1. Carska Rusija je u Prvi svjetski rat ušla s velikim žarom. Rusko društvo je vjerovalo da će pobjeda nad Nijemcima biti brza i spektakularna. Stoga nije nikakvo čudo što su mnogi žurili na front okititi slavom dok još traju borbena djelovanja. Među dobrovoljcima je bilo dosta vrlo mladih ljudi, koji još nisu imali 19 godina, tj. još nisu stasali za regularnu regrutaciju.
2. Na tisuće dječaka i djevojčica starijih od 9 godina ostavljali su školu i bježali u rat. Bježali su kako iz velikih gradova, tako i iz malih sela, pojedinačno ili u grupama. Na front su žurili i kadeti koji još nisu završili školu i bogoslovci i đaci običnih škola. "U naše vrijeme, poslije toliko stoljeća, ponavlja se dječiji križarski pohod!", napisao je 1915. godine Kornej Čukovski:
"Najmanje što oni žele je dodavanje streljiva, a možda čak i da budu izviđači".
3. Da bi maloljetni dobrovoljci bili primljeni u vojsku morali su imati suglasnost roditelja, a oni je, naravno, nisu imali. Policija je hvatala mlade odmetnike i vraćala ih kući, a oni su ponovo bježali. Aktivne vojne jedinice često nisu dočekivale tu djecu raširenih ruku. Prije su ih doživljavale kao smetnju i teret. Niko nije htio preuzeti odgovornost za njih. Vojnici su bili daleko više naklonjeni siromašnima (ili onima koji su se predstavljali kao takvi), a također seoskoj djeci iz daleke provincije. Očekivalo se da će njihovi roditelji praviti manje problema nego roditelji gradske djece.
4. Djeca koja su se krišom pokušavala dokopati fronta mogla su izabrati bolju varijantu, tj. potpuno legalno stupiti u pokret izviđača, koji se intenzivno razvijao i uživao podršku države. Izviđači su međutim djejlovali isključivo u pozadini: dočekivali su vlakove s ranjenicima, pomagali izbjeglicama i obiteljma vojnika i odmijenjivali na njivi seljake koji su otišli u rat. Ali to uopće nije privlačilo maloljetne bjegunce, jer su oni sanjali kako će postati heroji.
5. Ako bi djetetu ipak pošlo za rukom da ga vojnici prime kao "sina našeg puka", njegov zadatak bi uglavnom bio da donosi streljivo, da bude kurir i pomaže ranjenicima. Tako su učenici odeske gimnazije, blizanci Ženja i Kolja (Jevgenij i Aleksej, prezimena nisu poznata) postali "milosrdna braća", tj. njegovali su ranjenike i bolesnike u vojnim bolnicama.
6. Mladim dobrovoljcima su ponekad povjeravani i opasniji zadaci. Neki od njih su postali dragocjeni izviđači koje je zapovjedništvo slalo na okupirani teritorij. Oni nisu toliko sumnjičeni za špijunažu kao odrasli. Pojedinci su čak sudjelovali u pravim borbama. Npr., 15-godišnji kadet Georgij Levin je izveo uspješno izviđanje, pokvario njemačko topničko oruđe i spasio život ruskom časniku, zbog čega je nagrađen križem svetog Georgija (Juraja).
7. Dvanaestogodišnji Georgij Naumov iz Sibira služio je kao izviđač, dva puta je ranjen i zbog hrabrosti je unaprijeđen u starijeg dočasnika. Još mlađi je bio 11-godišnji kozak Vladimir Vladimirov, koji je u rat otišao legalno – poveo ga je otac, potporučnik kozačog puka. Poslije očeve pogibije Volodja je sudjelovao u mnogim izviđačkim operacijama, bio je zarobljen i uspio je pobjeći iz zarobljeništva.
8. Djevojčice nisu puno zaostajale za dječacima u želji da odu u rat. One su većinom služile kao milosrdne sestre, ali bilo je i djevojčica koje su sudjelovale u borbama. Tako je 14-godišnja Kira Baškirova 1914. godine odsjekla kosu, uzela isprave brata od ujaka Nikolaja Popova i otišla na front, gdje se predstavila kao muško i postala izviđač. Čuvala je tajnu dugo, sve dok nije dospjela u bolnicu, poslije čega je vraćena u pozadinu, ali joj nije oduzet križ svetog Georgija (Juraja) koji je dobila za to što je zarobila neprijateljskog vojnika. Ali ona se nije smirila. Ponovno se vratila na front kao Nikolaj Popov i ponovno je otkrivena. Poslije toga je uporna Baškirova podnijela molbu u svoje ime i bez kamufliranja dočekala kraj rata u 30. sibirskom streljačkom puku.
9. Nisu samo djeca u Carskoj Rusiji bježala u rat. Tisuće britanskih dječaka su davale lažne podatke o uzrastu s ciljem da se dokopaju fronta. Sidney Louis je imao 12 godina kada je sudjelovao u Bitci za Somu, a 13-godišnji George Marr je primljen u vojsku jer je prijavio da ima 18 godina, a zatim je uspješno skrivao uzrast sve dok jednom nije zaplakao pod snažnom neprijateljskom paljbom. Maloljetnici su ratovali i s druge strane fronta. Poznat je slučaj kada su dva ruska izviđača nabasala u šumi na svoga "kolegu", tj. na 15-godišnjeg njemačkog izviđača naoružanog puškom. On se izgubio u šumi i bio je zbunjen, pa im se predao bez otpora.
10. Prvi svjetski rat je destruktivno djelovao na psihu odraslih ljudi, da ne govorimo o djeci. Kako je javljao tadašnji "Sobež" (Odjel za prijem izbjeglica), "10-godišnji ili 12-godišnji dječak živi u atmosferi prolijevanja krvi i nasilja, što izaziva patologiju njegove psihe koja teško može biti izliječena poslije rata". Upečatljiv primjer je bio slučaj s 14-godišnjim gimnazijalcem iz Tambova, Vasilijem Speranskim. On je 1915. pobjegao na front, nekoliko puta je ranjen i ubrzo vraćen kući. Kod kuće je prestao učiti i ponašao se krajnje izazivački, zbog čega ga je gimnazijski inspektor stalno kažnjavao. Na kraju je Vasilij pucao iz pištolja direktoru u leđa i ubio ga.
11. Do kraja Velikog rata djeca-dobrovoljci su već stasala u prave iskusne ratnike. I to im je dobro došlo, jer je odmah uslijedilo novo iskušenje kada je Rusiju pogodila jedna od najstrašnijih nesreća u njenoj povijesti, tj. kada je izbio građanski rat.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
