Bitka za Pariz 1814.: Kako je izgledao prvi slom Napoleonovog carstva?

Ruska vojska ulazi u Pariz 1814. (nepoznati umjetnik)

Ruska vojska ulazi u Pariz 1814. (nepoznati umjetnik)

Wikimedia
Nakon sloma francuske vojske u pohodu na Rusiju, novoformirana Koalicija gotovo ujedinjenih europskih sila s Rusijom krenula je u pohod na Francusku. Bez obzira na strateški geniji Napoleona i niz manjih pobjeda, ljudski se resursi Francuske nisu mogli mjeriti s nastupajućim snagama Šeste koalicije. Nakon poraza kod Leipziga 1813. Napoleon je bio prisiljen odstupiti i braniti samu Francusku. Ipak, posljednji trzaji carstva nisu prošli bez krvavih bitaka. Sam Pariz se nije predao bez borbe.

U prvim danima siječnja 1814. vojske Saveznika, sastavljene od Rusa, Austrijanaca i Prusa, stupile su na teritorij Francuske s ciljem svrgavanja Napoleona s vlasti. Nakon što su razbili Napoleona kod Leipziga u listopadu 1813., saveznici su nastupali s dvije vojske: rusko-pruskom, na čelu s feldmaršalom Blücherom, i rusko-njemačko-austrijskom, koju je vodio austrijski feldmaršal Schwarzenberg.

Prilikom nekoliko manjih bitaka na teritoriju Francuske Napoleon je uspio održati nekoliko pobjeda, no nijedna iz bitaka nije bila odlučujuća ili velika po obimu. Napoleon zbog masovne pogibije u prethodnim ratovima nije pod svojim zapovjedništvom mogao skupiti više od 40 tisuća vojnika u vrijeme kada su snage Koalicije stupale na teritorij Francuske s vojskama od 150 do 200 tisuća ljudi. Nekoliko pokušaja koncentriranja dijelova vojski za nastupanje na Pariz Napoleon je uspio odbaciti na početne pozicije. Saveznici su se spremali za generalno nastupanje.

Napoleon se odlučio na pogrešan korak te je s vojskom krenuo na sjeveroistočne granice da bi deblokirao opkoljene francuske garnizone i popunio mobilni dio vojske deblokiranim trupama. Međutim, suprotno Napoleonovim kalkulacijama, monarsi Koalicije odlučili su se za direktan napad na Pariz, nakon dobivanja informacija da je populacija Francuske sve manje raspoložena za rat zbog užasnih gubitaka tijekom prethodnih ratova, 24. ožujka je odobreno generalno nastupanje. Kao mamac Napoleonu je u napad s konjičkim korpusom i 40 topova isturen generala Wintzingerode. Napoleon mu je krenuo u susret te je uspio razbiti njegovu vojsku 26. ožujka, no time je napravio stratešku pogrešku.

Početak gradnje fortifikacija oko Pariza započeo je tek 23. ožujka, dok su Savezničke vojske počele generalno nastupanje na Pariz 25. ožujka. Istog dana kod mjesta Fère-Champenoise razbili su francuski korpus pod zapovjedništvom dvojice maršala Marmonta i Mortiera koji su krenuli spojiti se s Napoleonom. Već 29. ožujka Saveznici su bili pred vratima Pariza. Napoleon je bio zaprepašten: "To je šah-mat potez. Nikada ne bih povjerovao da među saveznicima ima generala sposobnih na takav potez." Napoleon se sa svojom vojskom udaljenom 180 km istočno od Pariza krenuo ka prijestolnici, no došao je kasno.

Pariz je bio najveći grad u Europi s populacijom od oko 714 tisuća ljudi, čiji se veći dio nalazio na desnoj obali rijeke Seine. Udaljenost od prednje obrane Pariza do centra kretala se od 5 do 10 km. Broj zaštitnika grada kretao se, prema raznim izvorima, od 28 do 45 tisuća. Od toga 26 000 vojnika i oko 12 000 dobrovoljaca i 150 topova. Branitelji su se oslanjali na visok moral i iščekivanje dolaska Napoleona i njegove vojske.

Saveznici su došli do Pariza sa sjeveroistočne strane u tri stupca s brojem od oko 100 000 ljudi (od kojih 63 000 Rusa). Ovu vojsku vodili su feldmaršal Blücher, general Barclay de Tolly i prijestolonasljednik Württemberga. Borbenim djelovanjima na lijevom i središnjem dijelu zapovijedao je ruski general Barclay de Tolly.

Saveznici su bili odlučni da zauzmu Pariz prije dolaska Napoleona i zbog toga nisu čekali koncentraciju svih snaga za napad iz više pravaca. U 6 sati ujutro 30. ožujka 1814. napad je počeo na pozicije francuske vojske kod sela Pantina 2. pješadijskim korpusom princa Eugena od Württemberga. U isto je vrijeme general Rajevski s 1. pješadijskim korpusom krenuo u juriš na uzvišenje Belleville, gdje su se mogle nalaziti artiljerijske baterije Francuza.

Francuzi su izvršili snažan protunapad na Pantin, nanijevši gubitke od 1500 poginulih 2. pješadijskom korpusu, nakon čega je Eugen od Württemberga tražio pomoć od Barclayja de Tollyja koji mu je poslao u pomoć dvije divizije 3. grenadirskog korpusa koji je riješio ishod bitke. Francuzi su odstupili.

Feldmaršal Blücher je svoje nastupanje na lijevom krilu započeo u 11 sati. Ka utvrđenom selu La Vallette približavali su se pruski korpus Yorcka i Kleista. Uvidjevši nadmoć saveznika, Joseph Bonaparte pobjegao je s bojišta ostavivši punomoć Marmontu i Mortieru za predaju grada radi spasenja.

U jedan sat popodne snage pod zapovjedništvom prijestolonasljednika Eugena prešle su Marnu i napale desno krilo francuske vojske s istoka prošavši Vincennesku šumu, nakon čega su zauzeli selo Charenton. Barclay de Tolly je obnovio nastupanje na centru nakon čega je zauzeto uzvišenje Belleville. Na visove je ruska vojska odmah koncentrirala artiljeriju koja je sada kao na dlanu imala francusku prijestolnicu.

Obrana Pariza 30. ožujka 1814. godine

Nakon što je bitka već riješena, želeći spasiti prijestolnicu od bombardiranja i uličnih borbi, maršal Marmont je u pet sati popodne otpravio parlamentarce ruskom caru Aleksandru I., nakon čega je dobio povratni odgovor: "Car će narediti prekid djelovanja ako se Pariz preda, inače do večeri okolna mjesta neće više znati gdje je bila prijestolnica."

Popodne 31. ožujka s konjičkom svitom centrom Pariza se prošetao ruski car Aleksandar I. Po sjećanjima, stanovnici su znatiželjno izlazili na balkone i promatrali ruske i savezničke vojnike. Tek kada su se približavali centru, pristaše monarhije su stidljivo isticale bijele značke, simbol Bourbona. Francuskoj vojsci je dozvoljeno da se povuče iz grada. Posljednje neprijateljske postrojbe koje su stupile u Pariz bile su engleske u 15. stoljeću.

Gubici Savezničke vojske bili su veći od 8000, od čega 6100 ruskih vojnika, čija su imena bila upisana u katedralu Krista Spasitelja. Francuski gubici su ocijenjeni između 4500 i 5000, a pored toga je zarobljeno preko 150 francuskih topova. Nakon pada Pariza Napoleon se odlučio za odricanje od prijestolja i egzil.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće