Zašto se SSSR nije pridružio saveznicima 1939. godine?

Sovjetski vođe (Staljin, Molotov, Vorošilov) 1939.

Sovjetski vođe (Staljin, Molotov, Vorošilov) 1939.

Pavel Kuzmichev; Fedor Kislov/МАММ/russiainphoto.ru
Moskva, London i Pariz pokušali su osnovati savez protiv Hitlera prije 80 godina, no taj pokušaj je ispao toliko loš, da se Staljin odlučio na dogovor s Njemačkom.

U proljeće 1939. situacija u Europi je bila izrazito loša. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su pokušali udovoljiti zahtjevima Hitlera, no njegovi apetiti su bili sve veći, te se politika ovih dvaju zemalja prema Njemačkoj pokazala potpuno promašenom.

Engleski premijer Neville Chamberlain i Francuski premijer, Eduard Daladier "dopustili" su Njemačkoj aneksiju Austrije, te prislili Čehoslovačku da se odrekne Sudetske regije u korist Njemačke. Pri povratku iz Munchena, Chamberlain je rekao kako se vratio s riješenim "mirnim stanjem" za Europu. No, samo pola godine kasnije u ožujku 1939. godine, Hitler je prekršio sporazum i okupirao ostatak Čehoslovačke. Sada je već postalo jasno da neće moći udovoljiti zahtjevima Njemačke te se Zapad napokon odlučio obratiti Moskvi.

Staljinovi nagovještaji

Bila je to jasna naznaka da je Moskva spremna razgovarati sa zapadnim zemljama, iako ih je Sovjetski Savez smatrao neprijateljskim kapitalističkim zemljama. Staljin je razumio da SSSR-u treba savezništvo s Engleskom i Francuskom, kako bi anulirao potencijalni napad Njemačke i saveznika isključivo na Sovjetski Savez, stoga se koalicija protiv Hitlera 1939. činila kao dobra opcija.

Nakon što je Hitler pogazio sve ranije sporazume s Engleskom i Francuskom okupiravši Čehoslovačku, Zapad je dobro shvatio što je opasnost. No, ipak je bilo teško osnovati savez - budući da su se Engleska, Francuska, te susjedne zemlje SSSR-a bojale Staljina više nego Hitlera.

Nesuglasice

Adolf Hitler se rukuje s Nevilleom Chamberlainom. Odustajanje od Čehoslovačke je bila jedna od najvećih grešaka u modernoj engleskoj diplomaciji.

Neville Chamberlain, koji je odigrao ključnu ulogu u kreiranju politike zapadnjačkih demokracija, mrzio je komunizam. Sama ideja suradnje sa Staljinom bila mu je odbojna. "Moram priznati da ne vjerujem Rusiji. Ne vjerujem u njezinu sposobnost da izvede učinkovit napad, sve i da hoće. I ne vjerujem njezinim motivima, koji po meni imaju malo veze s našim idejama slobode", napisao je prijatelju u ožujku 1939.

Zašto je Chamberlain bio toliko tvrdoglav? Ne radi se samo o antikomunističkom sentimentu. Stvar je tome što u proljeće 1939. godine nije bilo direktne granice između Njemačke i SSSR-a. U slučaju da se Crvena armija morala sukobiti s nacističkom Njemačkom, ili Poljska ili Rumunjska bi joj morale dati dopuštenje za prolazak kroz njihov teritorij - nešto što one nisu bile spremne napraviti.

"Zapravo, Sovjetski Savez je imao teritorijalne nesuglasice i s Poljskom i Rumunjskom (oko zapadne Ukrajine, zapadne Bjelorusije i Moldavije)", tvrdi povjesničar Oleg Budnicki, ravnatelj Međunarodnog centra za povijest i sociologiju Drugog svjetskog rata. "Tako da su se obje zemlje bojale ako sovjetska vojska stupi na njihovo tlo, da ga neće napustiti".

Budući da su Engleska i Francuska garantirale svoju pomoć Poljskoj i Rumunjskoj, Chamberlain nije baš bio voljan vršiti pritisak na svoje saveznike. No, bez obzira na to, velik dio engleske javnosti razmišljao je drukčije. Budući premijer, Winston Churchill, održao je dojmljiv govor u Senatu, tvrdeći da "nema smisla održavati istočni front protiv nacističke agresije, bez aktivne pomoći Rusije". Prema nacionalnim anketama iz lipnja 1939. godine, 84 % Engleza podržalo je savezništvo Engleske, Francuske i SSSR-a. Stoga su, doduše nevoljko, Chamberlain i Daladier počeli pregovarati sa Staljinom.

Razgovori

Od 15. lipnja do 2. kolovoza, engleski, francuski i sovjetski predstavnici skupili su se u Moskvi kako bi odlučili o političkim ciljevima i mogućoj konvenciji. Što su dogovorili u dva mjeseca pregovora? Prema projektu, sve tri sile su trebale si međusobno garantirati vojnu pomoć u slučaju njemačke agresije (pomoć je uključivala i zemlje s kojima graniči Njemačka - Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Turska, Grčka i Belgija).

Uspjeli su dogovoriti preliminarni sporazum - no, kada je došlo do pregovora oko vojnih misija, sve je palo u vodu. SSSR je predstavljao maršal Kliment Vorošilov, sovjetski ministar obrane i Staljinov bliski suradnik, no Engleska i Francuska su poslali samo niže časnike u Moskvu - admirala Reginalda Draxa i generala Aiméa Doumenca, od kojih niti jedan nije smio donositi odluke bez odobrenja vlade.

Trenutni kraj

Admiral Reginald Drax i general Aimé Doumenc u Moskvi

"Sovjeti su bili užasnuti s takvim postupkom, te razgovore nisu ni shvatili ozbiljno", kaže Oleg Budnicki. Zapravo, pregovori su počeli zakazivati odmah nakon što je Vorošilov pitao hoće li Poljska i Rumunjska dopustiti ulazak Crvene armije na njihov teritorij, kako bi se borili s Njemačkom. Drax i Doumenc nisu mogli dati odgovor na takvo bitno pitanje, na koje se u konačnici ni Poljska ni Rumunjska ne bi složile. "Staljin je vjerojvao da su te zemlje samo lutke na koncu i da ih Engleska i Francuska mogu natjerati da pristanu na takav scenarij - no, stvari su bile još kompleksnije i dovele su do toga da London i Pariz nisu uspjeli uvjeriti Varšavu da je SSSR bolji od Njemačke", dodaje Budnicki. 

Kliment Vorošilov

Vorošilov je bio kratak. "Sovjetska misija smatra da bez pozitivnog odgovora na ovo pitanje, svi naporu da dođe do vojnog sporazuma su osuđeni na propast", rekao je, pozvavši Draxa i Doumenca da bolje da uživaju u Moskvi. Razgovori koji nisu urodili plodom službeno su završeni 21. kolovoza 1939.

Samo dva dana kasnije, njemački ministar vanjskih poslova, Joachim von Ribbentrop stigao je u Moskvu kako bi potpisao sporazum o nenapadanju (koji je uključivao tajni protokol o "dijeljenju sfera utjecaja" u Poljskoj). Staljin je više preferirao čvrsti dogovor s Hitlerom, nego nastavak besmislenih razgovora s Londonom i Parizom.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće