Zašto je njemački vojnik koji je SSSR upozorio na nacističku invaziju poginuo u sovjetskom zatvoru?

Dmitrij Kozlov/Sputnik
Njemački vojnik Alfred Liskow, koji je prebjegao u sovjetsku vojsku ubrzo nakon početka operacije Barbarossa, dočekan je raširenih ruku. Međutim, njegov neočekivani sukob sa sovjetskim rukovodstvom koštao ga je života.

21. lipnja 1941. godine u 9 sati ujutro njemački vojnik Alfred Liskow je preplivao rijeku Bug, prirodnu granicu između Sovjetskog Saveza i Trećeg Reicha. Obavijestio je sovjetske graničare da će sljedećeg dana, 22. lipnja, u 4 sata ujutro njemačka vojska napasti sovjetski teritorij. Liskow nije mogao pretpostaviti da će ga njegov postupak koštati života.

Lokalni odjel sovjetske državne policije NKVD brižljivo je analizirao podatke dobivene od Liskowa i njegovu ličnost. Tako da je, kada je informacija o napadu stigla do Glavnog stožera i Staljina, već bilo prekasno: njemačka artiljerija je krenula u napad.

Zašto je to učinio?

Ispostavilo se da je, kada je prebjegao u Sovjetski Savez, Alfred Liskow napustio svoju ženu, dijete, majku i oca.

Liskow je svoj postupak objasnio tvrdeći da je to bila njegova dužnost kao predanog komunista, dodajući da je to učinio na vlastitu inicijativu. Ranije je bio član poluilegalne njemačke komunističke organizacije Savez boraca Crvenog fronta (Roter Frontkämpferbund). Čak i unutar ove radikalne organizacije za Liskowa se smatralo da je previše ekstremno nastrojen.

Alfred Liskow, 1941.

"Ja sam iz radničke obitelji, iz Kohlberga. Moji roditelji i ja mrzimo Hitlera i njegov režim. Za nas je SSSR prijateljska zemlja i ne želimo ratovati protiv sovjetskog naroda. U Njemačkoj ima puno ovakvih obitelji. One ne žele rat s vama", rekao je Liskow.

Vojnik propagande

Početak rata potvrdio je da je Alfred Liskow bio u pravu. Njegova daljnja aktivnost bila je povezana sa sovjetskom propagandom. Zajedno s antifašistima je vršio agitaciju diljem zemlje, govoreći da njemački vojnici nemaju volju ratovati.

Sovjetska propaganda intenzivno je koristila Liskowljev lik. Njegova fotografija je objavljivana u novinama i propagandnim materijalima s parolama poput ove: "Ovaj njemački vojnik koji se nije želio boriti protiv sovjetskog naroda prebjegao je na našu stranu."

Sve dok nisu vidjeli jedan od ovih propagandnih plakata, Nijemci su pretpostavljali da je Liskow poginuo 22. lipnja. Kada je istina izašla na vidjelo, Liskowljeva obitelj je dovedena u Gestapo na saslušanje, a Liskow je u odsutnosti osuđen na smrt zbog izdaje.

Fatalni sukob s Kominternom

Malo toga je poznato o posljednjem razdoblju života Alfreda Liskowa. Ubrzo nakon što se priključio Kominterni Liskow je došao u konflikt s njezinim vođama: Palmirom Togliattijem, Dmitrijem Manuiljskim i Georgijem Dimitrovom, koje je optužio da su iznevjerili komunističke ideale i da "rade za naciste". Stvarni komunisti koje je upoznao nisu ispunili njegova očekivanja.

Izvršni komitet Komunističke internacionale: slijeva nadesno stoje Otto Wille Kuusinen, Klement Gottwald, Wilhelm Pieck i Dmitrij Manuiljski; sjede Georgi Dimitrov, Palmiro Togliatti, Wilhelm Florin i Wang Ming.

Međutim, Staljinovi štićenici su bili daleko moćniji od njega i sukob s Kominternom nije završio u Liskowljevu korist. Dimitrov ga je optužio za fašizam i antikomunizam.

22. siječnja 1942. godine Alfreda Liskowa je uhitila sovjetska policija NKVD (Narodni komesarijat unutrašnjih poslova). U zatvoru je pokazao znakove duševne bolesti. Nije poznato je li se pretvarao ili je bolest bila stvarna. Liskow je u srpnju oslobođen i poslan u Sibir, gdje se svi njegovi tragovi gube. Vjeruje se da je život okončao pod sumnjivim okolnostima u blizini Novosibirska krajem 1943. godine.

Jedno je sigurno: Alfred Liskow je nadživio Kominternu (raspuštena u svibnju 1943. godine), koju je prezirao iz dna duše.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće