Kako je ruski general spasio život Napoleonu

U proljeće 1814. godine Francusko je Carstvo prestalo postojati. Savezničke trupe su zauzele Pariz, Napoleon se odrekao prijestolja, a na vlast su u Francuskoj ponovo došli Burbonci. U znak poštovanja prema čovjeku koji je nekada imao vlast nad cijelom Europom saveznici su Bonaparteu ostavili titulu cara, ali je mogao upravljati samo malenim otokom Elbom u Sredozemnom moru.

Napoleon je krenuo u progonstvo krajem travnja, oprostivši se u dvorcu Fontainebleau s vojnicima svoje Stare garde. Morao je proći kroz cijelu Francusku do luke Fréjus, gdje ga je već čekao brod koji će ga odvesti na Elbu.

Svrgnuti car je putovao skromno, u običnim kočijama, u pratnji manjeg konvoja i nekoliko izaslanikakoje su mu saveznici dodijelili. U ime cara Aleksandra Prvog Bonapartea je pratio general poručnik Pavel Šuvalov. Upravo njemu će Napoleon dugovati život.

Protiv Napoleona

Kada je "Velika armija" prodrla u Rusko Carstvo, grof Pavel Šuvalov je zapovijedao Četvrtim pješadijskim korpusom, ali se vrlo brzo teško razbolio te je bio prisiljen predati zapovjedništvo drugome.

Šuvalov se vratio na front 1813. godine, kada su se ruske trupe već kretale Europom, polako postiskujući Francuze prema Parizu. Grof je pratio cara Aleksandra I. u svim bitkama, a za sudjelovanje u "Bitci naroda" kod Leipziga dobio je orden svetog Aleksandra Nevskog.

U posljednji tren

U prvo vrijeme je narod dočekivao Napoleona i njegovu pratnju likovanjem i uzvicima "Živio car!" Međutim, kako su se kretali na jug, oduševljenje je bivalo sve manje, narod je uglavnom šutio, da bi na kraju pokazao i neskrivenu mržnju.

U Provansi je gomila obasula Bonapartea psovkama i prokletstvima, a on je bio spokojan, pretvarajući se da sve to nema nikakve veze s njim.

Prava opasnost ga je čekala u gradiću Orgonu, južno od Avignona. Usput je gomila postavila vješala s Napoleonovom figurom od slame. Ljudi su pojurili prema zatvorenim kočijama u pokušaju da svrgnutog cara izvuku vani i ubiju. U raspirivanju narodnog gnjeva mogli su sudjelovati i rojalisti, koji su bili zainteresirani da "korzikanski monstrum" ne stigne na odredište.

Gomila je savladala malobrojni konvoj i već je bila blizu cilja kada je pristigao grof Šuvalov. On je jedini izdržao pritisak, a zatim je i sam šakama i vikom potisnuo gomilu. Tako je dobio na vremenu i dao znak Napoleonovom kočijašu da potjera konje i što brže napusti Orgon.

Kada im je izmakao Bonaparte, nezadovoljnici su bili spremni rastrgati Šuvalova, no čim su saznali da je pred njima ruski general, obradovali su se i pozdravili ga poklicima: "Živjeli naši osloboditelji!"

Ubrzo je Šuvalov stigao Napoleonovu kolonu i predložio mu da zamijene kapute i da on, Šuvalov, sjedne na Napoleonovo mjesto. On je ujedno objasnio da će tako atentator, ako se pojavi, ubiti njega, ruskog generala, umjesto Napoleona. Kada je Napoleon u čudu pitao zašto bi Šuvalov to učinio, ovaj mu je odgovorio: "Moj car Aleksandar mi je naložio da vas živog i zdravog dostavim na mjesto progonstva. Izvršenje naredbe moga cara za mene je pitanje časti."

Zahvalnost

Nekoliko dana kasnije Napoleon se živ i zdrav ukrcao na britansku fregatu "Neukrotivi" kojom je otplovio na mediteranski otok. Uoči polaska je ruskom grofu poklonio svoju sablju u znak zahvalnosti.

Francuski car je tu sablju dobio "za Egipatski pohod" još kao prvi konzul Republike i gotovo se petnaest godina nije odvajao od nje. Činjenica da ju je poklonio ruskom grofu bila je znak Napoleonove iskrene zahvalnosti.

Nepunih godinu dana kasnije Bonapartea će se vratiti u Francusku da trijumfalno preuzme vlast i još će tri mjeseca drmati Europom, a u svemu tome je značajnu ulogu odigrao i ruski general.

Pročitajte i: Pet stvari koje su zapanjile Napoleona u Rusiji 1812.