1. Kim Philby
Getty Images
Philby je najpozatiji član petorke sovjetskih špijuna u Cambridgeu, u Velikoj Britaniji. Nositelj je najviših britanskih i sovjetskih državnih ordena. On je 1945. godine dobio Orden Britanskeog Carstva od kraljice Elizabete II. za zasluge u Drugom svjetskom ratu, a 1947., na početku Hladnog rata, Josif Staljin mu je dodijelio Orden Crvene zastave.
Philby je počeo surađivati sa sovjetskom obavještajnom službom sredinom 1930-ih, ubrzo po završetku Sveučilišta u Cambridgeu. Otprilike u isto vrijeme je počeo raditi i za Britansku obavještajnu službu. Brzo je napredovao. Nakon Drugog svjetskog rata se smatralo da je on jedan od kandidata za mjesto šefa Britanske obavještajne službe. Nije to postao, ali je bio na važnim funkcijama, što mu je omogućavalo da opskrbljuje Sovjetski Savez dragocjenim podacima.
Kada je imenovan za šefa Britanske obavještajne službe u Turskoj 1947. godine, on se pobrinuo da Moskva sazna za špijune koji se pokušavaju prebaciti preko južne granice u SSSR. Turska je bila jedno od glavnih mjesta gdje je u to vrijeme planirano tajno djelovanje. Sovjetski vojnici su pobili agente prilikom pokušaja da prijeđu granicu. Po mišljenju ruskog povjesničara koji proučava obavještajne službe, to je bio jasan signal Zapadu da je bolje odustati od takve taktike.
Getty Images
Zatim je 1949. godine Philby postavljen za glavnog predstavnika Britanske obavještajne službe u Washingtonu (Columbia). Tada je on zahvaljujući položaju dobio pristup podacima CIA-je o planiranom prevratu usmjerenom protiv prosovjetski nastrojenog albanskog lidera Envera Hoxhe. Ta informacija je stigla do Moskve, poslije čega su albanski komandosi pobijeni prilikom pokušaja da se spuste padobranom na zemlju, a Hoxha je nastavio vladati.
Philby je 1963. godine mogao biti otkriven i zato je prebjegao u SSSR, gdje je zatim živio četvrt stoljeća. U intervjuu koji je krajem 1980-ih dao za Sunday Times on je rekao da je "život ovdje [u Rusiji] pomalo težak, ali ja sam vezan za ovu zemlju i nigdje drugdje ne bih želio živjeti".
2. George Blake
Getty Images
George Blake je također bio dvostruki agent u Velikoj Britaniji. Nakon bijega iz britanskog zatvora on preko 50 godina živi u Rusiji.
U studenom prošle godine, kada je proslavljao svoj 95. rođendan, Blake je objasnio zašto je početkom 1950-ih prestao biti lojalan svojoj zemlji. Po njegovim riječima, Korejski rat je u tome odigrao važnu ulogu. Blake je, naime, bio svjedok pogibije desetaka civila koje je pregazila "američka ratna mašinerija".
"Tada sam shvatio da su takvi konflikti smrtna opasnost po čovječanstvo i donio najvažniju odluku u životu. Počeo sam aktivno i besplatno surađivati sa sovjetskom vanjskom obavještajnom službom s ciljem da doprinesem zaštiti mira u cijelom svijetu", napisao je Blake u pismu upućenom suvremenoj ruskoj obavještajnoj službi.
Blakea je vrbovala obavještajna služba MI6 u Drugom svjetskom ratu. Po završetku Korejskog rata on se vratio u London. Kažu da je upravo tada priopćio SSSR-u o tome kako CIA i MI6 planiraju prokopati tunel od zapadnog do istočnog dijela Berlina i priključiti se na komunikacije Stožera sovjetske vojske u Istočnoj Njemačkoj. Ta operacija se zvala "Zlato" ili "Štoperica".
AP
I pored mnogih poteškoća tunel je prokopan i opskrbljen potrebnim instrumentima za prisluškivanje. Moskva nije otkrila da zna za taj projekt kako ne bi kompromitirala Blakea. Tunel je "otkriven" 11 mjeseci nakon početka prisluškivanja (kada je Blake već dobio novi zadatak u MI6). Izbio je skandal koji je pokvario reputaciju CIA-je.
Blakea je 1961. godine izdao poljski obavještajac, poslije čega je britanski dvostruki špijun osuđen na 42 godine zatvora u Velikoj Britaniji. Nakon četiri godine je uspio pobjeći iz zatvora napravivši ljestve od konopa i igala za pletenje. Zatim je pronašao put do Moskve gdje i danas živi. U svom pismu je napisao: "Rusija je postala moja druga domovina..."
3. Aldrich Ames
Predstavnici američke obavještajne službe su prigovarali britanskim kolegama zbog toga što nisu na vrijeme raskrinkali vrhunske sovjetske špijune, ali su i sami dospjeli u žižu skandala koji je pomračio reputaciju CIA-je i prouzročio smjenu njezinog rukovodstva.
Getty Images
Sve je počelo sredinom 1980-ih kada je načelnik sovjetskog odjela unutar CIA-je Aldrich Ames počeo surađivati s KGB-om. Ta suradnja je trajala skoro 10 godina, sve do njegovog uhićenja 1994. godine. Smatra se da je Ames osujetio oko 100 operacija CIA-je i pomogao raskrinkavanju mnogih "krtica" CIA-je u SSSR-u, a zatim i u Rusiji. Neki od tih ljudi su osuđeni na smrt i pogubljeni.
Ames je na sudu priznao da je raskrinkao "praktički sve agente CIA-je u Sovjetskom Savezu, kao i agente drugih američkih i savezničkih obavještajnih službi". Kažu da je Moskva godinama koristila Amesa kako bi proturala dezinformacije koje su tri američka predsjednika dobivala u vidu izvještaja CIA-je.
Smatra se da je CIA posumnjala u Amesa zbog naglog podizanja njegovog životnog standarda. On je, naime, kupio kuću za pola milijuna dolara i platio je gotovinom, a pored toga je kupio luksuzni automobil "Jaguar". Sa druge strane, bivši načelnik KGB-a Vladimir Krjučkov je u svojoj knjizi "Osobni dosje" napisao da "razina kontakata s takvim agentom [kao što je Ames] i njegove osobne i profesionalne kvalitete omogućuju da se s velikom sigurnošću može izvesti zaključak da se tu radi o izdaji ".
Ames je osuđen na doživotnu robiju. Njegov slučaj je podigao veliku prašinu u američkom Kongresu i prouzročio ostavku šefa CIA-je Jamesa Woolseyja.