Pas s dvije glave: Kako je sovjetski liječnik postao pionir transplantacije organa

"Demihov je bio sin seljaka, a u početku se, prije no što je upisao studij biologije na Moskovskom državnom sveučilištu, školovao za mehaničara i majstora za popravke. U biologiji je bio izvrstan."

"Demihov je bio sin seljaka, a u početku se, prije no što je upisao studij biologije na Moskovskom državnom sveučilištu, školovao za mehaničara i majstora za popravke. U biologiji je bio izvrstan."

Vladimir Akimov/RIA Novosti
Vladimir Demihov je uznemirio mnoge duhove u potrazi za medicinskim otkrićima, ali je nastavio s radom. Neki su njegovi eksperimenti bili šokantni, ali na kraju je uvjerio svijet da je na tragu nečem velikom.

Associated Press je 11. travnja 1959. prenio poruku iz Moskve: ruski liječnici su presadili glavu šteneta na vrat njemačkog ovčara i dvoglava je zvijer bila dobrog zdravlja. Međutim, američka javnost, iznenađena senzacionalnim vijestima, još nije vidjela šokantne slike. Tek kasnije će fotografije eksperimenta postati javne.

Fotografije (koje su, pošteno je reći, objektivno odbojne) dokumentiraju revolucionarni eksperiment sovjetskog znanstvenika koji je bio predvodnik u transplantaciji organa. Do trenutka kada je vijest o operaciji došla do Amerike 1959. godine, kirurg - Vladimir Demihov, koji je tada imao 43 godine - je već pet godina obavljao transplantacije na psima.

Nitko od ranije operiranih pasa nije preživio više od šest dana. Pirat, njemački ovčar operiran 11. travnja, pokazao se kao izniman slučaj. Dvoglavi pas je poživio tri tjedna i pritom je reagirao na podražaje oko sebe!

Srce koje je kucalo dva sata

Demihov je bio sin seljaka, a u početku se, prije no što je upisao studij biologije na Moskovskom državnom sveučilištu, školovao za mehaničara i majstora za popravke. U biologiji je bio izvrstan.

Demihov je izveo svoj prvi revolucionarni pokus prije no što je završio drugu godinu studija. 1937. je šokirao rusku medicinsku zajednicu kada je stvorio umjetno srce i uspješno ga implantirao u psa. Pas je poživio dva sata nakon operacije i time pomaknuo granice transplantacije organa, znanosti koja se 1937. jedva jedvice proučavala, a koja je bila od vitalne važnosti za današnji svijet medicine.

Demihovljevi kasniji i smjeliji eksperimenti su privukli pozornost kako i preko Atlantika, tako i iz Europe. Znanstvenici na Zapadu su većinom vjerovali da transplantacija organa nije bila moguća jer bi pacijentov imunološki sustav odbacio novi dodatak.

Vjerojatno je taj opći skepticizam bio glavni razlog zašto američki kolege nisu pratili rad američkog profesora dr. Charlesa C. Guthrieja sa Sveučišta Washington koji je 1908. proveo eksperiment sličan Demihovljevom.

Sve se promijenilo kada su vijesti o Demihovljevom uspjehu stigle do SAD-a. 1960-ih godina su američki liječnici putovali u Sovjetski Savez kako bi se upoznali s inovativnim tehnikama koje su koristili sovjetski kirurzi. Jedna od ključnih inovacija, koju su kasnije usvojili SAD, Kanada i Japan, bila je upotreba spajalica za komprimiranje vena i arterija tijekom operacija, što je dramatično smanjivalo trajanje kirurškog zahvata.

Do 1962. godine se promijenio onsenzus američke medicinske zajednice i američki su se liječnici, koji su vidjeli Demihova na djelu, postupno zagrijali za mogućnost uspješnog presađivanja ljudskih organa.

Koncizna osmrtnica

Demihov je 1965. prisustvovao medicinskoj konferenciji na kojoj je predložio stvaranje banke u koju bi se ljudski organi mogli pohraniti za potrebe kirurga. Futuristički prijedlog, nezamisliv u to doba, izazvao je veliki bijes među sovjetskim akademicima koji su kritizirali Demihova i zatražili zatvaranje njegovog laboratorija.

To se odrazilo na njegovo zdravlje, prisjetila se kasnije njegova supruga, i, unatoč činjenici da je Demihov ostao direktor u Republikanskom centru za ljudsku reprodukciju Ministarstvu zdravstva Rusije, njegovi su istraživački napori u polju transplantacije organa odbijeni, a njegova je međunarodna slava "uvenula".

Znanstveni pionir je umro 1998. godine u malom stanu na periferiji Moskve u dobi od 82 godine. Pravu je vrijednost njegovih eksperimenata, na koje su sovjetske medicinske elite gledale sa sumnjom, ruska država priznala na kraju znanstvenikovog života. Demihov je 1998., iste godine koje je i umro, odlikovan ordenom "Za zasluge pred Domovinom". Njegovo su pravo naslijeđe, međutim, bezbrojni životi koje je kasnije spasilo presađivanje organa. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

This website uses cookies. Click here to find out more.

Accept cookies