Zašto su ruski piloti bili bez premca kada je u pitanju zalijetanje u neprijateljske letjelice?

Prvi zračni "udarni ovan"

Muzej povijesti Ukrajine

Ruski kapetan Petar Nesterov je ne samo prvi pilot na svijetu koji je izveo složen akrobatski manevar pod nazivom "mrtva petlja”, već i prvi pilot koji je izveo "taraniranje” u zračnom boju.

26. kolovoza 1914. godine austrijski zrakoplov je letio iznad ruskog aerodroma u Galiciji s namjerom da ga bombardira. Nesterov je odmah reagirao: uzletio je u svom lakom jednokrilcu i krenuo na neprijatelja.

Ruski pilot nije želio izvršiti samoubojstvo, već je planirao proletjeti iznad neprijateljske letjelice i uništiti je stajnim trapom svog zrakoplova. Međutim, udarac je zahvatio središnji dio austrijskog zrakoplova i stradali su i Nesterov i neprijatelj.

Prvi pilot koji je preživio taraniranje

Arhivska fotografija

Prvi pilot koji je preživio sličan sudar u zraku je Aleksandar Kazakov. On je 1915. godine na sličan način kao Nesterov oborio njemački Albatros, ali i uspio sigurno sletjeti.

Kazakov se u građanskom ratu borio na strani bijelog pokreta. U kolovozu 1919. nije se mogao pomiriti s činjenicom da su se britanski saveznici povukli iz Murmanska i namjerno se zaletio u zemlju.

"Vatreni udarni ovan"

Anatolij Sergejev - Vasiljev/Sputnik

Samoubilački manevar poznat kao "vatreni taran", kada je pilot usmjeravao svoju zapaljenu letjelicu ka neprijatelju na zemlji ili na površini mora, prvi put je izveden tokom sovjetsko-japanskog sukoba na mongolskoj rijeci Halkin Gol.

Sovjetski zrakoplov koji je bombardirao japanske trupe je pogođen 5. kolovoza 1939. Pilot Mihail Jujukin je shvatio da neće uspjeti doletjeti do sigurnog područja i da će biti zarobljen. Naredio je članovima posade da napuste zrakoplov i usmjerio ga u redove japanske vojske.

Takozvano "vatreno taraniranje" je bilo široko zastupljeno među sovjetskim pilotima u Drugom svjetskom ratu. Zapovjedništvo nije izdavalao slična naredbe, ali su piloti uvijek posthumno nagrađivani.

"Vatreni taran" je postao glavno oružje japanskih kamikaza u posljednjim fazama rata.

Noćno taraniranje

Anatolij Sergejev - Vasiljev/Sputnik

7. kolovoza 1941. sovjetski pilot Viktor Talalihin oborio je njemački bombarder Ne-111 svojim lovačkim zrakoplovom I-16 u zračnom okršaju iznad Moskve. Bilo je to jedno od prvih taraniranja izvedenih noću.

Ranjeni Talalihin se uspio spustiti padobranom u rijeku i pronaći trupe Crvene armije. Poginuo je u akciji dva mjeseca kasnije, 27. listopada, a ostaci zrakoplova Polikarpov I-16 kojim je upravljao te noći nad Moskvom pronađeni su u šumi tek 2014. godine.

Prvo i jedino taraniranje koje je izvela žena

Sputnik

12. rujna 1941. Jekaterina Zelenko je lakim bombarderom poletjela izviditi situaciju oko naselja Romni u Ukrajini, kada su je napali njemački Bf-109.

Zelenko je uspjela pogoditi jedan od sedam neprijateljskih zrakoplova. Ostala je bez streljiva i sama poginula zakucavši se u drugi njemački zrakoplov. Ona je i jedina žena pilot u povijesti koja je izvela taraniranje u zračnoj bitci.

Prvo i jedino taraniranje u eri mlaznih zrakoplova

Aleksandar Moklecov/Sputnik

Jedini slučaj taraniranja mlaznog zrakoplova dogodio se 23. studenog 1973, kada je iranski F-4 Fantom u špijunskoj misiji u okviru projekta CIA-e povrijedio zračni prostor SSSR-a.

Pilot sovjetskog MiG-21SM Genadij Jelisejev je dobio zadatak da presretne uljeza, a pošto su sve rakete promašile cilj on je odlučio udariti Fantomov rep svojim krilom. Iranska letjelica je oborena, pilot zarobljen, a kapetan Jelisejev se zaletio u stijenu i poginuo.