Kako je njemački veleposlanik u Moskvi pokušao spriječiti Drugi svjetski rat i svrgnuti Führera

Werner von der Schulenburg je suosjećao s Rusima i vjerovao da će sovjetsko-njemački rat biti katastrofalan.

U rujnu 1939. godine grof Friedrich-Werner von der Schulenburg, 63-godišnji njemački diplomat koji je služio kao veleposlanik u Sovjetskom Savezu, nije mogao biti sretniji. Njemačka i SSSR su upravo potpisali dogovor o nenapadanju poznat kao pakt Molotov-Ribbentrop. Schulenburg je čvrsto vjerovao da je mir s Rusijom presudan za dobrobit Njemačke.

Schulenburg (desno) svjedoči potpisivanju sporazuma o nenapadanju 1939. godine. Vjerovao je da sporazum Njemačkoj i Sovjetskom Savezu može donijeti održivi mir.

"Ovo je diplomatsko čudo... Nadam se da niti jedna okolnost neće pokvariti ovu situaciju, koja je sada sasvim u redu. Barem smo mi [diplomati] ispunili svoj zadatak... Nadam se da će iz ovoga izaći nešto dobro!", emotivno je pisao jednom prijatelju nakon potpisivanja pakta.

Nažalost, iz svega toga na kraju nije izašlo ništa dobro. Nacistička Njemačka je 22. lipnja 1941. prekršila sporazum i svom snagom napala SSSR, a svi su Schulenburgovi napori da spriječi takvav ishod bili uzaludni. No zašto je takav čovjek uopće služio pod Hitlerom?

Diplomat starog kova

Schulenburg je Njemačkoj služio više od 40 godina.

Schulenburg bi se vjerojatno složio s nečim što je Josif Staljin rekao tijekom Drugog svjetskog rata: "Hitleri, oni dolaze i odlaze, no njemački će narod ostati.“ Schulenburgova diplomatska služba započela je 1901. godine, mnogo prije nego što su nacisti došli na vlast. On je kao potomak stare plemićke obitelji čitav svoj odrasli život radio kao diplomat sa samo jednim prekidom - da bi se borio u Prvom svjetskom ratu, za što je primio Željezni križ za hrabrost. Vlade su se mijenjale, no Schulenburg je sa svima njima radio profesionalno.

Služio je kao veleposlanik u Iranu od 1922. do 1931., a potom u Rumunjskoj od 1931. do 1934., no pravi je izazov za njega došao kada je 1934. poslan u Moskvu. Iako Schulenburg nije bio rusofil, dijelio je uvjerenje Otta von Bismarka da Njemačka, da bi sačuvala svoju snagu i obilje, mora ostati u miru s Rusijom.

"Pridavao je veliku važnost njemačko-sovjetskim i njemačko-ruskim vezama... Za njega nije postojala alternativa plodnom suživotu dviju velikih zemalja u miru", napisao je Rüdiger von Fritsch, njemački veleposlanik u Moskvi, u članku za Novu Gazetu 2014. No, s obzirom na to da su nacisti od 1933. bili zaduženi za njemačku vanjsku politiku, održavanje dobrih odnosa između Moskve i Berlina pokazalo se izuzetno teškim.

Krize i kompromisi

Werner von der Schulenburg (u sredini) u Moskvi.

"Nitko nije mogao zastupati Njemačku u SSSR-u u tim teškim vremenima tako sofisticirano i s takvim oprezom i dostojanstvom kao Schulenburg", primijetio je Gustav Hilger, njemački diplomat koji je radio u sovjetskom veleposlanstvu tijekom 1930-ih. Schulenburg je davao sve od sebe da smanji napetost između dviju zemalja 1938.-1939., jer su zemlje balansirale na ivici rata.

1938. postigao je dogovor s Maksimom Litvinovim (sovjetskim ministrom vanjskih poslova 1930.-1939.) da se dvije zemlje suzdrže od provokacija u medijima. Također je pomogao produžiti trgovinski ugovor iz 1938. No, kao i svaki diplomat, Schulenburg nije mogao ići dalje od ispunjavanja naredbi svoje vlade, i zato je i pružio takvu podršku paktu o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a.

Hitlerove laži

Adolf Hitler pregledava svoje trupe. Nije imao namjeru održati mir sa SSSR-om.

Zatopljenje odnosa između SSSR-a i nacističke Njemačke bilo je kratkog vijeka. Kad su se 1941. pojavile nove napetosti jer je Moskva retorički podržala Jugoslaviju nakon njezine invazije na Njemačku, proširile su se nove glasine o ratu. Schulenburg se pokušao obratiti izravno Hitleru te mu je napisao notu o tome koliko bi sovjetsko-njemački rat bio opasan.

Hilger je u svojim memoarima napisao sljedeće: "28. travnja 1941., tijekom radnog putovanja u Berlin, Schulenburg se osobno upoznao s Hitlerom. Veleposlanik je vidio svoju notu kako leži na Hitlerovom stolu, no nije mogao reći je li je Hitler pročitao. Ipak, Hitler je, dok su se pozdravljali, nevezano za prethodni razgovor rekao: 'Još jedna stvar, Schulenburg. Neću ići u rat s Rusijom!'"

Spoiler alert: Lagao je. Iako je Schulenburg de jure bio član nacističke stranke, nije bio istinski nacist pa mu Hitler nije vjerovao. Kao što je Joseph Goebbels, njemački ministar propagande i Hitlerov bliski suradnik, kasnije napisao u svom dnevniku: "Naš veleposlanik u Moskvi nije imao pojma da će Njemačka napasti... On je inzistirao na tome da bi najbolja politika bila sprijateljiti se sa Staljinom i učiniti ga saveznikom... Nema sumnje u to da je neinformiranje diplomata o našim stvarnim namjerama najbolja moguća politika."

Sve je izgubljeno

Istočni front Drugog svjetskog rata je otvoren u lipnju 1941., kada su nacisti napali SSSR.

Schulenburg je 22. lipnja 1941. došao u Kremlj da bi obavijestio Vjačeslava Molotova, Litvinovljevog nasljednika na mjestu ministra vanjskih poslova, da je rat počeo - do tog su trenutka njemačke trupe već stupile na sovjetsko tlo bez ikakve objave rata. Sam veleposlanik je upravo primio naredbu iz Berlina te se osjećao apsolutno shrvanim. Dok je razgovarao s Molotovom, "podigao je ruke prema nebu s izrazom nemoći na licu", prisjetio se Hilger.

Schulenburg je morao napustiti Moskvu nakon što je izbio rat. Služio je u Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu od 1941. do 1944., na čelu Komiteta Rusije - radilo se o formalnoj poziciji bez ikakavog političkog utjecaja. Ne iznenađuje da je bio nezadovoljan Hitlerom i njegovom politikom.

Smrt i nasljeđe

Grof von der Schulenburg čeka svoje pogubljenje u kolovozu 1944. godine.

To je nezadovoljstvo dovelo starog diplomata do toga da se pridruži redovima njemačkog antinacističkog otpora. 1944. godine, kad je bilo jasno da je Njemačka gubila rat, nekoliko je visoko pozicioniranih časnika i dužnosnika skovalo zavjeru da izvrše atentat na Hitlera. Schulenburgovo sudjelovanje u zavjeri nije bilo veliko, no mogao je odigrati važnu ulogu da je atentat uspio - nekoliko ga je izvora navelo kao mogućeg ministra vanjskih poslova. Pokušaj atentata ipak nije bio uspješan i Schulenburg je, kao i mnogi drugi urotnici, pogubljen.

Iako je Schulenburgova karijera naglo prekinuta, njegova su mudrost i principi naišli na hvalu u postnacističkoj Njemačkoj. Kao što piše veleposlanik Fritsch: "Ako posjetite njemačko veleposlanstvo u Moskvi, srest ćete veleposlanika Schulenburga: njegov spomenik stoji u kancelariji, a njegov portret visi u rezidenciji veleposlanika, pored portreta njegovog velikog prethodnika Otta von Bismarka... Ličnost Schulenburga i njegovi principi služe kao svjedočanstvo: On zaslužuje takvo sjećanje."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće