Pet pouka Venedikta Jerofejeva, sovjetskog pisca koji je opjevao pijanstvo

Anatolij Morkovkin/TASS
Ne morate poslušati svaku pouku, ali o svakoj vrijedi razmisliti.

Venedikt Jerofejev (1938.-1990.) je u Sovjetskom Savezu tretiran kao nepoželjni pisac i disident. Umro je od raka grla vrlo rano, kada je imao 51 godinu. Ima onih koji tvrde da on nije bio primjer za ugled, ali i sam bi se Jerofejev rado s tim složio. On je i inače uvijek bio spreman za samokritiku. S druge strane, teško da se može naći bar jedan veliki pisac kod kojeg je sve u životu bilo idealno.

Jerofejev je poznat prije svega po poemi u prozi "Moskva - Petuški", ali je ostavio i mnoštvo bilježaka - duhovitih i paradoksalnih, i ujedno veoma sumornih. Izdvojili smo najbolje i najmudrije pouke ovog sovjetskog disidentskog pisca.

1. Treba biti skroman

"Sve se u životu treba odvijati nepravilno i sporo, da se ne bi uzoholio čovjek, da bi čovjek bio tužan i zbunjen" - tu rečenicu možete naći već na prvoj stranici poeme "Moskva - Petuški".

Ta misao je posebno zabavna u kontekstu gdje se lirski junak (čiji je prototip sam Venedikt Jerofejev) budi prilično mamuran i polako ide ka trgovini kako bi kupio liker. U ovom njegovom citatu je isprepleteno uzvišeno i profano - težnja ka pijanstvu i filozofska, takoreći biblijska mudrost.

U svakom slučaju, ovaj citat zaista objašnjava mnogo toga u ovom svijetu.

2. Nek' vrag nosi karijeru

Ponekad se Jerofejevljevi poklonici sastaju ispred njegovog spomenika u centru Moskve – i, naravno, piju.

Jedno vrijeme je Venjička (junak poeme) radio kao voditelj smjene na terenu i u grupi imao četiri radnika, ali je dobio otkaz zato što nitko ništa nije radio - svi su pili alkohol.

Evo kako Jerofejev opisuje svoje osjećaje poslije otkaza koji je dobio: "Ja ostajem dolje i odozdo pljujem na cijelo vaše 'socijalno stepenište', na svaku stepenicu po jednom. Da bi čovjek napredovao tim stepeništem, on mora biti krelac iskovan od čistog čelika, od glave do pete. A ja nisam takav."

Vjerojatno se vašem šefu neće svidjeti ova pouka, pa zato budite pažljivi. Ili mu probajte pročitati nešto od Jerofejeva pa zajedno otići i napiti se.

3. Uvijek treba nešto stvarati

"Sve što ugledate može postati vaša tema", napisao je Jerofejev u svojim bilješkama objavljenim pod nazivom "Beskorisna ruda". On je smatrao da sve, počevši od Novog zavjeta, preko ruske književnosti pa sve do sovjetskih propagandnih novina i nepristojnog uličarskog govora, može poslužiti kao nadahnuće. U poemi "Moskva - Petuški" ti stilovi su isprepleteni na nepredvidljiv način.

Drugi Jerofejevljev citat o sakralnosti spisateljstva glasi: "Treba pisati što gore. Treba pisati tako da to bude odvratno". To je, naravno, ironija, ali pojedinci zaista mrze Jerofejeva zbog njegove "alkoholičarske" proze.

4. Ne treba se previše brinuti 

Stvarnost oko Jerofejeva nije bila toliko inspirativna i zato su mnogi utjehu tražili na dnu boce s votkom.

Jerofejev je imao mnogo uspona i padova. Odrastao je u gradiću iznad Polarnog kruga, gdje je završio školu s odličnim uspjehom, da bi zatim upisao Moskovsko državno sveučilište odakle je izbačen zbog lijenosti. "Ujutro sam ležao u postelji i razmišljao vrijedi li ići na predavanja... A onda bih pomislio: 'Ma nek' idu dovraga', i nikuda ne bih mrdnuo", pisao je on.

Nakon toga je radio jednostavne manualne poslove kako bi zaradio za kruh, i uopće nije težio postizanju nekog uspjeha (vidi pouku br. 2). Jerofejevljeve bilješke svjedoče o tome da je on zaista bio ravnodušan prema uspjehu i da je bio obuzet samo umjetnošću: "Treba živjeti kao zvijezda. Ponekad sija, a ponekad pada."

Na sve kritike je odgovara ovako: "Zašto moram biti fin? Čak i u našem novom sovjetskom Ustavu nigdje ne piše da čovjek mora biti dobar."

5. Treba biti optimist bez obzira na sve

Jerofejev je kao pisac bio nepoželjan u sovjetskom društvu. Pisao je o tužnim pojavama, ali nikada nije očajavao. U svom ranom dnevniku "Bilješke psihopata" je pisao: "Nikada nisam doživljavao sebe kao 'izgubljenog' čovjeka. To bi bilo suviše dosadno i zastarjelo."

U poemi "Moskva - Petuški" njegov lirski junak sa sažaljenjem govori o svom životu, ali u jednom trenutku kaže: "Život uopće nije dosadan... Ako smo već proživjeli trideset godina, trebamo pokušati proživjeti još trideset. Čovjek je smrtan - to je moje mišljenje. No život je prelijep - i to je moje mišljenje."

Članak je napisan na temelju objavljenih djela i intervjua Venedikta Jerofejeva.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće