Kako je Staljin stvorio sovjetsku kinematografiju po uzoru na Hollywood

Getty Images
On je među prvima shvatio snagu filma kao sredstva propagande. Film je, međutim, bio i "meka sila" i način da se uspostave trgovinski odnosi s Amerikom.

Iako je još Lenjin govorio da je film najvažnija umjetnost, u praksi je kinematografiju u Sovjetskom Savezu u punom smislu riječi pokrenuo zapravo Staljin. On je volio i cijenio film, pozivao partijsku vrhušku na zatvorene projekcije, i silno je želio da sovjetski film po tempu razvoja nimalo ne zaostaje za sovjetskom industrijom koja je krupnim koracima grabila naprijed.

"Staljin je preuzeo ulogu superproducenta", piše Solomon Volkov u upravo objavljenoj knjizi "Moskva/Modern" ("AST/Redakcija Jeleni Šubinoj"). Vođa je osobno postavljao i smjenjivao rukovoditelje u sektoru kinematografije, pomno pratio nastanak "važnih" filmova, čitao scenarije i gledao sve filmove odreda. Čak se u Sovjetskom Savezu pojavila i prva u svijetu visoka škola filma.

Staljin je velike nade polagao u redatelja Sergeja Ejzenštejna, jednog od glavnih predavača u filmskoj školi. U tom je trenutku on bio na vrhuncu slave. Kako je i sam govorio, poslije prikazivanja "Oklopnjače Potemkin" 1925. godine, "preko noći je postao slavan".

Sergej Ejzenštejn

Vrlo važno je bilo da se razvije zvučni film. S junacima na platnu koji govore kinematografija je postajala daleko moćnija. A Ejzenštejn je radio upravo na tome, i Staljin ga je poslao u Ameriku da se upozna sa zvučnim filmom. Dopustio je da s umjetnikom krenu i njegovi suradnici, snimatelj Eduard Tisse i scenarist i pomoćnik redatelja Grigorij Aleksandrov.

Osvajanje Hollywooda

Redatelji su uspjeli potpisati ugovor s kompanijom "Paramount". Od njih se očekivalo da ponude scenarij prema kojem bi tvrtka, ako zadovolji kriterije, snimila film. Međutim, Amerikanci niti jedan predložak nisu ocijenili kao potencijalno komercijalno uspješan.

Ejzenštejnova sujeta je bila povrijeđena. Bio je odlučan da se ne vraća iz Amerike bez snimljenog filma, pa se povezao sa slavnim meksičkim umjetnikom i komunistom Diegom Riverom, s kojim je namjeravao snimiti grandiozan film o meksičkoj revoluciji.

Međutim, rad na filmu se odužio, a Moskva je, po pisanju Volkova, počela slati upozoravajuće signale. Sumnjičavi Staljin je sumnjao da se Ejzenštejn ne planira vraćati, a tako poznatog redatelja nikako nije želio izgubiti.

Život je postao radosniji

Ejzenštejnova ekipa je bila prisiljena vratiti se, redatelj je pao u nemilost, i pored toga konstantno nervirao svojim teškim karakterom Borisa Šumackog, Staljinovog partijskog druga kojeg je ovaj postavio na čelo kinematografske industrije.

Staljin je želio ustanoviti proizvodnju filmskih komedija s mnogo glazbe i pjesme, u kojima bi se slavio život sovjetskog čovjeka i postignuća petoljetke, diktatorovog čeda i ponosa, prvog kompleksnog plana industrijalizacije zemlje. Ejzenštejn je bio miljama daleko od hvaljenih žanrova.

Sergej Ejzenštejn kod Diega Rivere i Fride Kahlo

U tom je trenutku Šumacki odlučio smijeniti oholog genija i u prvi plan staviti njegovog pomoćnika Grigorija Aleksandrova, koji je dugo bio u njegovoj sjeni. Kako je kasnije Aleksandrov svjedočio o sastanku upriličenom sa Staljinom, vođa je rekao da narod voli vedru i optimističnu umjetnost, a redatelji to ne žele uvažiti. "Nažalost, naša umjetnost se iz nekih razloga ustručava biti radosna i smiješna. Zaostaje za životom, a to nije pošteno", ukazivao je on.

"Poznati Staljinov slogan 'Život je postao bolji, život je postao radosniji' još uvijek nije bio proklamiran, no vođa se spremao to učiniti", piše Solomon Volkov.

Grigorij Aleksandrov

Tijekom boravka u Hollywoodu Aleksandrov se nagledao mjuzikala i komedija, iz kojih je pokupio čitav arsenal vještina koje je kasnije primjenjivao i obilato koristio u čitavoj karijeri.

Prva sovjetska jazz komedija

Solomon Volkov smatra da je zahtjev za snimanje komedija ispunjenih životnim optimizmom imao veze s predsjedničkom kandidaturom Theodorea Roosevelta na američkim izborima 1932. godine. U njegovom okruženju nalazili su se ljudi koji su smatrali da bi bilo dobro uspostaviti diplomatske odnose s boljševicima. Staljin je to saznao od svojih špijuna i mnogo polagao na povoljnu klimu, naročito na uspostavljanje trgovinskih odnosa u budućnosti, koje bi Sovjetskom Savezu pomoglo u industrijskom rastu.

"A što je je u Americi moglo izazvati veće simpatije i razumijevanje od sovjetske 'jazz komedije' napravljene po uzoru na Hollywood", piše Volkov.

Molotov, Staljin i Vorošilov

Tako se 1934. godine u sovjetskim kinima počeo prikazivati film "Radosni ljudi", koji govori o tome kako radnička klasa u SSSR-u dobro živi. Pjesme iz tog filma godinama su potom bile popularne u cijeloj zemlji. Kompozicija "Da živimo i gradimo pomaže nam pjesma" u interpretaciji Leonida Utjosova bila je veliki hit narednih pola stoljeća.

Film se počeo prikazivati i u kinima u Sjedinjenim Državama i to pod nazivom "Moskva se smije". O filmu se pohvalno izrazio osobno Charlie Chaplin s kojim se ruski režiser vidio u Americi. "Aleksandrov je Americi otkrio novu Rusiju. Dosad su Amerikanci znali samo za Rusiju Dostojevskog, a sada su vidjeli velike pomake u psihologiji ljudi. Ljudi se veselo smiju. To je velika pobjeda. To je daleko bolja agitacija od pucanja i govora."

A diplomatski su odnosi između SSSR-a i SAD-a uspostavljeni već 1933., odmah poslije dolaska Theodorea Roosevelta na mjesto predsjednika Amerike.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće