Opasno blizu velikog vođe: Staljinove žene i ljubavnice

Aleksandar Kislov
O osobnom životu Josifa Staljina se tako malo zna da se mnogi još uvijek pitaju kakav je on bio kao čovjek. Ako je netko to mogao znati, onda su to žene s kojima je bio u intimnoj vezi.

Jekaterina Svanidze: Žena iz siromašne obitelji

Staljin/Jekaterina Svanidze

Za prvu Staljinovu ženu Jekaterinu Svanidze pričalo se da je bila jako sramežljiva i da se sakrivala pod stol kada bi u kuću došli muževljevi prijatelji.

Jekaterina se sa Staljinom upoznala preko svog brata Aleksandra, koji se zajedno s budućim sovjetskim vođom školovao u bogosloviji u Tiflisu. Tada je ona imala 16 godina, a on 24. Njezina obitelj je bila siromašna, no Staljin se zaljubio i htio se oženiti Kaćom. Roditelji su pristali pod uvjetom da se vjenčanje obavi u crkvi.

Vjenčali su se 1906. Iste godine mu je Jekaterina rodila sina Jakova, a umrla je već 1907., po jednoj verziji od tuberkuloze, a po drugoj od trbušnog tifusa. Očevici su govorili kako je Staljin bio toliko neutješan da je na sprovodu skočio u grob čim je spušten sanduk.

Ta njegova ljubav, doduše, nije spasila ženinu obitelj. Tijekom 1930-ih je Jekaterinin brat i Staljinov školski kolega bio represiran. Umro je u zatvoru, kao i njegova žena Marija (puklo joj je srce kada je saznala za smrt muža).

Marija i Lida: Ljubavna veza u izgnanstvu

Staljin/Lidija Platonovna Davidova (Pereprigina)

Poslije Jekaterinine smrti revolucionar Staljin je pet puta bio u izgnanstvu u Sibiru, i za to vrijeme je imao najmanje dvije intimne veze sa ženama kod kojih je stanovao. Jedna se zvala Marija Kuzakova, mlada udovica s djecom. Ona je 1911. godine primila Staljina da živi u njezinoj kući. Zbližili su se i Marija je ostala u drugom stanju, no Staljinovo izgnanstvo je završilo već 1912., poslije čega je on nastavio svoj revolucionarni rad daleko od Sibira. Nije dočekao rođenje sina Konstantina.

Druga žena je bila seljanka Lida Pereprigina. Imala je samo 14 godina kada je stupila u intimne odnose s 37-godišnjim Staljinom. On je živio kod nje od 1914. do 1916. Za to vrijeme mu je Lida rodila dvoje djece. Prvo je umrlo, a drugo je rođeno u travnju 1917. U rodni list je upisano kao Aleksandar Džugašvili (pravo Staljinovo prezime). Staljin je u tom selu bio pod pritiskom zbog razvraćanja maloljetnice, pa je morao dati riječ da će se oženiti Lidom. Međutim, čim je isteklo vrijeme izgnanstva, otišao je iz sela.

Obje žene su kasnije pisale Staljinu i molile ga da im pomogne, ali nisu dobile odgovor. Umjesto toga su se tijekom 1930-ih morale pismeno obvezati da će čuvati "tajnu porijekla" djece.

Nadežda Alilujeva: Pucanj u srce

Staljin/Nadežda Allilujeva

Staljin je s drugom ženom živio 12 godina. Zapamtio je Nadeždu još kao djevojčicu, jer je u Bakuu mnogo vremena provodio s njezinom majkom Olgom, inače udanom ženom. Prema nekim svjedočenjima, on je spasio malu Nađu kada je pala u more s gradskog keja.

Zbližili su se kada se 37-godišnji Josip Staljin vratio iz Sibira, gdje je bio u izgnanstvu. Nadežda je tada imala 16 godina i zaljubila se u njega do ušiju. Dvije godine kasnije su sklopili brak. Suvremenici su govorili da je taj brak bio pun ljubavi i strasti. Pa ipak, završio se samoubojstvom. Nadežda je 1931. pucala sebi u srce iz pištolja "Walther". Kućna pomoćnica ju je pronašla na podu pokraj kreveta.

Prema jednoj verziji, Nađa je zapala u veliku krizu zbog muževljeve surovosti. "U muževljevom prisustvu nalikovala je na fakira koji u cirkusu hoda bosonog po krhotinama stakla, s osmijehom za publiku i strašnom napetošću u očima. Nikada nije znala kakva burna reakcija bi mogla uslijediti", pričala je njezina bliska prijateljica Irina Gogua.

S druge strane, pričalo se da je Staljin tobože u jednoj svađi rekao ženi: "Znaš li da si ti moja kćer?" O tome piše novinarka Olga Kučkina, čiji rođaci su se družili s Alilujevom. Nadežda je na Staljinov zahtjev deset puta abortirala.

Olga Lepešinska i Vera Davidova: Ljubav sa scene

Staljin/Olga Lepešinska

"Balerine i daktilografkinje" - tako Marija Svanidze u svom dnevniku opisuje miljenice sovjetskog državnog vrha. Pričalo se da je Staljinova omiljena balerina bila Olga Lepešinska, premda ona sama nikada nije priznala da je bila u vezi s njim. Jedno je bilo očito: sovjetski lider je rado odlazio u Boljšoj teatar kada je ona nastupala. Staljin joj je poklanjao cvijeće i pozivao je na prijeme. Znatno kasnije, 2004. godine, ona će to ovako opisati: "Mi [balerine] smo sve bile u njega zaljubljene. On je znao biti i vrlo simpatičan i drag, ali vjerojatno je to bio samo prvi dojam, jer je po prirodi on bio loš i zao čovjek, koji se volio osvećivati."

Kada je riječ o opernoj divi Veri Davidovoj, tu je stvar mnogo jasnija. Knjiga "Ispovijest Staljinove ljubavnice" s njezinim uspomenama objavljena je 1983. godine u Londonu (iako Verina rodbina ne priznaje njezinu autentičnost). Sudeći po knjizi, Staljin je 19 godina bio u intimnoj vezi s Davidovom.

Ona je bila udana. Na prijemu u Kremlju 1932. godine pronašla je u svom džepu papirić na kojem je pisalo da je blizu Kremlja čeka vozač. Otišla je na tajanstveni susret, a automobil ju je odvezao Staljinovoj kući. Poslije jake kave Josif Visarionovič je pozvao Davidovu u sobu s velikim onižim kaučem. Pitao ju je može li ugasiti svjetlo jer je tako lakše razgovarati, a zatim ga je ugasio ne sačekavši odgovor. U kasnijim susretima bi ponekad samo kratko rekao: "Drugarice Davidova, skinite se".

"Kako sam se mogla suprotstaviti, odbiti ga? Svake sekunde je bila dovoljna jedna njegova riječ da mi karijera bude uništena ili da čak budem fizički likvidirana", navodno je govorila ona. U vrijeme intimne veze sa Staljinom Davidova je dobila trosobni stan u Moskvi i tri puta Staljinovu nagradu.

Valentina Istomina: Posljednja žena

Staljin/Valentina Istomina

Staljinova kućna pomoćnica Valentina Istomina doživjela je najveći stres.

Prvobitno je bila "namijenjena" generalu Nikolaju Vlasiku, šefu Staljinovog osiguranja. Međutim, tada su mnogi bili zaljubljeni u nju i htjeli joj se udvarati, uključujući Lavrentija Beriju, šefa Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova (NKVD). Ali svi su se povukli kada je sam Staljin bacio oko na nju. Tada je Istomina premještena u njegov moskovski ljetnikovac u Kuncevu. Osobno mu je postavljala stol i namještala postelju za spavanje.

Drama se dogodila nakon sedamnaest godina, kada se Staljin razbolio, a Valentina nije došla kako bi bila uz njega u bolesti, jer su je silovali Vlasik i Berija. Saznavši za "nevjeru", Staljin je naredio da se Valentina pošalje u zloslutni logor na Kolimi, u Magadanu. Vlasik je također uhićen i poslan u logor. Samo je Berija bio nedodirljiv.

Srećom, čim je Istomina stigla u logor, priopćeno joj je da je naredba preinačena, tako da je odmah poslana natrag. Priča se da je Staljinu njezino odsustvo jako teško palo.

Poslije smrti Josifa Visarionoviča njegova kći Svetlana Alilujeva je spomenula Valentinu u "Dvadeset pisama prijatelju": "Sručila se na koljena ispred divana, spustila glavu na pokojnikove grudi i glasno zaplakala, kao što je običaj na selu. ... Do kraja života je bila uvjerena da na svijetu nije bilo boljeg čovjeka od moga oca."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće