Nakon što je Sovjetski Savez krajem 50-ih godina počeo aktivno razvijati svoj svemirski program, suočio se s ozbiljnim problemom. Centar upravljanja letovima je učinkovito pratio i kontrolirao svemirske brodove samo dok su se nalazili iznad teritorija SSSR-a, i u svakom je drugom slučaju bio "slijep". Zato su bili potrebni centri koji će loviti signale svemirskih letjelica po čitavom planetu Zemlji. Tako se rodila sovjetska svemirska flota.
Prvi brod ove flote bio je prepravljeni teretni brod, ali od 1967. pa nadalje brodovi koji su pratili svemirske aparate građeni su prema originalnom dizajnu.
Brodovi su imali najnapredniju opremu i najbolje parabolične kratkovalne antene koje su prenosile podatke s svemirskih brodova u zapovjedni centar u SSSR-u.
Svi ovi brodovi su nazvani u čast istaknutih ljudi sovjetske kozmonautike: "Kozmonaut Vladimir Komarov", "Kozmonaut Vladislav Volkov", "Akademik Sergej Koroljov" itd.
Glavni brod pomorske svemirske flote "Jurij Gagarin", porinut 1971., bio je najveći i najmoderniji sovjetski brod za praćenje svemirskih aparata. Imao je 86 laboratorija i 75 antena. Stabilizator broda je omogućavao relativno udobne uvjete rada čak i u vrijeme najveće morske oluje.
Ovi brodovi su se koristili i u testiranju morskih balističkih raketa. Ali to nije bila njihova glavna misija, jer je sovjetska vojna mornarica imala za to specijalne brodove, poput velikog nuklearnog istraživačkog broda SSV-33 ili "Ural" i broda "Maršal Krilov".
Nakon raspada SSSR-a, gotovo sva plovila svemirske mornarice su završila na međunarodnom groblju brodova u indijskom pristaništu Alung.
Posljednji brod svemirske mornarice "Kozmonaut Viktor Pacajev" je povučen iz upotrebe 2001. i postao je izložak Muzeja svjetskog mora u Kalinjigradu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
