Kako je Rus na I-16 taranirao japanski Ki-27 na Halkin Golu

I-16 na Halkin Golu, 1. siječnja 1939.

I-16 na Halkin Golu, 1. siječnja 1939.

Wikimedia.org
Natporučnik Vitt Skobarihin se 20. srpnja 1939. godine vratio iz borbenog leta noseći na trupu ostatke japanskog aviona. Poslije taraniranja se guma s lovca Nakajima Ki-27 zaglavila u trupu sovjetskog aviona.

Prvi čeoni taran u povijesti sovjetske avijacije izveden je između jezera Buir i oštrog zavoja rijeke Halkin Gol. Maršal Žukov je kasnije u razgovoru s Konstantinom Simonovom ispričao da takve bitke u zraku nije vidio čak ni u Drugom svjetskom ratu. Sovjetski piloti koji su ratovali u Španjolskoj kažu da su Japanci bili iskusniji od Talijana i agresivniji od Nijemaca te su bitke protiv njih bile vrlo teške.

U pismu od 31. svibnja 1977. godine, upućenom zabajkalskim pilotima, Vitt Skobarihin je sam opisao zračnu bitku koja se završila taranom: "Četvrti borbeni let izveden je u drugoj polovici dana s ciljem da se pokrivaju kopnene trupe na lijevom krilu. Japanski lovci I-97 napali su naših devet aviona I-16. Neprijatelj je bio na većoj visini, 200-400 metara iznad nas. Koristeći prednost, napali su nas s leđa."

Treba istaknuti da je horizontalno manevriranje japanskog aviona Nakajima Ki-27 bilo bolje nego kod svih verzija lovca I-16. Sovjetski avioni su bili slabiji od japanskih lovaca i po brzini podizanja u zrak, i po visini na kojoj su mogli letjeti, ali su imali bolje naoružanje i bolji oklop. Pored toga, I-16 su imali čvršću konstrukciju i mogli su razviti veliku brzinu u pikiranju.

"U posebno teškoj situaciji se našao natporučnik Vus. On je malo zaostao, pa su se na njega obrušila dva I-97. Drugu Vusu je to bio prvi borbeni let. Kada je dospio u nevolju, zbunio se i nastavio letjeti ravno pod paljbom samuraja. Vidjevši da je Vus u smrtnoj opasnosti, poslao sam signal svom zamjeniku: ’Krećem u napad’", napisao je kasnije Skobarihin. "Čeoni taran s male udaljenosti traje samo nekoliko sekundi, što znači da je vrijeme za razmišljanje krajnje ograničeno. Do aviona koji je išao ususret ostalo je svega 100-200 metara. Odlučio sam se za taran. Avioni su se brzo približavali jedan drugome. Sjećam se da je moj bio na nešto manjoj visini od japanskog. Japanac je, po svemu sudeći, u posljednjem trenutku shvatio moju namjeru i naglo podigao avion uvis. Taj njegov manevar je malo otežao procjenu trenutka i preciznost tarana. Već mi je bio gotovo iznad glave kad sam povukao ručicu ka sebi i moj avion kao da je poskočio. Osjetio sam jak udarac. Sve se oko mene zavrtjelo."

Sovjetski lovac je ušao u spiralu, ali je iskusni pilot na 150 metara od zemlje uspio vratiti se u horizontalu i stići do svog aerodroma.

"Poslije slijetanja nisam stigao parkirati, kad su se oko aviona okupili tehničari i medicinsko osoblje hitne pomoći. U trup mog lovca se usjekla guma od avionskog kotača s čitljivim natpisima na japanskom jeziku. Kravčenko mi je od sveg srca čestitao na pobjedi", piše Skobarihin.

Kada se pribrao, pilot je saznao da je njegova eskadrila u zračnoj bitci oborila tri japanska aviona. Svi piloti su bili živi, samo je Vasilij Vus lakše ranjen.

Natporučnik Vitt Skobarihin je na Halkin Golu izveo 169 borbenih letova, sudjelovao u 23 zračne bitke, pet neprijateljskih aviona je oborio osobno, a šest zajedno s ostalim pilotima u grupi. Dobio je zvanje Heroja Sovjetskog Saveza 29. kolovoza 1939. U Drugom svjetskom ratu je bio zapovjednik avijacijske divizije. Završio je rat u zvanju pukovnika. Umro je 25. kolovoza 1989. godine.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće