Oca hidrogenske bombe, a potom i laureata Nobelove nagrade za mir 1975. godine, Andreja Saharova, koji je umro u prosincu 1989., pamtimo kao sovjetskog disidenta i jednog od najžešćih zagovornika ljudskih prava. Saharov bi 21. svibnja proslavio svoj 97. rođendan.
1. Moja sudbina je na neki način bila iznimna... Ne zbog lažne skromnosti, već zbog želje da budem jasan, želio bih napomenuti da je moja sudbina bila veća od moje osobnosti. Ja sam samo pokušao s njom biti na istoj razini.
2. Ne pripadam niti jednoj crkvi, ali istodobno se ne mogu smatrati konzistentnim materijalistom. Vjerujem da postoji određeni viši smisao u svemiru i u ljudskom životu.
3. Nikada se nisam smatrao vođom nekog pokreta niti sam tome ikada težio. Sva moja djela i izjave su bile osobne, odražavajući moja uvjerenja i sumnje, moje moralne impulse.
4. Čini mi se da bi znanstvenici trebali moći vidjeti stvari iz univerzalne, globalne pozicije - više od sebičnih interesa "njihove" zemlje i "njihovih" ljudi, više od predrasuda "njihovog" društvenog sustava i njegove ideologije.
5. Siguran sam da je zaštita ljudskih prava jedina osnova koja može ujediniti ljude bez obzira na njihovu nacionalnost, politička uvjerenja, religiju ili društveni položaj.
6. Ljudsko društvo treba intelektualnu slobodu - slobodu primanja i širenja informacija, slobodu nepristrane i neustrašive rasprave, slobodu od pritiska i predrasuda.
7. Nejedinstvo ljudskog društva prijeti njegovim uništenjem... Pred opasnošću svako djelovanje koje povećava to nejedinstvo, bilo koji oblik propovijedanja neslaganja globalnih ideologija i naroda - je ludost i zločin.
8. Nuklearni rat bi mogao proizaći iz običnog rata. Potonji, kao što je poznato, proizlazi iz politike.
9. Ja nisam profestionalni političar i možda se baš zato uvijek mučim s pitanjima o svrhovitosti i konačnom rezultatu mojih postupaka. Sklon sam misliti da samo moralni principi u kombinaciji s nepristranošću mogu djelovati kao određeni kompas u tako složenim i kontradiktornim problemima. Suzdržavam se od konkretnih predviđanja, ali danas, kao i uvijek, vjerujem u moć ljudske inteligencije i duha.
10. Ljudska plemena su prije više tisuća godina prolazila žestoku prirodnu selekciju; i u tom natjecanju nije bilo važno samo dobro rukovati štapom, nego je važna bila i sposobnost razmišljanja, očuvanja tradicija i nesebične pomoći drugim članovima plemena. Danas čovječanstvo prolazi sličan ispit.