski pjesnik Aleksandar Gribojedov.
Ipak, do rata nije došlo, jer su obje zemlje bile u potpunosti nespremne za njega. Perzija je u Rusiju poslala izaslanika koji je Nikolaju I. došao s isprikama i darovima, koje je ruski car drage volje prihvatio.
Velika igra, strateško rivalstvo između Britanskog i Ruskoga Carstva zbog geopolitičke dominacije nad Središnjom Azijom, odigrala se bez većih sukoba između dviju supersila. Ipak, incident kod Panjdeha je carstva doveo do ruba otvorenog rata.
Ruske trupe su 1885. ušle na teritorij naselja Panjdeh u Emiratu Afganistana, koji je tada bio pod protektoratom Britanije. Britanci, duboko zabrinuti zbog ruskog napredovanja u njihovu zonu interesa, potaknuli su afganistanskog emira da Ruse izbaci iz zemlje.
Bitka je zavšila zapanjujućom ruskom pobjedom. Britanci su bili spremni i sami ući u rat, no ruski diplomati su ih uvjerili da će Rusko Carstvo stati s daljnim širenjem u regiju.
Kobni rat Rusije protiv Japana mogao je biti još i gori, jer je Britanija bila spremna stati na japansku stranu.
Bilo je to zato što je ruska mornarička eskadrila, kada je napustila Baltičko more i krenula prema Dalekom istoku, na putu gotovo započela rat s Britancima.
Ruski su ratni brodovi nedaleko od engleske obale otvorili vatru na lokalne kočarice, zamijenivši ih u maglovitoj noći za japansku flotu. U napadu je poginulo nekoliko ribara, a jedna kočarica je potopljena.
Ogorčeni Britanci su Ruse nazvali "flotom luđaka" i počeli se pripremati za rat. Srećom, ruska kompenzacija ribarima taj je incident riješila mirnim putem.
Ova je kriza gotovo uvukla dvije svjetske supersile u nuklearni rat, zamalo pretvorivši hladni rat, koji je počeo 1961. kada su Sjedinjene Države razmjestile balističke rakete Jupiter u Turskoj, u vrući rat. Sovjeti su rakete, koje su mogle doseći Moskvu, smatrali ogromnom prijetnjom.
Sovjetski Savez je odgovorio na isti način, stacioniranjem kontigenta od preko 50 tisuća vojnika i nuklearnog oružja na Kubi, svom novom komunističkom savezniku. Američka mornarica je odmah blokirala otok.
Samo je bliska suradnja Nikite Hruščeva i Johna Kennedya u listopadu 1962. godine spriječila nuklearni sukob. Sovjeti su uklonili svoje nuklearne rakete s Kube, a SAD je ukinuo blokadu i uklonio Jupitere iz Turske.
Ovaj granični sukob za mali Damanski otok (Zhenbao) na rijeci Ussuri (koji je pripadao SSSR-u, s čime se Kina nije slagala) mogao je dovesti do otvorenog rata između dviju najvećih socijalističkih zemalja na svijetu. Sama je sreća da se ovaj granični sukob nije pretvorio u veliki otvoreni rat.
Dva su se tjedna u ožujku 1969. sovjetski graničari i vojne postrojbe borili protiv nadmoćnih snaga Narodno-oslobodilačke vojske Kine. U sukob su se upleli tajni višecijevni bacači raketa BM-21 "Grad" koji su doslovce pomeli nekoliko kineskih vodova.
Sovjeti su izgubili 58 ljudi. Kineski gubitci se drže u tajnosti, ali se procjenjuju na više od 600 vojnika. Kina nije imala želju nastaviti sa sukobom. Damanski je proglašen ničijom zemljom, sve dok 1991. nije prebačen Kini.
Sudbina cijelog svijeta je 26. rujna 1983. bila u rukama samo jedne osobe.
Sovjetski sustav za rano upozoravanje u zatvorenoj vojnoj bazi Serpuhov-15 u blizini Moskve javio je da je lansirano nekoliko američkih interkontinentalnih balističkih raketa.
Sovjetski nuklearni protuudar, a s njime i početak Trećeg svjetskog rata, ovisio je samo o odluci jednog čovjeka, potpukovnika Stanislava Petrova, časnika u smjeni u bazi Serpuhov-15. Petrov je imao samo nekoliko minuta da analizira sve dostupne informacije i donese ispravnu odluku.
Petrov je u konačnici Moskvi javio da je riječ o lažnoj uzbuni, a svijet je izbjegao zajamčeni nuklearni armagedon.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
