Zašto Staljin nije izvršio aneksiju Finske u Drugom svjetskom ratu

Getty Images, Sputnik, Pixabay, Javna domena
Odluka sovjetskog rukovodstva da ne prodire na teritorij Finske i završi taj rat 1944. dovela je do toga da su SSSR i suvremena Rusija dobili jednog od najmirnijih susjeda.

Među Hitlerovim saveznicima Finci su zauzimali posebno mjesto. I pored rata protiv SSSR-a, u Finskoj nikada nije uspostavljen socijalistički režim, kao, na primjer, u Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj.

Finska nikada nije potpisala Trojni pakt. Finci su isticali da vode svoj rat protiv SSSR-a (pa makar i kao njemački saveznici) da bi povratili teritorije oduzete u Zimskom ratu. No upadom u SSSR finske trupe su ipak prešle granice teritorija koji su računale za svoj.

Sovjetski Savez nije obraćao pažnju na ove finske diplomatske nijanse i doživljavao je Fince kao agresore i Hitlerove marionete. Sovjetsko-finski front je bio još jedno bojište Velikog domovinskog rata.

U lipnju 1941. njemačko-finske trupe u Finskoj su imale preko 400 000 ljudi. Međutim, i pored plana Barbarossa, Finci nisu žurili krenuti u ofenzivu i nisu dozvolili da prvi napad bude izveden s njihovog teritorija.

Vojska Finske je ipak prekršila sporazum s Moskvom iz 1940. kojim je završen Zimski rat upadom na demilitarizirani teritorij, a njemačkim zračnim snagama je dozvoljeno da koriste finske zračne luke za bombardiranje SSSR-a. Sovjetski bombarderi su napali Helsinki, a prvi finski vojnici su 28. lipnja prešli granicu i krenuli na Murmansk.

Tijekom ofenzive finska vojska je zauzela ogromne teritorije od Murmanska na sjeveru do jezera Onjega na jugu. Finci su 31. kolovoza prešli staru sovjetsko-finsku granicu u blizini Lenjingrada. Grad je bio opkoljen i počela je tragična opsada.

Petrozavodsk (Karelija) u vrijeme okupacije

Finski maršal Gustav Emil Mannerheim je u srpnju 1941. ponovio riječi izgovorene tijekom Finskog građanskog rata (1918.): "Neću vratiti mač u korice sve dok Finska i Istočna Karelija ne budu slobodne". I dodao je: "Vojsko! Tvoja će pobjeda osloboditi Kareliju i stvoriti sretnu i veliku budućnost Finske!" Ipak, nisu svi Finci željeli sudjelovati u tom "oslobodilačkom" pothvatu. Događalo se da cijele jedinice odbiju prijeći staru sovjetsku-finsku granicu i prodrijeti dublje na teritorij SSSR-a.

Carl Mannerheim

Poslije ofenzive prvih dana rata, Finci su stali. Nikakvih velikih operacija nije bilo do 1944. Finci su se čak šalili da u svijetu postoje tri vojske koje se ne bore: švedska, turska i 23. sovjetska armija.

Poraz njemačke vojske u Kurskoj bitci ih je vrlo zabrinuo. Sovjeti su se približavali Kareliji, a finski političari su tražili vojnu pomoć od Berlina i molili Washington da igra ulogu posrednika u pregovorima sa Sovjetima (SAD i Finska nisu bili u ratu).

U ljeto 1944. Crvena armija je oslobodila Kareliju od finskih okupatora. Ali jak finski otpor i povremeni vojni uspjesi su natjerali Staljina da se zamisli vrijedi li zaista ulaziti dublje na teritorij Finske.

"Danas je nemoguće reći što je on zaista htio", kaže povjesničar Bair Irinčejev. "Ni 1940., ni 1944. Staljin nije pokušao okupirati cijeli teritorij Finske, jer to ipak nije bio njegov strateški pravac. Okupirati Finsku od Helsinkija do Oulua? To je zemlja veličine Velike Britanije, slabo naseljena, to su potencijalni građanski ratovi i neistraženi resursi..."

"Aneksija Finske nije bila Staljinov cilj, bar vojni arhivi to ne potvrđuju", kaže finski povjesničar Ohto Manninen. "Zadatak je bio da sovjetska mornarica dobije slobodan prolaz iz Finskog zaljeva i da Crvena armija može napadati Nijemce sa sjevera."

Dan D je također odigrao ulogu u tome da Sovjeti mirno izađu iz Finske. Crvena armija je po svaku cijenu morala stići do Berlina prije Amerikanaca i Britanaca.

Ruski povjesničar Aleksej Komarov dodaje da je za Staljina bilo važno da Finska ostane neutralna, bar u tom povijesnom razdoblju. Finska je trebala postati relativno prijateljska zemlja, tampon zona između SSSR-a i Zapada.

Finska je 19. rujna 1944. potpisala primirje sa Sovjetskim Savezom i Britanijom. Ustupila je dijelove Karelije kao i neke otoke u Finskom zaljevu. Sovjeti su dobili pravo 5o godina koristiti poluotok Porkkala u blizini Helsinkija kao mornaričku bazu (kao gestu dobre volje, vratili su ga 1956.).

Nakon što je istjerala Fince sa svog teritorija, Crvena armija se odlučila zaustaviti. Na kraju krajeva, SSSR je dobio mirnog, neutralnog susjeda i bliskog ekonomskog partnera.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće