Kakvu ulogu su odigrali SSSR i Rusija u korejskoj krizi?

Svijet je 27. travnja 2018. godine s olakšanjem dočekao ohrabrujuće fotografije Kim Jong-una i Moon Jae-ina (šefova Sjeverne i Južne Koreje). Oni su stegli jedan drugome ruku i toplo se pozdravili. Prvi su put nakon nekoliko desetljeća čelnici ovih dviju zemalja pregovarali o miru.

Formalno su Sjeverna i Južna Koreja još uvijek u ratu. Nakon Korejskog rata 1950.-1953. nije potpisan mirovni sporazum. SAD i SSSR su imali dosta veze s tim vojnim konfliktom i podjelom Koreje.

Amerikanci povlače liniju

U kolovozu 1945. godine Japan je kapitulirao i to je bio kraj Drugog svjetskog rata. Saveznici su se, međutim, suočili s još jednim problemom: što učiniti s Korejom koju su Japanci okupirali još 1910. godine?

Washington je odlučio Koreju podijeliti na dva dijela. "Bio je to prijedlog u američkom duhu: podijeliti Koreju na dvije polovice po 38. zemljopisnoj paraleli, tj. na dva gotovo jednaka dijela", rekao je ruski stručnjak za Sjevernu i Južnu Koreju Konstantin Asmolov za portal Lenta.ru. Moskva je prihvatila taj plan, ali su i prosovjetski nastrojeni sjeverni Korejci i njihovi proamerički nastrojeni južni sunarodnjaci vjerovali da će pod vlastitom vlašću ujediniti zemlju.

Kim Il-sung, sovjetski časnik

Kim Il-sung, lider Sjeverne Koreje, bivši sovjetski časnik.

Getty Images

SSSR je u Pjongjangu imao svog čovjeka. Bio je to Kim Il-sung, časnik koji je najprije rukovodio partizanskim odredom na sjeveru Koreje, da bi 1940. godine prešao sovjetsku granicu i stupio u Crvenu armiju, gdje je službeno dobio čin kapetana. Njegov sin, budući vođa Sjeverne Koreje Kim Jong-il, rođen je u Rusiji i imao je rusko ime Jurij Kim (ali samo dok se i on i njegov otac nisu vratili u domovinu).

Staljinu je bio potreban apsolutno lojalan čovjek koji bi upravljao Sjevernom Korejom, a Kim je bio upravo takav. "Do Staljinove smrti sve političke i kadrovske odluke u Sjevernoj Koreji donosila su sovjetska vojna lica i vlasti u Moskvi. Ponekad su čak i Kimovi govori pisani u Moskvi", napisao je u svom članku za Life povjesničar Jevgenij Antonjuk.

Idemo u rat

Već 1950. se ispostavilo da se Sjeverna i Južna Koreja nisu uspjele ujediniti. Upravo tada su Sjevernokorejci nagovorili Staljina da krenu u rat, kaže Konstantin Asmolov. "Oni su ga uvjeravali da na jugu ima 200 000 komunista koji su spremni poduprijeti ofenzivu sa sjevera. Staljin je nerado prihvatio tu inicijativu". I Sovjeti i Korejci su se nadali da se SAD neće umiješati, ali ta nada je bila uzaludna.

Za jug je ratovalo 300-400 tisuća Amerikanaca (službeno u sklopu trupa UN-a), dok je Kina (također saveznica Sjeverne Koreje) poslala preko milijun "dobrovoljaca" u borbu za Sjever. Što se tiče SSSR-a, kako se izrazio Asmolov, on je "neslužbeno pojačao vojsku Sjeverne Koreje avijacijom i stručnjacima za vezu i PZO". Rezultat svega toga su bile 3 godine rata i preko 4 milijuna žrtava, a granica je i dalje ostala na 38. paraleli.

Doba Hladnog rata

SSSR nije imao nikakve odnose s Južnom Korejom. Do 1990. godine diplomatski čak nije ni priznavao Seoul. Moskva je sve vrijeme bila veliki prijatelj Pjongjanga.

"Do početka 1990-ih Sovjetski Savez je ekonomski pomagao Sjevernoj Koreji. Sovjeti su tu zemlju tretirali kao strateški štit protiv SAD-a [u regiji]. S druge strane, SSSR je učinio sve da ne dopusti Sjevernoj Koreji ulazak u orbitu Kine", rekao je na predavanju direktor Korejske grupe rizika (Korea Risk Group), profesor Andrej Lanjkov.

Balansirajući između Moskve i Pekinga (čiji su odnosi bili sve gori od 1960-ih), Sjeverna Koreja je relativno dobro živjela ovisno o vanjskoj pomoći. Pjongjang je početkom 1990-ih dugovao oko 2 milijarde dolara socijalističkim državama, prije svega SSSR-u. Kada se Sovjetski Savez raspao, sve je krenulo nizbrdo za dinastiju Kim i za zemlju kojom su upravljali.

Novo doba - novi pristup

Vladimir Putin se rukuje s predsjednicom Južne Koreje Park Geun-hye (2013.-2017.).

Reuters

Rusija je početkom 1990-ih uspostavila diplomatske odnose s Južnom Korejom. Od tada su gospodarske veze između Moskve i Seula jače nego s ekonomski nestabilnim Pjongjangom. Primjerice, za 9 mjeseci 2017. godine promet roba između Rusije i Južne Koreje je iznosio 15 milijardi dolara, dok je u istom razdoblju sa Sjevernom Korejom iznosio samo 74 milijuna dolara.

Kada je riječ o politici, u 21. stoljeću i Rusija, kao i sav svijet, ne žali truda kako bi se smanjile tenzije i spriječio konflikt s obje strane. Moskva podržava sankcije koje su uvedene Sjevernoj Koreji zbog njezinog odbijanja da obustavi nuklearni program.

"Mi smo spremni dati doprinos uspostavljanju praktične suradnje između Sjeverne i Južne Koreje", rečeno je u Ministarstvu vanjskih poslova povodom susreta Kim Jong-una i Moon Jae-ina, i ujedno je još jednom istaknut tradicionalno neutralan stav Rusije.

S druge strane, ruski stručnjaci sumnjaju da će susret dvojice korejskih lidera zaista rezultirati napretkom bez obzira na pompu s kojom je prikazan u medijima. Konstantin Asmolov kaže tim povodom: "Ja sam u izvjesnoj mjeri razočaran stvarnim rezultatom susreta. Deklaracija koju su čelnici potpisali nije ništa drugo do pomalo neobičan paket obećanja". Korejska kriza se nastavlja, ali Rusija je sada uglavnom neutralni promatrač koji je zainteresiran za mir, za razliku od Sovjetskog Saveza koji je bezrezervno podržavao Pjongjang. I to je zaista napredak.