Skinut pečat državne tajne s dokumenata o paktu Molotov-Ribbentrop

Potpisivanje pakta Molotov-Ribbentrop. Sporazum o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a potpisan u Moskvi 23. kolovoza 1939., par dana prije početka Drugog svjetskog rata. Nacistički ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop, sovjetski komesar za vanjske poslove Vjačeslav Molotov i Staljin.

Global Look Press
Povodom 80. godišnjice potpisivanja Pakta o nenapadanju između Njemačke i Sovjetskog Saveza skinut je pečat državne tajne s dokumenata vezanih za ovaj povijesni događaj.

Na stranici Ministarstva obrane Rusije otvorena je nova multimedijalna rubrika "Trošni mir na pragu rata", u okviru koje su objavljeni jedinstveni dokumenti iz fondova Središnjeg arhiva ministarstva koji dosad nisu bili dostupni javnosti. Objavljeni materijal otkriva nove detalje vezane za svjetsku vojnu politiku uoči rata. Ljubitelji povijesti u sklopu ovog projekta mogu se upoznati sa šifriranim telegramima koje je rukovodstvu zemlje iz različitih gradova zapadne Ukrajine uputio načelnik glavne političke uprave Crvene armije Lav Mehlis. On priopćava da ukrajinsko stanovništvo dočekuje sovjetsku vojsku "s iskrenim entuzijazmom" i da mještani razoružavaju pojedine jedinice poljske vojske.

U dokumentima piše: "Cvijećem se dočekuju čak i isturene jedinice koje se probijaju uz borbu. Mnogi plaču od radosti. Stanovništvo dočekuje naše jedinice kao osloboditelje od poljskih gospodara i moli da ne puštamo Nijemce..."

Među objavljenim povijesnim dokumentima posebno treba istaknuti službenu bilješku koju je 24. ožujka 1938. godine načelnik Glavnog stožera Radničko-seljačke Crvene armije (RKKA) uputio narodnom komesaru SSSR-a za obranu. O tome koliko je dokument bio važan i povjerljiv govori i činjenica da načelnik Glavnog stožera Crvene armije, zapovjednik armije prvog ranga Boris Šapošnjikov, nije diktirao pismo tjnici, odnosno daktilografkinji, nego je samostalno napisao trideset i jednu stranicu izvještaja. U dokumentu je procijenjena vojna opasnost koju mogu predstavljati različite države, bilo samostalno, bilo u sklopu vojnih saveza i blokova.

Prema ocjeni sovjetskih vojnih stručnjaka, u tom razdoblju najvjerojatniju vojnu opasnost po SSSR nije predstavljao samo savez Njemačke i Italije, nego i Poljska, koja je bila "u orbiti" nacističkog bloka. Iz dokumenata slijedi da su ujedinjene snage Njemačke i Poljske uoči rata imale preko 160 pješadijskih divizija, preko 7000 tenkova i 4500 aviona. Radi usporedbe, narodni komesar za obranu SSSR-a Kliment Vorošilov je u pregovorima s engleskom i francuskom vojnom delegacijom u svibnju 1939. godine priopćio da Moskva može osigurati 136 divizija i 5000 aviona.

U Ministarstvu obrane RF se naglašava da je ovaj dokument pripremljen u teškom povijesnom trenutku. U ožujku 1938. godine, samo nekoliko dana prije potpisivanja pakta, Njemačka je anektirala Austriju. Pretpostavke vojnog vrha Crvene armije da se Njemačka i Poljska zbližavaju vrlo jasno su potvrđene u jesen iste godine tijekom "minhenske drame". Poljska je sudjelovala u podjeli Čehoslovačke, pripojivši Tešinsku oblast, i složila se s teritorijalnim pretenzijama Njemačke.

Pozicija Velike Britanije i Francuske u predratnom razdoblju se u sovjetskim dokumentima karakterizira kao kolebljiva. Takav pristup je, po mišljenju vojnog vrha Crvene armije, omogućavao europskim zemljama da postignu dogovor s nacistima ukoliko ovi zarate protiv SSSR-a i da još veću vojnu silu usmjere protiv Sovjetskog Saveza.

Prema tome, prioritet sovjetske vojne politike 1938.-1939. svakako je bilo sklapanje antinacističkog vojnog saveza s Velikom Britanijom i Francuskom kako bi se očuvala ravnoteža snaga u Europi i kako se ne bi dopustilo formiranje agresorskog bloka na granici Sovjetskog Saveza. Sve do kolovoza 1939. godine SSSR je u više navrata oštro kritizirao agresiju Njemačke u Europi, predlagao stvaranje široke međunarodne koalicije koja bi se suprotstavila ovoj opasnosti i nudio neposrednu vojnu pomoć zemlji u koju su nacisti slali svoje trupe.

Tek kada su trostrani sovjetsko-francusko-britanski pregovori u kolovozu 1939. dospjeli u slijepu licu, jer Engleska i Francuska nisu željele sklopiti djelotvoran ugovor o kolektivnom suprotstavljanju agresiji, postalo je očito da je sovjetska strana prisiljena pristati na sklapanje pakta o nenapadanju.

"Objavljivanjem tajnih dokumenata iz fondova Središnjeg arhiva Ministarstva obrane Rusije nastavlja se djelovanje ovog ministarstva u pravcu zaštite i očuvanja povijesne istine, suprotstavljanja krivotvorenju povijesti i pokušajima preispitivanja rezultata Drugog svjetskog rata", istaknuto je u ministarstvu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće