To je mjesto na našem planetu najviše udaljeno od ljudske civilizacije. Udaljeni kvadrat vodene površine poznat kao luka Nemo (što na latinskom znači "nitko") nalazi se u južnom dijelu Tihog oceana između Južne Amerike i Novog Zelanda. Također se naziva "oceanski pol nepristupačnosti" i služi kao globalno groblje svemirskih letjelica.
Svemirski brodovi se ovdje "pokapaju" na dubini od 4 kilometara bez ikakve šanse da ih ronioci pronađu. Prije svega, groblje zauzima površinu od 17 milijuna četvornih kilometara s ostacima svemirskih letjelica koji su razbacani na velikoj udaljenosti jedni od drugih. A osim toga, ova zona je zabranjena za plovidbu.
Paradoksalno, letjelica u svemiru može biti znatno bliža ovom groblju od najbliže ljudske naseobine na Zemlji. Na primjer, Međunarodna svemirska postaja u orbiti se ponekad nalazi 400 kilometara od luke Nemo, dok se "susjedni" Uskršnji otok nalazi na udaljenosti od 2600 kilometara.
Prva svemirska letjelica potonula je u svoju morsku grobnicu na ovom mjestu 1971. godine, a groblje je otad primilo preko 260 letjelica. Najveći broj njih je iz Rusije (i Sovjetskog Saveza), koja je ovdje "pokopala" 140 letjelica, uključujući i čuvenu svemirsku stanicu "Mir".
Između ostalog, na ovom groblju su smještene olupine pet teretnih brodova europskih agencija, šest japanskih teretnih brodova i raketa američke tvrtke SpaceX.
"Pokop" svemirske letjelice koja je odslužila svoje potpuno je kontroliran kako bi se izbjegla kolateralna šteta. Svemirske letjelice se u Tihom oceanu nikada ne pokapaju u jednom komadu.
Svemirski brod se izbacuje iz orbite, a putanja njegovog pada je proračunata tako da sleti u "oceanski pol nepristupačnosti". Male letjelica nikada ne prežive ponovni ulazak u Zemljinu atmosferu i potpuno izgore. Što se tiče većih, one se raspadnu, a dijelovi završe u luci Nemo.
Pa ipak, ponekad se događaju neplanirane i potencijalno opasne nesreće. 1979. godine su ostaci prve i jedine američke svemirske stanice Skylab promašili metu i srušili se u zapadnom dijelu Australije, gdje su njezini dijelovi pronađeni i izloženi u lokalnom muzeju.
Drugi incident se dogodio sa sovjetskom stanicom Saljut-7. 1991. godine su neki od njezinih ostataka pali na teritorij Argentine (svih šest ranijih modela Saljuta uspješno su stigli na svoju finalnu destinaciju). Srećom, u oba slučaja nije bilo žrtava.
U skoroj budućnosti groblje očekuje posebnog gosta.
Astronom dr. David Whitehouse objašnjava da će Međunarodna svemirska postaja u sljedećem desetljeću biti deaktivirana i pažljivo spuštena u "oceanski pol nepristupačnosti". Spuštanje Međunarodne svemirske postaje koja je teška 450 tona (četiri puta više od stanice Mir) bit će "spektakularan prizor", kaže Whitehouse.
Na nesreću, još jedna aktivna svemirska postaja neće moći biti smještena u groblje kako je planirano. Kineska nacionalna svemirska administracija je izgubila kontakt sa svemirskom stanicom Tiangong-1 i mjesto njezinog pada će biti daleko od groblja u južnom Pacifiku. Točna lokacija će biti poznata samo nekoliko sati prije nego što letjelica uđe u atmosferu.
Pročitajte i: Tunguski meteorit: Kraj svijeta ili rat s Japancima?
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
