1. "Brlja"
AP
Jedna od najkontroverznijih akcija koju su vlasti poduzele tijekom perestrojke bila je kampanja zabrane alkoholnih pića. Počela je dva mjeseca nakon što je Gorbačov došao na vlast 1985. i trajala je dvije godine. Alkoholizam je u kasnom SSSR-u bio rasprostranjen, no mnogima se činilo da su mjere koje su poduzele vlasti bile predrastične - oštar rast cijena, zatvaranje trgovina alkoholnim pićima, ograničavanje vremena prodaje alkohola, pozivanje ljudi da odbijaju pića na svečanostima - poput vjenčanja - te čak i iskorjenjivanje vinove loze u nekoliko regija SSSR-a. Ljude je to ljutilo, posebice u kombinaciji s ekonomskim poteškoćama, poput pomanjkanja proizvoda u trgovinama.
Ova politika je također potaknula proizvodnju ilegalnog alkohola. Kako je kasnije priznao i sam Gorbačov, kampanja je povećala proizvodnju "brlje". Domaća alkoholna pića su se proizvodila u punom zamahu pomoću strojeva kao što je ovaj. Istodobno je kampanja znatno povećala očekivani životni vijek i smanjila stopu smrtnosti u Sovjetskom Savezu.
2. Visokotiražne novine
Roman Denisov / TASS
Perestrojka je bila vrijeme glasnosti - radi se o pojmu koji se uglavnom odnosio na slobodu tiska. Dotad visoko cenzurirane i kontrolirane informaciju počele su slobodno stizati do javnosti. To je dovelo do situacije u kojoj je naklada određenih novina dramatično porasla. Takav je bio slučaj s tjednikom Argumenti i Fakti, čija je tiraža ušla u Guinnessovu knjigu rekorda, kada je 1990. dosegla 33,5 milijuna primjeraka - što je do dana današnjeg najveća tiraža novina u povijesti. Potražnja javnosti za necenzuriranim sadržajem je bila tolika da je novine čitalo 100 milijuna ljudi.
Nešto slično se u to vrijeme dogodilo i sa sovjetskih književnim mjesečnicima. Do perestrojke su bili popularni, no nikad se nisu tiskali u milijunima primjeraka. Glasnost je prisilila ljude da požure na kisoke kako bi kupili najnovija izdanja časopisa koji su ponovno tiskali romane koji su ranije u SSSR-u bili zabranjivani. Najpoznatiji književni časopis je bio Novij mir (Novi svijet). Njegova tiraža 1991. je bila rekordnih 2,7 milijuna primjeraka. Danas prodaje tek 7200 primjeraka.
3. Sovjetska osobna računala
Petrihin / Sputnik
Sovjetska računalna industrija je bila među vodećima na svijetu nakon Drugog svjetskog rata, no nakon 1970-ih je počela gubiti svoju poziciju tijekom takozvanog razdoblja stagnacije u sovjetskoj ekonomskoj povijesti. Pa ipak, nakon pojavljivanja prvog masovno proizvedenog kućnog računala na Zapadu krajem 1970-ih, SSSR je započeo s razvojem svojih vlastitih kućnih računala. Ovaj je proces dodatno potaknut za vrijeme perestrojke, jer su mnoga poduzeća bila prisiljena usvojiti konverziju - odustala su od proizvodnje proizvoda obrambene industrije i prebacila se na proizvodnju računala (članak na ruskom jeziku). Škole su počele držati satove računalnog programiranja, pridonoseći bujanju sovjetskog tržišta kućnih računala.
Prvo sovjetsko IBM kompatibilno računalo, Assistant-128, proizvodilo se zajedno s računalima Elektronika BK (jednim od najraširenijih sovjetskih kućnih računala u to vrijeme) i Korvet, koji se koristio u školama. Bili su tu i Vektor, Vesta, Sura i mnogi klonovi zapadnih uređaja. Takva računala su se proizvodila do ranih 1990-ih, kada je gospodarski kolaps koji je uslijedio nakon raspada Sovjetskog Saveza iznenada poslao sve ove brendove u ropotarnicu povijesti.
4. Videokasete
Boris Klipinicer / TASS
Perestrojka je bilo vrijeme kada su videokasete i videorekorderi postali hit u SSSR-u. Rijetki su si mogli priuštiti kupnju videorekordera, koji je ionako bilo teško nabaviti, tako da su krajem osamdesetih niknuli brojni video-saloni. Bili su to mali javni prostori u kojima su se filmovi obično prikazivali na jednostavnom videorekorderu. Ovaj tip zabave nije bio skup te je među mladima postao iznimno popularan. Tu su se mogli vidjeti holivudski filmovi koji su ranije bili predmet legende. Na taj su način Rambo i Rocky postali imanentni dio života običnog sovjetskog tinejdžera u to vrijeme.
5. Isprane traperice
Audrus Ulozjavičus / Sputnik
Perestrojka je promijenila ne samo način na koji su ljudi pili, čitali i gledali, već i način na koji su izgledali. Gotovo svi su nosili isprane traperice. Traperice nisu bile tako rasprostranjene u SSSR-u kao što je to bio slučaj na Zapadu, no potražnja je bila visoka. Kad su se granice tijekom perestrojke otvorile, pojavila se nova vrsta prodavača robe iz inozemstva. Poljske traperice Mawin su bile vrlo široko rasprostranjen.
Isprane traperice su se proizvodile i unutar zemlje. Proizvodila ih je nova poslovna klasa - ljudi koji su radili u zadrugama, novom ekonomskom formatu koji je podržavao Gorbačov, a koji je podrazumijevao veću ekonomsku slobodu. Sovjetski građani koji su htjeli iskušati svoj poduzetnički duh proizvodili su isprane traperice koje su pravili kod kuće uz pomoć izbjeljivača i zatim prodavali. Kao rezultat toga, ogroman broj sovjetskih građana je počeo nositi takve traperice.
6. Kuponi
Boris Kavaškin i Ljudmila Pahomova / TASS
Kuponi su vjerojatno bili najupečatljiviji - i najsveprisutniji - predmet razdoblja perestrojke. Gorbačovljeve gospodarske reforme su bile neuspješne, a gospodarstvo zemlje je zapadalo u duboku krizu. Jedan od najvidljivijih znakova toga bio je ubrzani rast deficita proizvoda i roba krajem osamdesetih godina. Vrhunac ovog sustava je bio 1988.-1992. Tada su se mnogi proizvodi i robe distribuirali u zamjenu za kupone: meso, maslac, šećer, sapun, deterdženti itd. Različite regije su imale vlastite tarife. Obično je porcija za mjesec uključivala kilogram šećera i kilogram brašna, 15 kutija cigareta i dva kilograma mesa po osobi. Sve to je nestalo 1992. godine kada su cijene liberalizirane, a deficit iščeznuo.
Pročitajte i: Preko lopoča do demokracije: "Perestrojka" - posljednja sovjetska video igrica