Udarit ću ga i iskočit ću: Kako je izveden prvi taran u SSSR-u

SSSR je u Kinu slao tehniku i ljudstvo, no o tome se nije javno govorilo. Vojnici su poslani pod tuđim imenima. Prije nego što je otišao na ovo "službeno putovanje", 30-godišnji natporučnik Gubenko je već znao voziti 12 vrsta aviona te je bio vodeći probni pilot u vojnom testiranju lovca I-16. Međutim, njegov protivnik je također bio iskusan. Japanski asovi su imali ogromno ratno iskustvo i dominirali su na kineskom nebu.

Stanice za obavještavanje su 31. svibnja priopćile da se Hankou približava 18 japanskih bombardera i 36 lovaca. Gubenkov avion je bio na popravku pa je on sjeo u drugu letjelicu, na kojoj je, kako se kasnije ispostavilo, funkcionirao samo jedan od četiri mitraljeza. Sudionik ovih događaja, vojni liječnik Sergej Belolipecki, kasnije je zapisao riječi Antona Gubenka: "Sada ratujem u ’Lastočki’, a onda sam letio u ’Čižu’. Taj dvokrilac nije jako brz i kotači mu se ne uvlače, ali dobro manevrira i ima četiri mitraljeza... Na kraju bitke sam naišao na usamljeni I-96. Ušao sam mu u rep, nanišanio i pritisnuo okidač. No mitraljezi su šutjeli, nije više bilo streljiva. Bilo mi je krivo pustiti ga pa sam ga prisilio da aterira na naš aerodrom. Dodao sam gas i poravnao se s njim. Japanac se uplašio kad me ugledao tako blizu, problijedio je i počeo unezvijereno gledati na sve strane. Zaprijetio sam mu šakom i nekoliko mu puta dao znak da se spusti u pravcu aerodroma. On je shvatio što sam htio reći, kimnuo nekoliko puta glavom i u spiralnim se krugovima počeo brzo spuštati...

Kada se I-96 već potpuno približio zemlji, naglo je dao gas s namjerom da pobjegne. Vjerojatno ni on nije imao streljiva. Iskoristio sam prednost u visini i ponovo sustigao neprijatelja te ga odlučio taranirati.

Najprije sam mu htio odsjeći rep, no predomislio sam se i približio propeler ispod krilca lijevog krila. 'Čiž' je zadrhtao od udarca. I-96 je počeo padati, a moj se stroj zatresao kao da ima groznicu. Shvatio sam da je deformirana elisa, pa sam umanjio obrtaje i tako stigao do piste i spustio se."

Gubenko se još više uživio u ovaj događaj kada ga je opisivao suborcu Nikolaju Kozlovu: "Dohvatim se s jednim, stignem ga i ’klik’, ’klik’ – mitraljezi šute. Onda mu priđem zdesna, krilo uz krilo, i pokažem mu rukom u pravcu aerodroma. On ništa. Što da radim? Ma neka bude što bude! Udarit ću ga i iskočit ću. Dodam gas i sjecnem ga elisom po krilu. Avion mi se zatresao kao da sam udario u stup. Gledam, on pada. S krila mu otpadaju dronjci."

General-pukovnik avijacije Aleksandar Ritov kasnije je napisao: "Na nebu iznad Hankoa smo izgubili dva aviona, a nekoliko naših letjelica je neprijatelj dosta oštetio. Nismo znali što se dogodilo s pilotom Antonom Gubenkom... Iznenada smo ugledali crnu točku. Postajala je sve veća i najzad je dobila obrise aviona... Avion je letio nespretno, ljuljajući se čas na jednu, čas na drugu stranu... Pritrčali smo čim je sletio i nismo mogli vjerovati: elisa mu je bila savijena, a trup izrešetan."

Pa ipak, najveći podvizi Antona Gubenka su tek predstojali. On se kasnije sam borio protiv šest japanskih aviona i skočio padobranom iz oštećenog aviona. Gubenko je oborio tri neprijateljska aviona. Nagrađen je Lenjinovim ordenom i Ordenom Crvene zastave, a zatim je dobio i zvanje Heroja Sovjetskog Saveza. Ovaj talentirani pilot se vratio iz Kine u činu potpukovnika. Tragično je poginuo u avionskoj nesreći 31. ožujka 1939. godine.