Znak dobre volje na pragu Trećeg svjetskog rata: "Štene iz svemira" u Bijeloj kući

U lipnju 1961. godine John Kennedy je napisao sovjetskom lideru Nikiti Hruščovu: "Poštovani gospodine predsjedniče... Gospođi Kennedy i meni je posebno drago što smo dobili Pušinku. Njezin let iz Sovjetskog Saveza u SAD nije bio toliko dramatičan kao let njezine majke, ali je to ipak dugo putovanje, a ona ga je dobro podnijela".

Svemirski psi lutalice

Belka i Strelka

Sputnik

Pušinkina majka Strelka je poznata kuja koja je zajedno sa svojom "kolegicom" Belkom letjela u orbitu 1960. godine. Belka i Strelka su prva živa bića koja su uspješno otputovala u svemir i vratila se, a zatim postala nacionalni heroji SSSR-a.

I Belka i Strelka su bile lutalice, i svakako nisu bili čistokrvni predstavnici nijedne pasmine. "Život im je bio težak - hladnoća, glad... Za njih je bilo prirodno prilagođavati se različitih okolnostima", objasnila je u intervjuu Adilj Kotovska, znanstvenica koja je radila sa svemirskim psima. Poslije svog neobičnog putovanja i Belka i Strelka su opet postale obični psi. Strelka se oštenila i dobila šestero štenaca, od kojih je jedno poklonjeno Kennedyju.

Pušinka putuje u Washington

Caroline Kennedy, kćerka Johna Kennedyja i veleposlanica SAD-a u Japanu od 2013. do 2017, sjeća se da je njezina majka Jackie Kennedy bila krivac za taj poklon iako nije imala takvu namjeru. "Ona je sjedila pored Hruščova na službenoj večeri u Beču... Nije više imala tema za razgovor pa je pitala za Strelkinu štenad", citira BBC riječi Caroline Kennedy.

Hruščov je ponekad imao "napade darežljivosti", pa je nakon nekoliko mjeseci poslao u Bijelu kuću štene po imenu Pušinka. Pas je imao potpuno bijelu dugu dlaku.

Rusko štene staro osam mjeseci koje je doneseno u Bijelu kuću kao poklon sovjetskog lidera Nikite Hruščova predsjedniku Kennedyju. Štene sovjetske "svemirske" kuje Strelke za gospođu Kennedy. Ovdje se upoznaje s Charliejem, Kennedyjevim velškim terijerom. U prvom planu je ruska "pseća putovnica".

Getty Images

"To je bilo nešto posebno. Transportirali su je kao princez", kaže Kotovska, sjećajući se Pušinkinog prijevoza iz laboratorija u kojem je živjela do američkog veleposlanstva. Velika sovjetsko-američka delegacija je tajno preuzela Pušinku i odnijela je u Washington. Jednom riječju, bila je to akcija na najvišoj državnoj razini.

"Užasni Rusi" i njihov poklon

Kennedyjevi su voljeli životinje i već su imali četiri psa - Wolfa, Clippera, Charlieja i Shannona. Pušinka, kao potomak pasa lutalica, nije imala nikakvu "jezičnu barijeru", tako da ju je zavoljela cijela predsjednička obitelj i naročito djeca.

Traphes L. Bryant, suradnik Bijele kuće koji se povremeno brinuo o psima, u govoru održanom u Kennedyjevoj predsjedničkoj knjižnici opisao je dolazak Pušinke. "John mi reče: 'Bryant, hajde da odnesemo Pušinku u tatinu sobu'. Ja mu kažem: 'Johne, ti to možeš, a ja ne mogu (jer je predsjednik bio u svojoj privatnoj sobi)'. Tada mu je John odnio Pušinku". Tako je štene odneseno predsjedniku čim je stiglo iz SSSR-a.

Postoji još jedna neobična priča o susretu tada četverogodišnje Caroline Kennedy s Pušinkom. Ispričao ju je David Heymann, autor knjige "Američko naslijeđe: Priča o Johnu i Caroline Kennedy iz kuta Carolinine dadilje". Kada je Caroline prvi put krenula pomaziti štene, Pušinka je zarežala. Djevojčica se nije uplašila nego je psa brzo udarila po stražnjici", piše Heymann. Kada su Kennedyju prenijeli taj slučaj, on se nasmijao i rekao: "Tako se razgovara s tim užasnim Rusima".

Živjeli su dugo i sretno

Pušinka, kućni ljubimac Bijele kuće, štene sovjetske "svemirske" kuje Strelke, koje je obitelj Kennedy dobila od Hruščova, s četiri štenca od tjedan dana. Otac im je bio Charlie, Kennedyjev velški terijer.

Getty Images

Naravno, to je bila samo šala. Pušinka je od tada sretno živjela u Bijeloj kući. Caroline, koja je dočekala rusko štene udarcem, posebno ga je zavoljela. Po Bryantovim riječima, ona ga je jednom upozorila da ne hrani Pušinku kikirikijem, jer je "veterinar rekao da to za nju nije dobro". Mirna koegzistencija dviju supersila i pored Kubanske krize ipak je bila moguća, bar kada je riječ o štenetu.

Jedan od predsjednikovih kućnih ljubimaca, pas Charlie, također je pokazao veliko zanimanje za Pušinku. Tako su na svijet došla četiri štenca. "Predsjednik me zasipao pitanjima", sjeća se Bryant. "Koliko dugo će štencima oči biti zatvorene? Kada će prijeći na krutu hranu? ... Hoće li biti kratkodlaki ili dugodlaki?"

Kada je Amerika saznala da dva predsjednička psa imaju štence, oko 5000 ljudi je pisalo Bijeloj kući s molbom da im se pokloni jedno štene. Dva štenca su dana djeci na Srednjem Zapadu, dok su druga dva završila u obiteljima Kennedyjevih prijatelja. Prema tome, čak i danas, kada odavno nema ni Kennedyja, ni Hruščova, ni Pušinke, mnogobrojni potomci sovjetskog svemirskog psa i dalje trčkaraju i igraju se negdje u Americi.

Pročitajte i: Što se dogodilo s kućnim ljubimcima posljednjih Romanova?