1.
Kada se 1917. raspalo Rusko Carstvo, raspala se i njegova nacionalna nogometna reprezentacija. Igrači su se raspršili diljem svijeta - jedni su se borili u rovovima Prvog svjetskog rata, drugi su završili u znanosti, dok su neki čak radili za britansku obavještajnu službu.
2.
Poslije građanskog rata je nastala nova zemlja. Međunarodna izolacija je komplicirala stvaranje sovjetske reprezentacije, što je za sovjetsko vodstvo bilo pitanje od velike važnosti. Situacija se promijenila 1924. zahvaljujući Turskoj.
Turska reprezentacija nije bila najjača i na Ljetnoj olimpijadi u Parizu 1924. je odigrala samo jednu utakmicu, izgubivši od Čehoslovačke. Ipak, Turci su htjeli igrati protiv SSSR-a, ekipe o kojoj nitko ništa nije znao.
3.
Nakon što je Turska dobila odobrenje FIFA-e, poslala je Sovjetskom Savezu službeni prijedlog za prijateljsku utakmicu. Vrhovno vijeće za tjelesnu kulturu Sovjetskog Saveza je odobrilo utakmicu i odredilo kako će izgledati dres reprezentacije: crvene majice i bijele kratke hlače.
4.
Uzbuđenje i iščekivanje su dosegli vrhunac. Prijateljska utakmica je bila zakazana za 16. studenog 1924. u Moskvi. Sa stranom reprezentacijom koja je dolazila u posjet Sovjetskom Savezu, državna propaganda je utakmicu prikazala kao stvar od velike važnosti.
Kako se dan utakmice približavao, okupljena je nova sovjetska reprezentacija. Za kapetana je imenovan Mihail Butusov, predstavnik poznate nogometne dinastije i talentirani igrač.
5.
Sovjetske novine Krasnij sport (Crveni sport) su na dan utakmice pisale: "Ljudima je bilo teško povjerovati da će se utakmica zaista održati 16. studenog. Cijeli tjedan je sniježilo; polja su bila prekrivena ledom. Ipak, priroda je omogućila da se odigra najzanimljiviji susret sezone. Prisustvovalo mu je više od 15 tisuća gledatelja - rekordan broj za Moskvu i SSSR."
Sovjetska reprezentacija je pobijedila rezultatom 3:0, a ova relativno laka pobjeda nad ekipom prosječne snage bila je prikazana kao veliki trijumf Sovjetskog Saveza, koji se morao nositi s političkom blokadom kapitalističkih zemalja. Pobjeda je obilježila početak renesanse izgubljenih nogometnih tradicija zemlje.
6.
Turci su se htjeli osvetiti Rusiji na drugoj utakmici održanoj u Ankari 15. svibnja 1925., no sovjetska reprezentacija ih je pobijedila rezultatom 2:1. To je još jednom izazvalo veliko slavlje u SSSR-u.
7.
Ipak, uzbuđenje je opalo jednako brzo kako je i naraslo. FIFA je bila protiv ostalih utakmica protiv sovjetske reprezentacije, a SSSR je članom FIFA-e postao tek 1947. godine. Iako sovjetski igrači nisu mogli igrati u velikim utakmicama, nogomet u zemlji se ipak razvio. U Moskvi je 1928. godine otvoren novi stadion - Dinamo.
8.
Lenjingradska nogometna momčad Dinamo je 22. svibnja 1936. igrala protiv Lokomotive iz Moskve, u sklopu prvog sovjetskog klupskog prvenstva.
9.
Nogomet je brzo osvojio srca sovjetskog naroda. 1940. godine je održana prva nogometna utakmica na Arktiku.
10.
Tijekom najtežih godina Drugog svjetskog rata nogomet je ujedinio sovjetski narod i pružio mu nadu. Održana je poznata utakmica između Dinama i radnika Lenjingradskog metalličeskog zavoda (LMZ), od kojih su mnogi igrali za profesionalne nogometne klubove.
11.
Kad je rat završio, moskovski Dinamo je otputovao u povijesni posjet Velikoj Britaniji, gdje je igrao protiv najboljih klubova Engleske, Walesa i Škotske, uključujući Chelsea i Arsenal. Sovjetski igrači su pobijedili u dvije od četiri utakmice, dok su u još dvije igrali izjednačeno. Uspjeh sovjetske nogometne turneje po Velikoj Britaniji pomogao je zemlji da se napokon pridruži FIFA-i 1947. godine.
12.
Sovjetska reprezentacija je brzo stekla međunarodni ugled. Sovjetski nogometaši su 1960. godine pobijedili Jugoslaviju rezultatom 2: 1 i postali europski nogometni prvaci, pobijedivši na Europskom prvenstvu u nogometu u Francuskoj 1960.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
