U proljeće 1942. godine tenk T-34 je poslan u SAD da ga američki stručnjaci testiraju i ispitaju na aberdeenskom poligonu u Marylandu. Amerikanci su željeli saznati koje bi dobre strane sovjetskog tenka mogli iskoristiti u vlastitoj vojnoj industriji. S druge strane, grupa sovjetskih stručnjaka prisutnih na poligonu željela je čuti argumentiranu kritiku svojih američkih saveznika koja bi mogla biti od koristi sovjetskim inženjerima.
Amerikanci su u cjelini pozitivno ocijenili T-34 - najbolji tenk srednje veličine na početku Drugog svjetskog rata. Nedostaci koje su američki stručnjaci primijetili nisu imali posebnog značaja za sovjetske inženjere jer su oni već znali za te nedostatke i radili na usavršavanju svog najboljeg tenka.
Što su Amerikanci pohvalili?
Amerikanci su visoko ocijenili glavni top tenka T-34 kalibra 76 mm s oznakom F-34 kao pouzdan i zgodan za rukovanje, ali su stavili primjedbu na početnu brzinu ispaljenog projektila.
Američkim stručnjacima se svidio oblik tenka, kao i njegova mogućnost da se kreće po dosta nepristupačnom terenu.
Svidjele su im se i čelične gusjenice tenka T-34, pa su odlučili iste takve praviti i za svoje tenkove. U to vrijeme su njihovi tenkovi M3 Lee i M4 Sherman imali gumene gusjenice.
Dizelski motor tenka T-34 okarakteriziran je kao lak i izvanredan. Amerikanci su imali priliku vidjeti koliko je učinkovito korištenje takvih motora u tenkovima. Sjedinjene Države su, međutim, sve dizelske motore koristile u ratnoj mornarici tako da nije bilo dovoljno mogućnosti za korištenje takvih motora i u tenkovima.
Naviše su pohvaljene nišanske sprave. Za njih je jednostavno rečeno da su "najbolje na svijetu" i priznato je da nemaju premca.
Što su pokudili?
Pored pozitivnih komentara, Amerikanci su napravili i podugačak spisak primjedbi.
Bili su šokirani kada su vidjeli da T-34 koristi zastarjeli mjenjač s četiri brzine koji u Americi u tom trenutku već skoro 20 godina nije bio u upotrebi. Nisu, međutim, znali da Sovjetski Savez već punom parom razvija novi mjenjač s 5 brzina za tenk T-34. Prvi primjerci ovog tenka s novim mjenjačima testirani su u ljeto i jesen 1942. godine, premda je njihova serijska proizvodnja pokrenuta tek 1943.
A kritizirali su i filter za zrak "Pomon", ne znajući da je već u pripremi bio novi, poboljšani i daleko učinkovitiji filter "Ciklon".
Amerikanci su bili vrlo skeptični i u pogledu malih gabarita kupole tenka i nisu mogli shvatiti kako se unutra može smjestiti dvočlana muška posada, posebno u zimskoj uniformi. Sovjeti su znali za taj problem tako da su 1942. godine u eksperimentalnom modelu T-43, koji je trebao zamijeniti T-34, napravili daleko veću i prostraniju kupolu. Doduše, od modela T-43 se odustalo, ali su mnoga njegova tehnička rješenja realizirana u modelu T-34-85, u čiju kupolu su već mogla stati čak i tri člana posade.
I pored toga što je oblik tenka dobio visoku ocjenu, smatralo se da previše propušta vodu. Prilikom forsiranja rijeke ili jakih kiša u tenk je prodiralo dosta vode. Predloženo je da se izmijeni način proizvodnje oklopa i da se ujedno težina tenka smanji za 10%. U kasnijim testiranjima, međutim, ti izračuni nisu potvrđeni.
Sve u svemu, primjedbe koje su Amerikanci dali za tenk T-34 nisu bile nikakva novost za sovjetske inženjere. U to vrijeme su konstruktori u SSSR-u već radili na dalekosežnoj modernizaciji najboljeg tenka srednje veličine na početku Drugog svjetskog rata.
Sovjetski napori su u konačnici urodili plodom - napravljen je tenk T-34-85, koji je odigrao glavnu ulogu u završnoj fazi rata, a zatim se poslije pobjede 1945. godine desetljećima učinkovito koristio u sovjetskoj vojsci.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
