Franc Rubo, "Živi most", 1892.
commons.wikimedia.orgPerzijski šah Fet Ali se nikako nije mirio sa zaključenjem Kurekčajskog mira, po kojem je Karabaško carstvo pripalo Rusiji. Dogovor je potpisan 14. svibnja 1805. godine. Šah je odlučio vratiti teritorij carstva, koristeći se situacijom rata koji je Rusija vodila protiv Francuske gdje su se nalazile glavne ruske snage.
Perzijska vojska brojila je oko 40 tisuća ljudi pod zapovjedništvom prijestolonasljednika princa Abas Mirze forsirala je rijeku Araks. Granicu je branio 17. jegerski puk bojnika Lisanjeviča. On se nije mogao suprotstaviti tako ogromnoj sili protivnika. Puk je odstupio u Šušu. Tada glavni zapovjednik ruskim snagama na Kavkazu, knez Cicijanov donosi odluku da pošalje u susret neprijatelju odred pukovnika Pavla Karjagina.
3. srpnja 1805. godine 493 vojnika i časnika s dva topa su krenula ka mjestu Šuše. 6. srpnja došli su ispred Šuše i naletjeli na veliki odred serdara Pir Kuli hana. Ruski odred staje u četverokutnu formaciju i odbija napad protivnika.
Karjagin je poslao poruku Lisanjeviču da mu krene u pomoć, ali Lisanjevič nije mogao ispuniti taj zahjtev. U 18 sati Perzijci su počeli s napadom na logor koji je trajao do noći. U zoru su opet nastavili s napadom. Nekoliko puta su predložili Karjaginu da se preda. Karjagin je svaki put odgovarao odrično, ali zalihe streljiva i dvopeka su bile sve manje. Karjagin se odlučio na nevjerojatan potez: da se probije kroz položaje Perzijanaca do tvrđave Muhrat koju nitko nije kontrolirao.
Marš je počeo 7. srpnja u 22 sata. Glavni problem je bio kako prebaciti dva topa do tvrđave kada je teren strm, a uz to pun rupa. Po jednoj verziji vojnici su stvorili živi most svojim tijelima i uspjeli prebaciti jedan top. Po drugoj verziji vojnici su od svojih pušaka formirali most, a puške su podupirali rukama. Jedan top je prošao preko dok su drugi izgubili pri čemu je poginuo vojnik Gavrila Sidorov. Slikar Franc Rubo naslikao je djelo "Živi most", prihvaćajući prvu verziju kao istinitu. Perzijanci su poslali konjički odred da zauzme tvrđavu prije Rusa, ali Rusi su uspjeli odbiti ovaj napad. Preostali odred Karjagina uspio je ući u tvrđavu i tamo se utvrditi.
Pošto je knez Cicijanov dobio izvještaj od Karjagina, odmah je okupio odred od dvije tisuće ljudi, deset topova i poslao ih u pomoć Karjaginu. Kada je Karjagin saznao da je odred Cicijanova došao u blizinu tvrđave, probio se noću s svojim preostalim odredom i sreo se s pomoćnom vojskom u selu Mardakerete. Za taj podvig Pavel Karjagin bio je nagrađen zlatnom sabljom s natpisom "za hrabrost". Svi časnici i vojnici dobili su nagrade i dodatnu plaću, a vojniku Gavrili Sidorovu koji je poginuo pod težinom topa postavili su bistu u stožeru puka.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu