Pet činjenica o Aleksandru Solženjicinu koji bi ovaj tjedan napunio 100 godina

1. Strastveni pristalica komunističke ideologije koji je kritizirao sovjetsku vlast

Solženjicin je uhićen 1945. još kao crvenoarmejac zbog pisama koje je pisao s fronta svom prijatelju. Bio je pristalica Lenjinovih ideja i kritizirao je Staljina koji je, po njegovom mišljenju, izdao socijalističku ideologiju. Solženjicin je bio opasan za vlasti i osuđen na osam godina robije.

AP

2. Preživio je Gulag i riskirao da napiše knjigu o svemu što je tamo vidio

Prvu godinu zatvorske kazne proveo je na prisilnim građevinskim radovima u Moskvi. Zatim je kao talentirani matematičar dvije godine radio u takozvanoj šaraški - laboratoriju za osuđene znanstvenike. Nakon konflikta s čuvarima premješten je na sjever Kazahstana, u jedan od najozloglašenijih zatvora Gulaga.

Tako je i skupio gradivo za veliko trotomno djelo koje će napisati kasnije, "Arhipelag Gulag". Oslobođen je 1953., ali bez dozvole da napusti teritorij Kazahstana.

Getty Images

3. Preživio je atentat

Nakon Staljinove smrti i rušenja njegovog kulta ličnosti, Solženjicinu je dozvoljeno da se vrati u središnju Rusiju. Rehabilitiran je 1957. Njegov roman "Jedan dan Ivana Denisoviča" objavljen je u književnom časopisu te je šokirao kako domaću tako i stranu publiku.

Uslijedila su i druga ništa manje antisovjetska djela i KGB je nastavio pritisak na pisca. 1965. je konfisciran njegov arhiv, a dolaskom Brežnjeva na vlast zabranjeno je objavljivanje Solženjicinovih knjiga. Međutim, u svijetu je bio već dobro poznat i 1970. godine dobiva Nobelovu nagradu za književnost. Agenti KGB-a su mu savjetovali da napusti državu, ali on je to odbio.

Tijekom jednog putovanja u Novočerkask uštrcan mu je otrov. "Sam ubod nisam osjetio, ali sredinom dana me koža na lijevoj strani tijela počela boljeti. Navečer je postalo gore, velika opeklina. Ujutro je bilo strašno: lijevi kuk, trbuh, leđa", prisjećao se Solženjicin. Mučenja su trajala tri mjeseca. Medicinska istraživanja su kasnije pokazala da je pisac dobio veliku dozu otrova ricin i da je samo srećom preživio.

Lev Ivanov/Sputnik

4. Bio je jedan od malobrojnih disidenata koji na Zapadu nije govorio ono što su tamo željeli čuti

Vlasti SSSR-a su ipak deportirale pisca 1974., a njegovu su obitelj pustili iz zemlje kroz mjesec dana. Solženjicini su se nastanili u Zürichu. Pisac je nastavio sa svojim antisovjetskim aktivnostima, ali nije želio ni ugađati takozvanim liberalnim zapadnim medijima. Podržao je Francov diktatorski režim i kritizirao svoje sunarodnjake disidente koji su bježali ili bili, kao on, protjerani iz SSSR-a. Zaslužio je prezir zapadnih medija, preselio se u Vermont (SAD) i živio povučeno.

Getty Images

5. Nije prestao kritizirati ruske vlasti

Solženjicinu je vraćeno sovjetsko državljanstvo 1990., a mnoga njegova djela su ponovo slobodno tiskana u domovini. 1992. je imao dug telefonski razgovor s Borisom Jeljcinom na zahtjev ruskog predsjednika, a 1994. se vratio u Rusiju, održao govor u Državnoj dumi i dobio stan i vikendicu u Moskvi. Svejedno je 1998. odbio orden Svetog apostola Andreja Prvozvanog, rekavši da ne može primiti nagradu "od vrhovnih vlasti koje su dovele Rusiju do tako katastrofalnog stanja".

Kada je Putin postao predsjednik Rusije, Solženjicin je pristao na neke manje nagrade, poput Državne nagrade Ruske Federacije, no do kraja života je ostao skeptičan prema vlastima.

Reuters