Sat povijesti za prvog čovjeka SAD-a: Je li Finska dio Rusije?

Rusko Carstvo je zaposjelo teritorij Finske 1809. godine, a dotad je Finska preko šesto godina bila u sastavu Švedske. Dok su križari drugih europskih kraljevina pljačkali na Bliskom istoku, Švedska je izabrala drugi pravac za svoju ekspanziju i u 12. i 13. stoljećz osvojila zemlje finskih plemena.

I sudarila se s Novgorodskog kneževinom koja je također imala svoje interese u regiji. No Stockholm je nakon brojnih okršaja zadržao teritorij Finske.

Tijekom Sjevernog rata (1700.–1721.) ruska je vojska zauzela velike teritorije Finske. Švedska je izgubila status supersile, pa i zemlje na istočnoj obali Baltičkog mora. Međutim, Šveđani su zadržali teritorij Finske, izuzev pojedinih dijelova Karelije.

Finski rat (1808.–1809.), u Švedskoj poznat kao "najveća nacionalna katastrofa u povijesti švedske države", doveo je do toga da Finska u cijelosti pripadne Ruskom Carstvu. Švedska je tako izgubila trećinu svog teritorija i četvrtinu stanovništva.

Ruski car Aleksandar I. je iznenada zavladao velikim nepoznatim teritorijem koji su naseljavali protestanti. Nije zaboravio da su Finci u stanju voditi partizanski rat te je odlučio da pripajanje Finske mora biti izvedeno vrlo pažljivo. Tako je 1809. Velika kneževina Finska dobila široku autonomiju. Pod švedskom vladavinom Finci nikada nisu imali ništa nalik autonomiji. Dozvoljeno im je i da sačuvaju svoju religiju, prava i da žive po starim švedskim zakonima.

Aleksandar I. je 1811. godine dao Finskoj i Viboršku guberniju na Karelijskoj prevlaci. Tako je tempirana bomba koja će eksplodirati kroz sto godina.

Godinu dana kasnije prijestolnica Velike kneževine Finske umjesto Turkua (Åbo) postaje Helsinki, s obzirom na to da je bliže Sankt-Peterburgu i dalje od švedskog uticaja.

U drugoj polovini 19. stoljeća kneževina Finska je stekla važne privilegije poput svog monetarnog sustava i svoje vojske. No uskoro se ruska politika prema Fincima drastično promenila. Počeo je proces rusifikacije, Finci gube vlast, a finska vojska je raspuštena 1901. godine da bi njezini vojnici ušli u sastav vojske Ruskog Carstva.

Nezadovoljni Finci su sudjelovali u Prvoj ruskoj revoluciji 1905.–1907., pa je car Nikolaj II. bio prisiljen na ustupke. Finska je 1906. postala prva zemlja u Europi u kojoj su žene dobile pravo glasati i sudjelovati u radu parlamenta, a Finska je na međunarodnim sportskim natjecanjima nastupala pod svojom zastavom.

Ubrzo nakon boljševičke revolucije finski parlament je proglasio nezavisnost, a Lenjinova priznala novu državu. Ali to nije spriječilo vojni konflikt. U Finskom građanskom ratu "bijeli" Finci su pobijedili "crvene" Fince (koje je podržavala Sovjetska Rusija) i dvije države su se konačno odvojile.

Posljednji međusobni konflikt se dogodio tijekom Drugog svjetskog rata, i sve zbog poklona cara Aleksandra I. Karelijska prevlaka i Viborg su bili ključni za obranu Lenjingrada. Nakon što je SSSR oduzeo ove teritorije u Zimskom ratu, Finska je sada bila na strani nacista u nadi da će ih povratiti. U poslijeratnom periodu dvije države odlučuju zakopati ratne sjekire i Finska postaje jedan od najmirnijih susjeda SSSR-a, a zatim i Rusije.