Automobil ZIS-101.
Wikipedia.orgU ljeto 1944. godine se načelnik Glavnog sigurnosnog ureda Reicha Ernst Kaltenbrunner obratio jedinici za specijalne operacije Luftwaffe KG 200. Ova jedinica se specijalizirala za letove na velikim udaljenostima i slanje špijuna, a bila je zadužena i za zrakoplove ukradene od saveznika.
Kaltenbrunner je postavio ovakav zadatak: njemački agenti se trebaju uspješno spustiti padobranom na svega stotinjak kilometara od Moskve, tj. duboko u pozadinu ruskih trupa.
Koncentracijski logor Mauthausen. Himmler, Kaltenbrunner i Ziereis.
Deutsches Bundesarchiv/WikipediaU noći između 4. i 5. rujna 1944. godine teretni zrakoplov Arado Ar 232B poletio je s jednog aerodroma na teritoriju suvremene Latvije i ubrzo nestao u magli. Odredište mu se nalazilo negdje između Smolenska i Moskve.
U zrakoplovu su bila dva sovjetska putnika: bivši časnik Crvene armije Tavrin i njegova žena Lidija. Oni su stupili u brak neposredno prije početka misije koja ih je odvela u srce Rusije.
Petar Ivanovič Tavrin (pravo prezime mu je bilo Šilo) dospio je u vojsku SSSR-a zahvaljujući krivotvorenim dokumentima, ali se uplašio da će biti raskrinkan pa je dezertirao u svibnju 1942. godine.
Vrbovan je u logoru za zarobljenike, nakon čega je prebačen u Berlin gdje je predstavljen Heinzu Gräfeu, jednom od ideologa operacije "Cepelin".
Tako se zvao ambiciozni plan za ubojstvo Josifa Staljina, čovjeka koji je bio velika prepreka Trećem Reichu na putu ka pobjedi. Sovjetski kolaboracionist je prošao obuku u Pskovu, a kasnije i u Rigi pod rukovodstvom legendarnog stručnjaka za specijalne operacije Otta Skorzenyja.
Obersturmbannführer Otto Skorzeny.
Deutsches Bundesarchiv/WikipediaPrema knjizi "KG 200: The True Story" (autor je Peter Wilhelm Stahl), Tavrin i njegova žena Lidija Šilova (čiji je zadatak bio uspostavljanje i održavanje radioveze s Njemačkom) su trebali iskočiti padobranom na teritorij SSSR-a, stići do Moskve i tamo uspostaviti kontakt s ilegalnom sovjetskom oporbom.
Bilo je planirano da Tavrin s dvojicom tajnih suradnika dospije u Kremlj za vrijeme jednog prijema koristeći krivotvorene dokumente i da Staljina, čim se nađe u njegovoj blizini, ubije otrovanim mecima. Smrt sovjetskog vođe bila bi signal njemačkim trupama da izvrše desant u blizini Moskve i brzo zauzmu Kremlj koristeći faktor iznenađenja.
Josif Staljin i Nikita Hruščov, siječanj 1936.
WikipediaPostojao je i rezervni plan za Staljinovo ubojstvo dizanjem u zrak njegovog automobila na putu za Kremlj. To bi se ostvarilo ispaljivanjem malog projektila s eksplozivnim punjenjem napravljenog specijalno za tu priliku.
Bilo je zamišljeno da Tavrin i njegova supruga Lidija imaju na raspolaganju motocikl i oružje potrebno za izvođenje rezervnog plana. Čitava misija je jako nalikovala na samoubojstvo, ali su bračni plan uvjerili da im je u Moskvi pripremljeno tajno sklonište gdje će se moći sakriti nakon izvršenja zadatka, a zatim odatle pobjeći čim se za to pruži mogućnost.
Ubrzo je njemačko rukovodstvo odustalo od iskakanja agenata s padobranom. Umjesto toga je odlučeno da zrakoplov sleti 100 km od glavnog grada SSSR-a.
Skupina njemačkih padobranaca je pristigla na mjesto gdje je planirano slijetanje njemačkog zrakoplova. Cilj je bio da oni potvrde Berlinu da je sve spremno za slijetanje. Oni su to i učinili.
Međutim, ni njemačka obavještajna služba, ni Tavrin i njegova žena nisu znali da su tu grupu padobranaca zarobile sovjetske trupe i da je signal Berlinu poslan pod njihovom kontrolom.
Teretni zrakoplov Arado Ar 232 B.
WikipediaKada je zrakoplov Arado 232 B već ušao u zračni prostor koji je kontrolirala sovjetska vojska, pogođen je iz protuzračnog oružja.
Pilot se odlučio prizemljiti na drugom mjestu, blizu Karmanova, istočno od Smolenska. Međutim, prilikom slijetanja se krilo zakačilo za drvo, motor je otpao i zrakoplov se zapalio.
Jedva se prizemljivši, članovi posade su se pješice uputili u pravcu njemačkih trupa. Piloti su u rukama imali karte terena i hranu u konzervama, ali nisu govorili ruski i nosili su njemačku uniformu. Gotovo svi su zarobljeni.
Tavrin i Šilova su sjeli na motocikl koji je bio u teretnom odjeljku zrakoplova i krenuli put Moskve s 428 000 rubalja u džepu, pečatima od kaučuka i bianco dokumentima, koji su im teoretski mogli omogućiti da uđu u Kremlj i stignu do Staljina.
Njemački agenti su putovali noću. Činilo se da sve protječe bez problema. Patrola na putu ih nije zaustavila. Oboje su, naravno, govorili ruski, a po odličjima se vidjelo da su vojne osobe visokog ranga. Pored toga, svi dokumenti su izgledali kao da su pravi.
Odala ih je sitnica: jedan stražar je obratio pažnju na to da motocikl i putnici nisu pokisli, iako je prije toga padala jaka kiša.
Oni su za vrijeme kiše bili još u zrakoplovu, tako da nisu pokisli. Stražar je dao znak za uzbunu, poslije čega su njemački agenti uhićeni.
Petar Ivanovič Tavrin (desno).
WikipediaMladi kapetan Grigorij Fjodorovič Grigorenko, koji je radio u Trećem odjelu Glavne uprave kontraobavještajne službe "Smerš", dobio je naređenje da iskoristi uhićene agente protiv Njemačke. Tavrin je pristao surađivati nadajući se da će tako spasiti svoj život, i putem radioveze je priopćio Berlinu da je uspješno stigao u Moskvu.
Nijemci su se "upecali" i tako je počela operacija "Tuman" ( "Magla"). Plan je bio da se u Moskvi pronađu njemački špijuni s kojima je Tavrin trebao stupiti u kontakt i koji bi mu pomogli da izvrši zadatak i ubije Staljina. Operacija "Tuman" je izvedena prije nego što je završen rat.
Nakon operacije Tavrin više nije bio potreban sovjetskoj obavještajnoj službi, pa je osuđen na smrt i strijeljan 28. ožujka 1952. godine. Njegova žena Lidija Šilova strijeljana je 2. travnja.
Staljin je umro prirodnom smrću 5. ožujka 1953. godine.
Hitler's Intelligence Chief: Walter Schellenberg
Reinhard Doerries
The Brandenburger Commandos: Germany's Elite Warrior Spies in World War II
Franz Kurowski
The Third Reich's Intelligence Services
Katrin Paehler
Operaciones secretas de la Segunda Guerra Mundial
Jesús Hernández Martínez
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
