Kako su sovjetska djeca postajala heroji Drugog svjetskog rata (FOTOGRAFIJE)

1. U ratu koji je Hitler pokrenuo protiv SSSR-a ratovali su svi, pa i djeca. I ta djeca nisu ni u čemu zaostajala za odraslima. U partizanskim su odredima i regularnoj vojsci bili deseci tisuća maloljetnih boraca, tisuće su dobile različita priznanja, a pojedinci su postali Heroji Sovjetskog Saveza.

2. Djecu, naravno, nitko nije mobillizirao. Ona su dobrovoljno bježala od kuće i odlazila na front. Najčešće su to bila djeca koja su ostala bez roditelja, što je na Istočnom frontu bio čest slučaj. Stariji borci su rado primali sirotane i brinuli se o njima. Takvo dijete je u jedinici bilo tretirano kao "sin pukovnije".

3. Na frontu su "sinovi pukovnije" najčešće obavljali pomoćne poslove. Oni koji su bili uneseni u popis boraca mogli su dužiti potrebnu opremu, pa čak i oružje. Pojedinci su sudjelovali u borbenim djelovanjima.

4. Četrnaestogodišnji Petar Klipa bio je pitomac glazbenog voda Šeste streljačke divizije koja se prvog dana rata nalazila u pograničnoj Brestskoj tvrđavi. Odmah na početku rata Petar se pridružio grupi boraca. Bio im je vezist i izviđač, nabavljao je vodu i lijekove, pa je čak otkrio netaknuto skladište streljiva, zahvaljujući čemu su branitelji mogli duže pružati otpor. Klipa se s nekolicinom vojnika uspio izvući iz tvrđave, ali je ubrzo zatim zarobljen. Oslobođen je tek 1945. godine.

5. U listopadu 1941. godine 16-godišnji Vasilij Kurka se pridružio jedinicama Crvene armije dok su se povlačile iz Mariupolja. Primljen je u 395. streljačku diviziju, ali ga zapovjedništvo nije slalo na prvu liniju fronta, jer je bio maloljetan. Pa ipak je Vasilij umolio zapovjedništvo da bude primljen na tečaj za snajperiste. S vremenom je postao zapovjednik snajperskog voda. U borbama za Poljsku u siječnju 1945. likvidirao je 179 neprijteljskih vojnika i časnika, što je jedan od najboljih rezultata u Crvenoj armiji.

6. Otac 13-godišnjeg Ivana Gerasimova je poginuo na frontu u prvim danima rata, a majka i sestre su mu izgorjele u kući za vrijeme bombardiranja (tako je on mislio, ali se poslije rata ispostavilo da su preživjele). Ivan se pridružio artiljerijskoj pukovniji 112. streljačke divizije, gdje je bio pomoćnik kuhara, a zatim dodavao streljivo. U jednoj borbi za Staljingrad krajem 1942. svi oko Gerasimova su izginuli, samo je on ostao živ. Dohvatio je nečiji automat i otvorio paljbu na neprijateljsku pješadiju. Kada mu je otkinuta šaka na desnoj ruci i smrvljen lakat na lijevoj, on je ostacima ruku priljubio uza sebe protutenkovsku granatu, zubima iščupao osigurač, bacio se pod neprijateljski tenk i digao u zrak i sebe i njega.

7. Petogodišnji Sergej Aljoškin je ostao siroče kad su mu u jesen 1941. godine Nijemci pogubili starijeg brata i majku zbog sudjelovanja u partizanskom pokretu (otac mu je umro prije rata). Usvojio ga je zapovjednik 142. gardijske streljačke pukovnije. Sergej je bio najmlađi "sin pukovnije" u Drugom svjetskom ratu. On je u studenom 1942. pod neprijateljskom vatrom pozvao pomoć i sam sudjelovao u otkopavanju zapovjedničkog skloništa koje je zatrpala eksplozija. Tako je spasio život svome novom ocu i dobio medalju "Za ratne zasluge".

8. Nisu sva djeca na frontu bila siročad, niti su svi pobjegli od kuće. Događalo se da roditelji krenu na front i povedu sinove. Tako je u travnju 1943. godine u Peti jurišni avijacijski korpus kojim je zapovijedao Nikolaj Kamanjin došao njegov 14-godišnji sin Arkadij. Poslije nekoliko mjeseci je izveo svoj prvi let u avionu U-2. Arkadij Kamanjin je bio najmlađi sovjetski pilot u Drugom svjetskom ratu. Preživio je rat, ali je, nažalost, umro od meningitisa 1947., kada je imao samo 18 godina.

9. U Crvenoj armiji su bile tisuće maloljetnika, a u partizanskom pokretu deseci tisuća. Partizanima je bilo mnogo lakše primati male borce, jer nisu postojala stroga pravila službe. Pored toga, na okupiranim teritorijima nije bilo pozadine u koju bi se djeca mogla poslati.

10. Pojedini mladi partizani su također udostojeni zvanja Heroja Sovjetskog Saveza. Zapažen je podvig 17-godišnje Zinaide Portnove. Ona je bila izviđačica partizanskog odreda na teritoriju Bjelorusije i članica ilegalne organizacije "Mladi osvetnici". Nijemci su je uhvatili i saslušavali u više navrata. Na jednom saslušanju je uspjela dohvatiti sa stola pištolj i ubiti istražitelja Gestapa i dvojicu njegovih pomoćnika. Nije, međutim, uspelja pobjeći. Strijeljana je 10. siječnja 1944. nakon mjesec dana mučenja. Četrnaest godina kasnije Zinaida Portnova je posmrtno nagrađena zvanjem Heroja Sovjetskog Saveza.