Operacija "Veliki valcer": Kako su njemački vojnici marširali Moskvom u Drugom svjetskom ratu

U ljeto 1944. godine Crvena armija je nanijela Nijemcima najstrašniji poraz u njihovoj povijesti. Trupe Wehrmachta i SS divizije su tokom ofanzive u Bjelorusiji, poznate kao operacija "Bagration", izgubile oko pola milijuna ljudi, a grupa vojski "Centar" je praktički prestala postojati.

Toliki uspjeh je vrijedilo proslaviti. Operacija "Bagration" još nije bila okončana, ali je Moskva ipak odlučila organizirati svečanu paradu i to takvu u kojoj neće sudjelovati pobjednici, nego zarobljeni njemački vojnici.

Odlučeno je da se operacija transporta ratnih zarobljenika u Moskvu i organiziranja parade nazove "Veliki valcer" po američkom mjuziklu snimljenom 1938. godine, inače vrlo omiljenom u Sovjetskom Savezu. Cilj parade nije bio samo da ohrabri građane SSSR-a, nego i da pokaže saveznicima (i cijelom svijetu) razmjere uspjeha koji je postigla Crvena armija.

Odabrano je 57 000 najzdravijih njemačkih zarobljenika koji su mogli izdržati marš od nekoliko kilometara. Rusi su ih dobro nahranili, ali im nisu dali da se okupaju kako bi Nijemci pred Moskovljanima izgledali što jadnije i odrpanije.

U Moskvu su od 14. srpnja počeli pristizati ešaloni ratnih zarobljenika. Odlučeno je da se Nijemci razmjeste na stadionu "Dinamo" i na gradskom hipodromu. Bila je to tajna operacija. Mnogi vojni i partijski dužnosnici nisu znali za nju.

Moskovljanima je parada najavljena 17. srpnja preko radija. Ubrzo zatim se okupljenom narodu ukazao neobičan prizor: Nijemci su prolazili u velikim kolonama od po 600 ljudi, u jednom redu po 20 zarobljenika.

Na čelu ogromne povorke je pješačilo 19 generala i 6 pukovnika, svi u uniformama s ordenjem. Iza njih je bilo preko tisuću časnika, a zatim masa običnih pješadijaca. Ovi posljednji nisu imali paradne uniforme, nego je svatko bio u onome u čemu je zarobljen.

Činilo se da cijelu tu masu zarobljenika čuva nekolicina sovjetskih vojnika i konjanika s isukanim sabljama. Međutim, operaciju "Veliki valcer" su osiguravali deseci tisuća crvenoarmejaca i oko 12 000 agenata Narodnog komesarijata unutarnjih poslova (NKVD).

Moskovljani su u potpunoj tišini promatrali "Paradu pobijeđenih". Tu i tamo bi netko prokleo Nijemce, a svi pokušaji da se kolona kamenuje blagovremeno su spriječeni.

Osjećaji njemačkih zarobljenika bili su različiti. Jedni su s neskrivenom mržnjom "strijeljali" očima Moskovljane, dok su drugi s neskrivenim interesom razgledali Moskvu. Većina je bila ravnodušna. "Zapitao sam se je li je to za mene bilo poniženje. Mislim da nije. U ratu se događaju i puno gore stvari. Mi smo navikli izvršavati naredbe. Tako smo i tada samo izvršavali naredbe onih koji su nas vodili", napisao je kasnije Berhard Braun.

Na kraju parade su se kretala vozila za pranje ulica. Oprane su sve ulice kuda su prošli nijemački vojnici, i tako je Moskva simbolično očišćena od "prljavštine".

Prema pojedinim izvorima, Njemačka je bila ljuta zbog ponižavanja njenih vojnika u Moskvi, pa je brže-bolje organizirala svoju paradu ratnih zarobljenika u Parizu, provodeći ulicama grada zarobljene američke i britanske vojnike. "Parada" u Parizu se ipak nije mogla mjeriti s moskovskom. Bio je to slab pokušaj demonstracije moći Trećeg Reicha. U to vrijeme su se saveznici već pripremali oslobađanje glavnog grada Francuske.