Kojim se hobijima bavio Staljin?

1. Čitanje

Sputnik

Zahvaljujući svojim roditeljima, Josif Staljin je još u ranom djetinjstvu zavolio knjige i ta ga je strast pratila do kraja života. Pretpostavlja se da je u njegovoj biblioteci bilo oko 40 000 knjiga, a 10 000 njih je držao u rezidenciji Kuncevo u blizini Moskve. Čitao je brzo i ostavljao bilješke na marginama. U mlađim godinama je pisao stihove, ali politička karijera mu nije dozvolila razvijanje tog talenta.

2. Kino

Global Look Press

Staljin je ponekad gledao operu u Boljšom teatru ili film u svom vlastitom kinu u Kremlju. Sovjetski vođa je obožavao filmove, a zbog njega su se uvozili i strani filmovi (koje, istina, nije vidio nitko osim Staljina). On je sam birao glavne ljude u sovjetskoj kinematografiji i smijenjivao ih, osobno nagledao snimanje "važnih" filmova, čitao scenarije i prvi gledao sama ostvarenja.

Vjeruje se da je jedan od njegovih najomiljenijih filmova bio "Volga, Volga" (1938), komedija-mjuzikl redatelja Grigorija Aleksandrova o amaterskim pjevačima i glumcima koji iz provincije dolaze u Moskvu na glazbeno natjecanje, a većina događaja se odigrava na parobrodu koji plovi Volgom. Neki kažu da je Staljin naizust znao sve dijaloge i pjesme iz ovog filma.

3. Ukusna hrana

Javno vlasništvo

Sovjetski lider je volio velika okupljanja za stolom koji je bio krcat hranom, pretežno europske, ruske i gruzijske kuhinje. Posluga je postavljala hranu na stol i odlazila, a Staljin i društvo su se sami služili. Ovakva druženja su mogla trajati po šest i više sati.

Staljin je imao tri kuhara u rezidenciji i jednog u Kremlju.

Inače, Putinov djed po ocu, Spiridon, radio je kao kuhar kod Vladimira Lenjina i Josifa Staljina.

"Da, djed je bio kuhar prvo kod Lenjina, a poslije kod Staljina, u jednoj od podmoskovskih vikendica u Gorkom", rekao je Putin jednom prilikom.

Staljin, naravno, nije jeo konzerviranu hranu, svježa riba je plivala u specijalnim bazenima u njegovoj rezidenciji, a i sam je volio pripremati hranu, npr. roštilj.

4. Šale i pijanke

Sputnik

Staljin je imao čudan smisao za humor, primijećivali su ljudi iz njegovog okruženja. Njegove šale su mogle biti prilično vulgarne i uvredljive, riječju - neslane. Nije propuštao priliku da se podsmjehuje nekom od svojih gostiju, kolega ili sluga. Znao je tražiti od tjelohranitelja da procijene koliko je vani stupnjeva. Svatko bi nešto pretpostavio, a onda je jedan tjelohranitelj izlazio saznati koliko je zaista stupnjeva. Staljin je igrao tu igru i s gostima i tjerao ih da popiju onoliko čašica votke kolika je razlika u stupnjevima između njihove pretpostavke i realnog stanja.

5. Bilijar i "gorotki"

Sputnik

Jedna od njegovih omiljenih aktivnosti bio je bilijar. Bio je odličan igrač i nije volio kad mu neko popušta. Po tradiciji ljudi koji su gubili partiju bilijara od njega ležali bi zatim ispod stola. Nikita Hruščov je to često radio!

Volio je još jednu igru – "gorotki", stara ruska narodna igra čija se popularnost proširila do Švedske, a sastoji se u obaranju drvenih "gradova" sastavljenih od pet drvenih cilindričnih figura. Poznati aviokonstruktor Sergej Iljušin se prisjećao kako su ga pozvali u Staljinovu rezidenciju na neko savjetovanje, a zatim je Staljin predložio svojim gostima da naprave pauzu uz "gorotki". "Staljin je samo slušao, sat vremena nije izgovorio ni riječ. Kada je shvatio da nema rješenja, zaustavio je raspravu i predložio da izađemo i igramo 'gorotki'. Svi su rado pristali i četiri sata su bili na terenu. Staljin je bio strašan igrač, vješto je rušio 'gradove' i sprdao se s gubitnicima..."

6. Odmor na otvorenom i kućni poslovi

Staljin, Sergej Kirov i Staljinova kćerka Svjetlana Alilujeva, 30-e godine.

Sputnik

Otac naroda je puno vremena volio provoditi na otvorenom, zimi na svojoj otvorenoj terasi ili ljeti u parku. U miru i tišini je obavljao svoje dnevne obaveze, potpisivao dokumente.

Štoviše, aktivno je sudjelovao u poslovima u kući i vrtu odlučivao gdje posaditi cvijeće, gdje napraviti novu stazu, pratio je poljoprivredne vijesti i eksperimentirao sadeći voće i povrće. Npr., 1948. godine neke trgovine u Moskvi su počele prodavati lubenice. Ispostavilo se da rastu na Staljinovoj farmi koja je te godine proizvela 8 tona lubenica.