Što je Sovjetski Savez stranim turistima dozvoljavao da vide?

Engleski turisti ispred novog hotela "Inturist" u Ulici Gorkog.

A. Kovtun/TASS
Kako su stranci mogli dospjeti iza "željezne zavjese" i koliko je koštala povratna karta u socijalizam?

Premda je Sovjetski Savez bio prilično zatvorena zemlja, to ne znači da nitko u njega nije dolazio. Za strance je takvo putovanje bilo prilično skupa avantura, ali zato su mogli doživjeti nešto zaista nezaboravno.

To nije samo putovanje, već put u novi svijet

Već tijekom prvih godina nakon nastanka sovjetske države, njezino rukovodstvo je počelo razmišljati o tome kako privući strane turiste, jer su devize bile prijeko potrebne domaćoj ekonomiji. 1929. godine je osnovano državno dioničko društvo "Inturist", koje je zapravo imalo monopol na prodaju turističkih aranžmana u SSSR-u. Jedan od slogana ove agencije glasio je ovako: "To nije samo putovanje, to je put u novi svijet". I turisti su počeli dolaziti.

Među prvima su to bile javne ličnosti, pisci, slikari: SSSR je 1927. godine posjetio Theodore Dreiser, 1932. Bernard Shaw, 1935. francuski književnik Romain Rolland, dobitnik Nobelove nagrade.

Plakat

"Inturist" 30-ih godina otvara urede u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, SAD-u. Do Velikog domovinskog rata Sovjetski Savez je posjetilo oko 129 tisuća stranih turista. Gostima su bile ponuđene različite rute diljem zemlje, od prijestolnice do Dalekog istoka. Goste su pokušavali privući ovakvim plakatima, koje su izrađivali najbolji sovjetski ilustratori.

Plakat

Osim Moskve i Lenjingrada, na plakatima su prikazivani pejzaži Krima, krstarenje po Volgi i obilazak zemlje kolima.

Turisti su ponovno počeli dolaziti tek poslije rata, 50-ih godina, kada je objavljeno "otapanje" i kada je Nikita Hruščov počeo putovati po svijetu, a Sovjetski Savez održavati međunarodne manifestacije kao što je festival mladih i studenata. U SSSR-u je u razdoblju od 1956. do 1985. godine boravilo preko 70 milijuna turista iz 162 zemlje.

Američki turisti na Crvenom trgu.

Međutim, sovjetskom rukovodstvu nije padalo na pamet dozvoliti strancima da sami švrljaju po zemlji. Mogli su razgledati Sovjetski Savez samo u pratnji vodiča-prevoditelja iz "Inturista", dok osobni planovi nikoga nisu zanimali. A turistima su pokazivana isključivo postignuća sovjetske privrede i ideološki provjereni način života.

Turisti iz Austrije na Manježnom trgu u Moskvi.

Pisac znanstvene fantastike Robert Heinlein je 1959.-1960. sa suprugom Virginijom posjetio SSSR s grupom "Inturista". Poslije toga je zapisao da vodiči sve kontroliraju, da je tečaj dolara čist lopovluk (4 rublja za dolar) i da ne treba očekivati uslugu kakva postoji u SAD-u.

Odjel za prodaju suvenira u hotelu

"Nikako vam ne mogu preporučiti deluxe klasu, jer je čak i ono najbolje u Rusiji nevjerojatno loše po našim standardima: kupaonica bez kade, čak i čitavi hoteli bez kade, nedostatak tople vode, ekscentrični, da ne upotrijebim oštriju riječ, toaleti, loša jela, prljavo posuđe, čekanje koje vas izluđuje", piše on u članku pod nazivom "Unutar Inturista".

Kako bi se pripremila za putovanje, njegova žena je čak učila ruski, ali to je bilo potpuno beskorisno, jer su oni bili "zarobljenici Inturista te su vidjeli i čuli samo ono što su im dozvolili". Pisac je izračunao da je putovanje običnog Amerikanca u socijalizam koštalo 4500 dolara za mjesec dana, što je bio ogroman novac.

Turisti iz Francuske kušaju ruski sladoled.

Vodič je morao biti politički pismen

Dobar odabir kadrova za rad u "Inturistu" nije bio lak zadatak. Vodiči su morali ne samo imati visoko filološko obrazovanje i govoriti nekoliko jezika, već je trebalo znati i o čemu ne treba govoriti, kao i znati dobro prikazati postignuća sovjetskog državnog uređenja.

Japanski turisti za vrijeme putovanja na Bajkalsko jezero.

Žena koja je kao vodič Inturista radila 70-ih i 80-ih godina anonimno je za ruske medije rekla da se događalo da su mladi iz inozemstva prodavali stvari iz kapitalističkih zemalja sovjetskim građanima, ali zatim nisu znali što da rade s rubljima. "Jednom se prilikom, tijekom putovanja Transsibirskom magistralom, skupina učenika iz SAD-a u vlaku upoznala s vojnicima i zamijenila s njima odjeću. Onda je jadni časnik morao po vlaku tražiti prevoditelja kako bi stvari vratio natrag, a zatim je svoje vojnike zaključao u kupe da ne bi razgovarali s turistima."

Strani turisti tijekom obilaska muzeja drvene arhitekture na otoku Kiži.

Gdje su vodili turiste?

Putovanje je u pravilu počinjalo u Moskvi ili Lenjingradu, gdje su se nalazili najveći aerodromi. Dalje je sve ovisilo o aranžmanu.

Japanski turisti ispred krstarice

Ljeti su bili popularni obilasci ljetovališta na Crnom moru. Prema podacima agencije TASS, 1968. godine broj turista koji su se odmarali na Krimu bio je oko 4 milijuna, od čega su 30,6 tisuća bili stranci iz 40 zemalja. Među njima je najviše bilo građana iz Zapadne Njemačke - 8,2 tisuća, Istočne Njemačke - 4,4 tisuća, Čehoslovačke - 3,5 tisuća, Italije - 3,1 tisuća, SAD-a - 2,8 tisuća turista. Dvije trećine njih doputovalo je brodom.

Turisti iz Istočne Njemačke na ekskurziji u Dvorcu-muzeju u gradu Alupki (spomenik s početka XIX. stoljeća).

Ako je putovanje bilo u svibnju ili studenom, turiste su obavezno vodili na ulične mitinge.

Strani turisti za vrijeme prazničnog mitinga na Crvenom trgu. Dan međunarodne solidarnosti radnog naroda. 1. svibnja 1970.

Mladi kao čuvari ideologije

Posebna vrsta turizma bio je rad sa studentima i radnom mladeži iz inozemstva, posebno iz zemalja socijalističkog bloka (Istočna Njemačka, Čehoslovačka, Jugoslavija, Kuba). 1959. godine u Gurzufu na Krimu je otvoren međunarodni kamp "Sputnik", gdje su ljeto mogli provesti strani i sovjetski građani u dobi od 18 do 35 godina. Do kraja 70-ih u kampu je boravilo 180 tisuća turista, od kojih je 70 tisuća bilo iz inozemstva.

Ukrajinska SSR. Momci i djevojke iz njemačkog grada Leipziga na Međunarodnom kampu za mlade

Za goste je organiziran ogroman broj zanimljivih manifestacija, od susreta sa sovjetskim sportašima do diskusija na globalne teme poput razoružanja. U kampovima su se održavali nacionalni dani i obavezno su organizirane "logorske vatre mira". Naglasak je bio upravo na prijateljstvu između naroda. Naravno, tu su bile i ekskurzije, izleti, sportska natjecanja.

Izaslanstvo mladih s Kube (lijevo) na odmoru u Međunarodnom kampu

Naravno, tu su dolazili samo "ideološki pouzdani" sovjetski studenti i udarnici. Međutim, rukovodstvo kampa je isticalo da su ljudi u kampu i tako "pokazivali apolitičnost, želju za neformalnom komunikacijom sa strancima, uživanje u plažama i zabavi".

Jedna od zabava za mlade: skijanje na vodi. Međunarodni kamp za mlade

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće